Odabir fakulteta jedna je od najvažnijih životnih odluka mladih ljudi. Pružaju li privatni fakulteti više prakse? Da li su diplome javnih fakulteta i dalje poslodavcima značajnije? Koji je odnos cijene i kvaliteta kada je riječ o studiranju u Adria regionu, ili nekoj od svjetskih i evropskih prijestonica?
Ekspanzija privatnih fakulteta u BiH i Srbiji
Privatni fakulteti u Bosni i Hercegovini godišnje ostvaruju značajne prihode, a istovremeno bilježe rast broja studenata na svojim programima. No, kako vrednovati kvalitet obrazovanja i koliko je ono u skladu s cijenom koju studenti plaćaju? Emir Ganić, izvršni direktor Sarajevo School of Science and Technology, ističe važnost objektivnog sagledavanja kvaliteta.
Ganić naglašava različitost privatnih fakulteta te ističe da je teško sve ih svrstati u isti koš. Ipak, za većinu tih institucija u Kantonu Sarajevo ističe optimalan omjer kvaliteta i cijene. Sarajevo School of Science and Technology posebno se ističe kroz partnerski odnos s University of Buckingham iz Velike Britanije, što omogućava transparentnost i dodatnu provjeru kvaliteta.
Kada je riječ o nivou obrazovanja u poređenju s inostranstvom, Ganić ističe da je moguće pružiti jednako kvalitetno obrazovanje i u Bosni i Hercegovini, uzevši u obzir nastavni plan i program, kvalificirani kadar te optimalan omjer profesora i studenata.
"Ako imamo sva ta polja adekvatno pokrivena, možemo pružiti kvalitet. Na SSST-u, recimo, imamo veliki broj stručnjaka koji su bili vani, pa se vratili. Omjer profesora i studenata je 1:4, dakle na četiri studenta ide jedan profesor".
Što se tiče cijena, Ganić ističe da one variraju, ali se kreću između 5.000 i 15.000 KM godišnje. Iako iznosi zvuče visoko, ističe da su usklađeni s kvalitetom i pruženim uslugama, te naglašava dostupnost stipendija i finansijske pomoći.
"Diploma koju dobijete je identična, nastavni plan i program je identičan, profesori koji predaju kod nas i tamo su isti. Tako da je sigurno jeftinije steći tu diplomu u BiH", ističe Ganić, referišući se na partnerstvo s Univerzitetom Buchigham iz Velike Britanije.
Prvi privatni fakultetu u Srbiji otvoren je prije 30 godina, a od tada se broj privatnih visokoškolskih ustanova neprekidno povećava. Prema podacima Ministarstva prosvjete, akreditaciju za rad 2014. godine imala su dva privatna univerziteta i 18 fakulteta. Deset godina kasnije u Srbiji je akreditovano 12 privatnih univerziteta, u okviru kojih posluje 46 fakulteta, 15 visokih škola i devet visokih strukovnih škola. Od 45 hiljada brucoša, prošle godine privatni fakultet je upisalo skoro 9.000, odnosno 19 odsto, a privatne visoke škole pet odsto. Helena Hiršenberger, docentkinja na FEFA fakultetu, navodi da je ključan kvalitet.
"Važno je da birate kvalitet i da se dobro raspitate: da odete na info dane fakulteta, da se povežete s aktuelnim studentima i alumnistima da vidite gdje su se oni zaposlili, koliko dugo su čekali na posao, koje su to vještine i kakva im je trajektorija karijernog razvoja. Važno je i šta birate, jer ne možete ni sve da studirate na privatnim fakultetima, kao što su npr. mašinstvo ili medicina", navodi Hiršenberger.
Kada je riječ o odnosu cijene i znanja koje se dobija na privatnim fakultetima, Hiršenberger kaže da nije dobro generalizovati.
"Pojedini privatni fakulteti su prilično u rangu s državnim fakultetima ukoliko ste samofinansirajući student. Generalno ne možemo da napravimo tu jasnu razliku u odnosu na kvalitet vezano za to ko je osnivač fakulteta, da li je to država ili su privatni fakulteti. Kvalitet jeste u tome da vidite na koji način se radi, šta su vještine, znanja i stavovi alumnista i na koji način se oni snalaze dalje u karijeri. Upravo to povezivanje i dobro informisanje je ključ", navodi Hiršenberger.
U Sloveniji i Sjevernoj Makedoniji dominacija državnih fakulteta
U Sloveniji radi nekoliko privatnih koledža i univerziteta. U njih je upisano do 15 odsto učenika. Mnoge od ovih škola imaju programe prilagođene potrebama privrede. Kako je za Bloomberg Adria TV rekla Katja Kraškovic, direktorka i dekan GEA koledža – Fakulteta za preduzetništvo, njihovi programi su često nišni, specijalizovani ili se ne nude u državnim školama. Stoga je zapošljivost njihovih diplomaca veoma visoka.
Pored sadržaja, prilagođavaju se i privredi s rasporedima za one koji su već zaposleni, načinom realizacije, dodatnim studijskim aktivnostima, karijernim savjetovanjem i mentorstvom.
"Dvogodišnji programi na našem univerzitetu koštaju između 1.600 i 2.500 evra, za trogodišnje od 3.900 do 5.000 evra, za međunarodne još više, a za master negdje od 4.000 pa nadalje", objašnjava sagovornica.
Najskuplji su MBA programi koji na Gea Collegeu koštaju oko 18.000 evra. Kraškovic kaže da su cijene slične i u okolini, ali su neuporedivo niže od škola u SAD-u i Velikoj Britaniji.
U školskoj 2022/2023. godini i u Sjevernoj Makedoniji najveći broj studenata ili 77,7 odsto upisao se na državne visokoškolske ustanove, dok je 22,3 odsto upisano na privatne visokoškolske ustanove.
"Privatni fakulteti su brojniji, dok je samo pet državnih univerziteta upisalo oko 80 odsto aktivnih studenata u državi. Polovina njih studira na najvećem, najstarijem i rekao bih najrenomiranijem univerzitetu u zemlji, a to je Univerzitet 'Kiril i Metodij' u Skoplju", kaže Predrag Trpeski, dekan Ekonomskog fakulteta – Skoplje na Univerzitetu "Kiril i Metodij".
Prema Trpeskom, ove brojke jasno pokazuju da državni univerziteti imaju dominantnu poziciju.