Prvih nekoliko mjeseci u godini razdoblje je u kojem se uobičajeno objavljuju financijski rezultati kompanija za prethodnu godinu: podvlači se crta i procjenjuje što je napravljeno te je li, i koliko, zarađeno. Za menadžere – ali i ostale zaposlenike – koji su ostvarili uspjeh, odnosno rast prihoda i dobiti svojih kompanija, slijede i bonusi kao nagrada, koji u regiji mogu dosegnuti i nekoliko stotina tisuća eura za najviše rukovodstvo u najvećim i najmoćnijim kompanijama.
Transparentnost podataka o menadžerskim plaćama i bonusima u Adria regiji razlikuje se od zemlje do zemlje. Ipak, zajedničko im je da velike regionalne ili međunarodne grupacije u pravilu objavljuju najdetaljnije informacije o nagrađivanju top menadžmenta u svojim godišnjim financijskim izvješćima. U njima se često vide točni iznosi fiksnog dijela plaće i varijabilnog dijela (najčešće bonusa), kao i druge beneficije – za svakog člana Uprave, a ponekad i za druge najviše menadžere s menadžerskim ugovorima.
Neke kompanije izvještavaju tek o zbirnom iznosu plaća i naknada najvišeg rukovodstva, dok se kod najmanje transparentnih tvrtke koje kotiraju na burzi jedva može razaznati tek ukupna suma plaća i naknada za sve zaposlenike.
Prema saznanjima iz svih pet redakcija Bloomberg Adrije, najveće bonuse u prosjeku dobivaju top menadžeri iz financijskog sektora – bankarstva, osiguranja i investicijskih fondova – no ne zaostaju mnogo ni menadžeri iz drugih industrija s visokim profitima, poput farmacije, telekomunikacija, turizma ili energetike.
Pitali smo neke od njih što rade s tim novcem, odnosno ulažu li ga i kamo. Budimo iskreni: najplaćeniji menadžeri u regiji nisu pretjerano rječiti na tu temu. U slučaju kompanija uvrštenih na burze, predsjednici i članovi Uprava javno otkrivaju kupnje dionica u kompaniji jer ih na to prisiljava zakonska obveza. Izvan toga, njihovi odgovori uglavnom su općeniti i diplomatski suzdržani.
Bankari koji proizvode vino i osiguravatelji koji se "osiguravaju" u fondovima
Krenimo od Slovenije, najrazvijenijeg gospodarstva Adria regije. Najplaćeniji menadžer među uvrštenim kompanijama za koje postoje javno dostupni podaci je izvršni direktor Krke Jože Colarič, koji je za 2024. dobio 582.000 eura bruto fiksnog dohotka i 996.000 eura bruto varijabilnog dijela.
Valja napomenuti da su najnoviji dostupni podaci o menadžerskim plaćama i bonusima u Sloveniji – kao i u ostalim zemljama regije – za 2024. godinu, jer se te informacije uobičajeno objavljuju u revidiranim godišnjim izvješćima uvrštenih društava, koja javnosti postaju dostupna u razdoblju travanj – svibanj.
Predsjednik Uprave NLB Grupe Blaž Brodnjak također je među rijetkim menadžerima koji zarađuju više od milijun eura godišnje. U 2024. godini ostvario je 743.000 eura bruto plaće s beneficijama te 241.000 eura varijabilnog dijela, odnosno bonusa, povezanog s uspjehom poslovanja NLB-a.
Jože Colarič iz Krke na pitanje Bloomberg Adrije odgovorio je kratko i ne previše precizno: "Definitivno ulažem novac tamo gdje postoji potencijal rasta ili barem očuvanja vrijednosti. Uvijek kombiniram razboritost i dugoročne ciljeve". Colarič posjeduje i 22.500 dionica Krke, koje prema trenutačnoj cijeni vrijede oko 5,2 milijuna eura. Dionice kompanije porasle su gotovo 50 posto u 2025., a rast se nastavlja i ove godine.
Blaž Brodnjak prilično je konkretan kada govori o tome kamo ulaže svoj novac. Svoj kapital ulaže u obiteljsku tvrtku Familija Estate, koja proizvodi vino u regiji Haloze, poznatoj po vinogradima, objavio je NLB. Brodnjak, prema godišnjem izvješću za 2024., posjeduje i 1700 dionica grupacije. Po cijeni od 184 eura po dionici (cijena u trenutku pisanja ovog teksta), to iznosi 312.800 eura. Dionice NLB-a porasle su 45 posto u 2025. godini.
Predsjednik Upravnog odbora Cinkarne Celje Aleš Skok rekao nam je da ulaže u slovenske dionice. Nedavno je prodao veći dio dionica Cinkarne, kupljenih 2024., te ostvario nešto manje od 82 tisuće eura dobiti. U 2024. Skok je zaradio 306.918 eura bruto fiksnog dohotka i 69.692 eura varijabilnog dijela.
NLB
Da je svoj novac uložio u slovenski burzovni indeks SBITOP, ostvario bi prinos od oko 50 posto prošle godine, odnosno oko 57 posto uz uključene dividende.
Svoj investicijski pristup Bloomberg Adriji objasnio je i izvršni direktor Zavarovalnice Triglav Andrej Slapar, koji "prati promišljen i dugoročan investicijski pristup u upravljanju osobnim financijama". Kaže da je zagovornik odgovornog financijskog planiranja, zbog čega znatan dio ulaganja usmjerava u različite oblike životnog i mirovinskog osiguranja.
Slapar dio sredstava ulaže i u investicijske fondove Triglav Grupe, "prema načelu diversifikacije i postupnog rasta". Također ulaže i u dionice same Zavarovalnice Triglav, čime osobno pokazuje povjerenje u strategiju i razvoj kompanije.
Andrej Slapar u 2024. godini ostvario je 227.408 eura fiksne plaće i 46.139 eura varijabilnog dijela. Ostali slovenski menadžeri koje smo pitali o ulaganjima nisu odgovorili.
S hrvatskim top bonusom: dva luksuzna automobila ili jedna rabljena jahta
U Hrvatskoj, iako Zakon o radu ne propisuje izričito da zaposlenici moraju dobivati bonuse za rezultate rada, takav oblik nagrađivanja – osobito na najvišim pozicijama – jedan je od uobičajenih načina motivacije. Zato ne čudi što mnoge hrvatske kompanije svojim najvišim menadžerima ili članovima Uprava isplaćuju godišnje bonuse vrijedne i nekoliko stotina tisuća eura, koji su postali uobičajen dio njihovih primanja.
Iako se iznosi menadžerskih plaća i bonusa rijetko javno komentiraju, financijska izvješća pokazuju da su bonusi važan mehanizam nagrađivanja menadžmenta.
U Hrvatskoj, kao i u ostalim zemljama regije, ne postoji jedinstven model određivanja bonusa. U pravilu su vezani uz ostvarenje unaprijed definiranih poslovnih ciljeva: rast prihoda, profit, EBITDA, smanjenje troškova, povećanje tržišnog udjela ili uspješno provedene reorganizacije i akvizicije.
Poslodavci takav sustav opravdavaju potrebom da privuku i zadrže kvalitetne menadžere u konkurentnom okruženju. Ako hrvatske kompanije žele zadržati ljude koji mogu upravljati složenim sustavima i donositi ključne odluke, moraju ponuditi plaće i bonuse usporedive s onima u regiji i Europskoj uniji.
Koliki su bonusi u Hrvatskoj?
Prema javno dostupnim podacima nekih kompanija uvrštenih na Zagrebačku burzu, godišnji bonusi za članove Uprava u najvećim hrvatskim društvima često se kreću oko – a ponekad i iznad – razine od 200.000 eura.
Kao primjer ističe se Atlantic Grupa, koja se među kompanijama čije smo podatke provjerili najviše izdvaja po iznosima. Prema njihovu izvješću o primanjima, godišnji bonusi određuju se na temelju individualnih ugovora s članovima Uprave i povezani su s ostvarenjem ključnih financijskih i nefinancijskih pokazatelja uspješnosti. Iznosi isplaćeni u 2024. kretali su se od 220.000 do gotovo 350.000 eura.
Najviši godišnji bonus dobio je predsjednik Uprave Emil Tedeschi – 366.066 eura, dok je Lada Tedeschi Fiorio dobila bonus od 223.942 eura. Među ostalim članovima Uprave, najviši iznos imao je potpredsjednik grupe za korporativne aktivnosti Neven Vranković (349.906 eura), dok je najniži bonus isplaćen potpredsjedniku grupe za delikatesne namaze, donacije i internacionalizaciju Enzu Smrekaru (232.616 eura).
Visoki bonusi zabilježeni su i u Adris grupi. Prema izvješću o primanjima, članu Uprave Marku Remenaru u 2024. isplaćen je godišnji bonus od 212.145 eura.
Sličan okvir vidljiv je i u Croatia osiguranju, gdje je kompanija izdvojila ukupno 463.225 eura za godišnje bonuse članovima Uprave u 2024. Najveći pojedinačni bonus isplaćen je predsjedniku Uprave Davoru Tomaškoviću (222.328 eura). Slijedi član Uprave Robert Vučković (96.473 eura), dok su ostali iznosi bili niži – ponajprije zato što angažman pojedinih članova nije obuhvaćao cijelu poslovnu godinu.
U Končaru – Elektroindustriji sustav nagrađivanja znatno je uravnoteženiji: prema podacima za 2024., svim članovima Uprave dodijeljen je isti godišnji bonus od 114.673 eura. Primjeri iz nekih od najvećih hrvatskih tvrtki pokazuju da su bonusi menadžmenta općenito visoki, ali i relativno ujednačeni unutar pojedinih sektora
Teško je dati jednoznačan odgovor, ali jasno je da iznosi otvaraju niz mogućnosti. Ako uzmemo prije spomenute godišnje iznose, visoko rangirani menadžeri dobivaju prosječno nešto više od 250.000 eura bonusa godišnje.
No što se događa s tim novcem nakon isplate?
Prema brojnim komentarima na društvenim mrežama, menadžeri bonuse ne troše, nego ih ulažu. Nekretnine su i dalje jedan od najčešćih izbora – stanovi u Zagrebu te kuće i stanovi na Jadranu. Ako uzmemo u obzir da je prošle godine prosječna cijena četvornog metra novog stana prodanog u Hrvatskoj iznosila 2754 eura, menadžer s prosječnim bonusom može uložiti u stan od približno 90 četvornih metara. Naravno, dio novca odlazi i na osobnu potrošnju.
Automobili više klase, luksuzna putovanja te privatne škole i fakulteti za djecu također su opcija. Primjerice, prosječan iznos bonusa dovoljan je za dva automobila poput osnovnog modela Audija A8 ili za „rabljenu“ jahtu dugu 10 metara i staru nekoliko godina. Osim nekretnina i pokretne imovine, menadžeri često ulažu i u financijske instrumente – dionice, investicijske fondove i privatne mirovinske planove.
Najplaćeniji menadžeri u Srbiji preferiraju nekretnine
Iskustva iz Srbije pokazuju da se menadžerski bonusi ponajprije ulažu u nekretnine, uz rastući interes za depozite, mirovinske sheme i životno osiguranje. Dionice i fondovi prisutni su u manjem opsegu, iako se i to polako mijenja, kako navode sugovornici.
Rade Rakočević, direktor Senzal Capitala, rekao je za Bloomberg Adriju da je primjetno kako sve više menadžera iz Srbije ulaže na tržištima kapitala i u domaće alternativne fondove, među ostalim i zbog poreznih olakšica koje takva ulaganja donose.
Najjasniju sliku o tome kako se bonusi određuju u najuspješnijim srpskim kompanijama daju društva koja su zakonski obvezna objavljivati izvješća o primanjima. Ona pokazuju da su bonusi rjeđe „novčana nagrada“, a češće alat upravljanja učinkom, vezan uz specifične ciljeve: profitabilnost, EBITDA, novčani tok, investicije i operativnu učinkovitost.
Takav je model posebno vidljiv u Naftnoj industriji Srbije – NIS, gdje su fiksne i varijabilne komponente precizno razdvojene, a bonusi izvršnog menadžmenta izravno povezani s ostvarivanjem poslovnih ciljeva. Izvješća iz prethodnih godina pokazuju i da je znatan dio ukupne kompenzacije sastavljen od beneficija – od osiguranja do dodatnih dugoročnih aranžmana. (Unatoč američkim sankcijama prema NIS-u, struktura kompenzacije ostaje relevantan primjer računanja menadžerskih bonusa u Srbiji.)
Prema financijskom izvješću NIS-a za 2024. godinu, Grupa je na dan 31. prosinca 2024. priznala 1.287.663 dinara (oko 11.000 eura) naknadu ključnom menadžmentu (generalni direktor, članovi upravnog odbora, odbor skupštine dioničara, savjetodavni odbor i tajnik društva). Ključne pogodnosti uključuju plaće, bonuse i ostale doprinose.
Kad je riječ o iznosu novčanog bonusa, ne postoji službena statistika na razini Srbije koja bi potvrdila ujednačen raspon ili postotak. Ipak, prema primjerima iz prakse, bonusi se obično kreću od 20 do 30 posto godišnje bruto plaće, dok za pozicije koje izravno generiraju prihod kompaniji mogu dosegnuti i 50 posto. Varijabilne komponente zastupljenije su u EU nego u Srbiji, osobito u vrhu menadžmenta. U bankarskom i financijskom sektoru one su strogo regulirane: osnovno pravilo je da bonus ne smije prelaziti 100 posto fiksne plaće menadžera, odnosno do 200 posto uz suglasnost dioničara.
U Srbiji se bonus najčešće pretvara u nekretninu: stan u gradu, kuću ili stan za najam. Nekretnine služe kao investicija, zaštita od inflacije, izvor prihoda i simbol društvenog statusa. Takav izbor dodatno je potaknut slabije razvijenom kulturom ulaganja u vrijednosne papire i ograničenom likvidnošću tržišta kapitala.
Drugi snažan oslonac su bankarski depoziti. Podaci Narodne banke Srbije pokazuju da je štednja stanovništva – uključujući skupine s višim prihodima – na rekordnim razinama, što potvrđuje duboko ukorijenjenu sklonost sigurnosti pri ulaganju. Čak i kod menadžera s visokim prihodima, dio bonusa često završava u oročenoj štednji, barem kao privremeno rješenje.
Treći, često manje vidljiv oslonac, dobrovoljni su mirovinski fondovi. Rast njihove imovine posljednjih godina pokazuje da su postali gotovo standardni dio menadžerske financijske strategije – bilo kroz programe kompanije, bilo kroz individualne uplate iz bonusa. Uz to, top menadžment sve češće životno osiguranje vidi kao temeljni element financijske zaštite.
Dio bonusa odlazi i na putovanja i iskustva: duže odmore, egzotične destinacije, wellness i slične sadržaje. Taj segment dobiva na važnosti kako raste svijest o ravnoteži između posla i privatnog života, ali i kao psihološka protuteža dugoročnim ulaganjima – dok je veći dio bonusa usmjeren na „odgođeno zadovoljstvo“, iskustva donose trenutačni osjećaj nagrade.
Bloomberg Businessweek Adria
"Ljudi u Srbiji još uvijek imaju otpor prema bonusima jer ‘vučemo’ razmišljanje iz vremena socijalizma da, ako postoji bonus u strukturi kompanije, tada osnovica vjerojatno nije konkurentna. Međutim, to je pogrešna perspektiva. Zapravo je mnogo bolje raditi u kompaniji koja nudi nižu osnovnu plaću, ali jasnu i otvorenu formulu bonusa, jer te formule nisu ‘zaključane’ i nemaju maksimalne iznose", kaže za Bloomberg Adriju Milica Malešević, konzultantica za razvoj poslovanja.
Za dobre menadžere, obračun plaće s bonusom na kraju je znatno povoljniji od isključivo fiksne plaće, dodaje ona. "Mnoge kompanije danas transformiraju svoje politike upravo kroz bonus sheme kako bi motivirale zaposlenike. Iako osnovica može biti niža, učinak na kraju godine daleko je bolji nego kod isključivo fiksnih plaća", zaključuje Malešević.
V skoraj vseh državah regije Adria obstajata, ko gre za nagrajevanje, dve vrsti podjetij: mednarodna, kjer se uporabljajo bonusne strukture in sheme, določene na ravni skupine, ter domača podjetja, kjer so bonusi najpogosteje ad hoc – odvisni od rezultatov – in se praviloma dogovorijo neposredno med lastnikom podjetja in menedžerjem.
Banke su najtransparentnije u izvještavanju o menadžerskim plaćama i bonusima
Praksa u Bosni i Hercegovini i u Sjevernoj Makedoniji po pitanju bonusa gotovo je identična. Isplate postoje u više sektora, ali nisu posve transparentne. Bonusi su najčešći u financijskim kompanijama – bankama, osiguravateljima i investicijskim fondovima – no isplaćuju se i u trgovini, farmaciji te telekomunikacijama, svugdje gdje su rezultati mjerljivi. Bonus je obično vezan uz godišnju plaću i jasno definirane ciljeve, a isplata ovisi o ostvarenju poslovnih rezultata.
U Sjevernoj Makedoniji, kao i u dijelu regije, postoje dvije vrste kompanija: međunarodne, u kojima se primjenjuju bonusne strukture i sheme definirane unutar grupacije, te domaće kompanije, u kojima se bonusi najčešće dijele ad hoc – ovisno o rezultatima – i uglavnom su dogovoreni izravno između vlasnika i menadžera.
Primjer razrađenih bonus shema u međunarodnim grupacijama je Makedonski Telekom, koji u godišnjem izvješću za 2024. navodi da je još 2015. uveden program dugoročne motivacije kao dio globalnog sustava kompenzacija unutar Deutsche Telekom grupe. Program se temelji na dionicama koje se isplaćuju u gotovini: izvršni menadžeri dobivaju virtualne dionice ovisno o individualnim rezultatima. Broj virtualnih dionica na kraju četverogodišnjeg razdoblja određuje se prema ostvarenju ključnih pokazatelja.
„U međunarodnim kompanijama prisutnima u zemlji, ako govorimo o najvišem menadžmentu, tzv. C-razini, bonusi mogu uključivati više komponenti. Najčešće su u rasponu od 20 do 40 posto bruto godišnje plaće, ovisno o kompaniji. Visina ovisi o više faktora: performansama, ostvarenim financijskim rezultatima, rezultatima samog menadžera, rezultatima kompanije na razini države i unutar grupacije“, objašnjavaju konzultantske tvrtke u Skoplju specijalizirane za selekciju i regrutiranje menadžerskih kadrova.
Takvi paketi mogu uključivati i druge komponente, poput sve češćeg menadžerskog osiguranja, koje se koristi kao svojevrsni bonus lojalnosti. „Premiju plaća kompanija i, u dogovoru s osiguravateljem, isplata osigurane svote menadžeru može, ali i ne mora uslijediti – ovisno o njegovim rezultatima i tome je li ostao u kompaniji tijekom ugovorenog razdoblja ili je produžio ugovor“, objašnjavaju sugovornici.
Što se tiče visine bonusa, iz izvješća dostavljenih Makedonskoj burzi vidljivo je da najveće bonuse ima top menadžment kompanija s najvećom dobiti u 2024., odnosno banke. Samo tri najveće banke – Stopanska banka Skopje, Komercijalna banka i NLB – ostvarile su gotovo 192 milijuna eura neto dobiti.
Provjerili smo u njihovim godišnjim izvješćima koliko zarađuje top menadžment, ali i sektorski direktori. Nije moguće točno utvrditi tko je najplaćeniji bankar s obzirom na to da ne postoje potpuno usporedivi, detaljni podaci za sve banke.
U NLB banci i Stopanskoj banci – Skopje najtransparentnije je prikazano koliko je dobio svaki član Uprave. U NLB-u je najviše u 2024. dobio Peter Zelen, član Uprave: 148.000 eura bruto plaće, 19.500 eura varijabilnog dijela te 75.000 eura po osnovi drugih prava – ukupno oko 242 tisuće eura.
Stopanska banka – Skopje također navodi pojedinačne iznose: predsjednik Uprave i glavni izvršni direktor Diomidis Nikoletopoulos dobio je najviše – 139.000 eura fiksnog dijela (bruto plaća) i 41 tisuću eura bonusa.
Međutim, top menadžment NLB-a i Stopanske nije onaj koji je u apsolutnom iznosu najviše zaradio među trima najvećim, tzv. sistemskim bankama. Najveći iznos isplaćen je članovima Uprave Komercijalne banke – gotovo 2,2 milijuna eura. Budući da banka ima pet članova Uprave, to znači da je svaki u prosjeku primio oko 440 tisuća eura bruto. Od ukupnih 2,2 milijuna eura, 1,2 milijuna odnosi se na fiksni dio (bruto plaće), a oko 980 tisuća eura na varijabilni dio.
U varijabilni dio, kako objašnjavaju iz banke, ulaze tzv. plaće po osnovi poslovne uspješnosti (menadžerski bonusi), regres, novogodišnja naknada, stručno usavršavanje, menadžersko osiguranje, privatno zdravstveno osiguranje te moguće i druge stavke. Slična je struktura, prema dostupnim izvješćima, i u drugim bankama.
U godišnjem revidiranom izvješću Komercijalne banke nije navedeno koliko je točno zaradio svaki član Uprave, no logično je pretpostaviti da je predsjednik odbora Hari Kostov najplaćeniji menadžer.
Od ostalih kompanija uvrštenih na Makedonsku burzu, posebno onih koje čine indeks MBI10, praktično nijedna nije objavila pojedinačne iznose plaća i bonusa top menadžmenta. Farmaceutska kompanija Alkaloid navodi da je u 2024. menadžerski tim imao ukupno 146 osoba, uključujući članove Uprave. Bruto naknade za plaće i nagrade, regres, novogodišnju naknadu, menadžersko osiguranje, otpremnine, jubilarne nagrade i privatno zdravstveno osiguranje iznosile su ukupno 11,1 milijun eura, od čega 9,2 milijuna predstavlja fiksni dio, a 1,93 milijuna varijabilni dio.
Makedonski Telekom objavio je da je ukupni iznos plaća ključnog menadžmenta iznosio oko 950 tisuća eura, a iznos bonusa oko 1,3 milijuna eura. U građevinskoj kompaniji Granit u 2024. organima upravljanja i nadzora isplaćen je bruto iznos od 1,1 milijun eura na ime plaća, nagrada i naknada za sudjelovanje u tijelima upravljanja, dok su u farmaceutskoj kompaniji Replek ukupna bruto godišnja primanja Nadzornog i Upravnog odbora u 2024. iznosila oko 500 tisuća eura na temelju redovne plaće i ostalih naknada.
Tko se razumije u financije, svoj bonus ulaže u financijske instrumente
U Bosni i Hercegovini stručnjaci kažu da se bonusi najčešće isplaćuju u financijskom sektoru, gdje postoje jasnija pravila. "Bonus se može isplatiti u tekućoj godini za rezultate ostvarene u prethodnoj, ali se može isplatiti i do 31. prosinca za tu godinu", kaže Miloš Grujić, stručnjak s dugogodišnjim iskustvom u financijskim institucijama.
Podaci iz bankarskih objava za 2024. pokazuju znatne razlike u iznosima varijabilnih nagrada, koje uključuju i bonuse.
U UniCredit banci Mostar bruto varijabilne naknade iznosile su 1,77 milijuna KM (1 KM = 0,51 EUR) u 2024., od čega se 1,38 milijuna KM odnosi na sedam članova Uprave. Naknade su isplaćene u gotovini.
U Addiko banci Banja Luka bonusi se obračunavaju i isplaćuju jednom godišnje, osim stimulacijskih shema koje se obračunavaju i isplaćuju kvartalno. Banka je u 2024. isplatila 1,7 milijuna KM varijabilnih naknada, od čega je 1,4 milijuna bilo bonusa i prodajnih stimulacija. Uz godišnji bonus, banka ima i okvir za stimuliranje povećanih performansi, na temelju kojeg dodjeljuje varijabilne naknade povezane s vrijednošću dionica članova Uprave.
U Raiffeisen banci u BiH varijabilna naknada može uključivati godišnji bonus, isplate na temelju stimulacije za smanjenje rizika i druge posebne oblike varijabilnih naknada. U 2024. banka je u stimulacijske sheme uključila 530 zaposlenih, dok je 323 zaposlenih bilo predviđeno za isplatu godišnjeg bonusa. Varijabilne naknade za Upravu (pet članova) iznosile su 159.000 KM, dok je 74 zaposlenih dobilo ukupno 365.000 KM.
Što se tiče ulaganja bonusa, Grujić ističe da ljudi iz financijskog sektora imaju visoku stručnost i znanje te općenito ulažu "pametnije", odnosno češće biraju ulaganja u financijske instrumente, a ne isključivo u nekretnine – iako ni nekretnine nisu isključene.
Drugi sugovornici dodaju da bonusi, uz ulaganja u nekretnine, završavaju i u policama životnog osiguranja, da se koriste za obrazovanje djece, putovanja i kupnju automobila. Na kraju, dio završava i u depozitima, koji u BiH iz godine u godinu rastu.
Slična je situacija i u Sjevernoj Makedoniji, gdje depoziti rastu unatoč povijesno niskim kamatnim stopama. Indikativno je da štednja raste i unatoč inflaciji, koja je bila – i još uvijek jest – viša od kamata na depozite, zbog čega se realni prinos štediša obezvrjeđuje. Ipak, dio ljudi s većim prihodima i štednjom, poput menadžera, zna taj novac uložiti i u druge instrumente – dionice i fondove – uz tradicionalni izbor nekretnina, što potvrđuju i sugovornici iz fondovske i brokerske zajednice.
"Kod nas se oko novogodišnjih praznika osjeća izražena sezonska dinamika, posebno u prosincu, koji je tradicionalno jedan od najaktivnijih mjeseci i po broju uplata i po broju novih investitora", kaže Andrijana Popovska, izvršna direktorica društva za upravljanje fondovima VFP Fund Management.
Dodaje da je dio tog rasta povezan s isplatom godišnjeg regresa i godišnjih bonusa u kompanijama, što ljudima stvara dodatni prostor za financijske odluke izvan redovitog mjesečnog budžeta.
Mihajlo Brova – Zikov iz brokerskog odjela Komercijalne banke kaže da, prema njegovim procjenama, oko 30 do 50 posto novca koji njihovi klijenti dobiju kroz bonuse, nagrade i slično ulažu u financijske instrumente.
"Ulažu u dionice, obveznice, strane ETF fondove i slično. Također, naši građani koji posjeduju dionice domaćih kompanija koje isplaćuju dividendu, novac od te kapitalne dobiti najčešće ponovno ulažu u dionice iste ili neke druge kompanije na Makedonskoj burzi", kaže Brova – Zikov.
U pripremi teksta sudjelovali su Bojana Lazarević, Marta Premužak, Svjetlana Šurlan i Urban Červek.
.webp){kind=icon}
