Revolt poljoprivrednika prijeti superizbornoj godini širom svijeta. Poljoprivrednici u Francuskoj blokirali su ove sedmice autoput koji vodi u Pariz, a njihova lista žalbi je dugačka: nagli troškovi, povećanje birokratije, novi i stroži propisi Evropske unije u Zelenom dogovoru i uvoz koji razvodnjava njihova tržišta.
Posljednjih mjeseci štrajkovi poljoprivrednika pogodili su Njemačku, Italiju, Španiju, Švajcarsku, Indiju i mnoge druge zemlje. Ono što zabrinjava jeste širina i potencijalni uticaj u godini pojačanog političkog rizika zbog izbora u EU, Indiji, SAD-u i još desetinama mjesta.
Zelena tranzicija preko leđa poljoprivrede
Poljoprivrednici u Njemačkoj se žale na planove za niže subvencije za gorivo. U Holandiji su to planovi za suzbijanje zagađenja azotom. Štrajkovima su se početkom februara priključili i poljski poljoprivrednici, jer su uznemireni zbog, kako kažu, nekontrolisanog priliva ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda.
I dok se protesti šire njivama u Indiji i Sjedinjenim Državama, globalno gledano, problemi na koje se poljoprivrednici žale ostaju isti. Sve se svodi na vrtoglav rast troškova proizvodnje i administrativni teret, sve strože zakonodavstvo i konkurenciju koju čine zemlje udaljene nekoliko hiljada kilometara od Evrope. Njihove cijene su niže, a uslovi uzgajanja ni približno strogo kontrolisani kao što je slučaj u Evropskoj uniji.
"Ono što svi poljoprivrednici žele jeste da ih vlade čuju, razumiju i da vide da se njihov rad i napori prepoznaju, priznaju i poštuju", kaže za Bloomberg Adria Connect novinarka Bloomberga koja prati evropske štrajkove farmera Lyubov Pronina.
Subvencije nisu dovoljne
Ako pogledamo statistiku, evropski poljoprivrednici uživali su rekordni prihod posljednjih nekoliko godina. Bilo je i brojnih subvencija, ali poljoprivrednici ističu da su troškovi proizvodnje značajno skočili.
Za kilogram paradajza koji košta pet evra u prodavnici u Francuskoj, zarada uzgajivača iznosi samo 70 centi. Pad cijena poljoprivrednih sirovina vidljiv je i na berzama - ali ne toliko na policama u supermarketima.
"Evropski poljoprivrednici dobijaju veliku finansijsku podršku kroz EU budžet, ali to nije dovoljno za finansiranje veoma ambicioznog plana zelene tranzicije na kojem Evropska unija radi kako bi postigla nulte emisije do 2025. Novac koji daju poljoprivrednicima prosto nije dovoljan, a to priznaje i Evropska komisija", kaže Pronina.
Revolt poljoprivrednika, glas desničarima
Poljoprivrednici čine samo četiri odsto radne snage u Evropskoj uniji, a poljoprivreda čini manje od dva odsto BDP-a. Uprkos tome, oni uživaju masovnu podršku javnosti. Primjera radi, nezadovoljstvo poljoprivrednika u Holandiji igralo je ulogu u iznenađujućoj pobjedi Geerta Wildersa na novembarskim izborima.
Očekuje se da će na predstojećim izborima za EU parlament, evroskeptične i desničarske stranke biti na vrhu u najmanje 19 zemalja Evropske unije.
"Iako su poljoprivrednici mali dio stanovništva, kada gledate stotine traktora koji nedjeljama blokiraju autoputeve širom Evrope, oni postaju vrlo vidljivi. Ljudi podržavaju poljoprivrednike, jer poljoprivrednici kažu: 'Nema poljoprivrednika, nema hrane, nema budućnosti'. To čuju ljudi, a čuju i političari i zbog toga već vidimo mjere, koje nisu dovoljno brze, ali se na njima radi kako bi se poljoprivrednici umirili", zaključuje Pronina.
Da li su Evropa i njeni poljoprivrednici primorani da biraju manje zlo između poljoprivredne krize sada i krize koja neupitno dolazi s klimatskim promjenama, detaljnije u razgovoru u videu.