Naftna industrija je pred još jednom neizvjesnom godinom - od proizvodnih kvota do uloge ovog sektora u borbi s klimatskim promjenama.
OPEC se odlučio na dodatne rezove u proizvodnji od milion barela dnevno, a lider kartela Saudijska Arabija insistira da se tim rezovima priključe i drugi članovi - u želji da preduprijedi još jednu godinu u kojoj bi višak zaliha potapao cijenu nafte. Pored zajedničkog smanjenja proizvodnje, Saudijska Arabija planira dobrovoljno smanjiti sopstvenu proizvodnju, u istom obimu u kojem smanjuje proizvodnju od jula.
Pred OPEC+ je jedinstven izazov da interveniše na tržištu, nakon što su cijene nafte pale 13 posto u posljednja dva mjeseca, a Međunarodna agencija za energetiku najavljuje oštar pad tražnje u 2024.
U razgovoru za Bloomberg Adria Connect, osnivač i CIO Bison Investments iz Houstona Josh Young, kaže da je posebno bitan detalj priključivanje Brazila naftnom kartelu.
"Pravo pitanje će biti kako će Brazil biti dio te dinamike, jer Brazil je bio jedan od najvećih generatora globalnog rasta proizvodnje i očekuje se da će se taj rast nastaviti u narednim godinama. Bit će interesantno vidjeti kako će njihove proizvodne kvote biti postavljene, kao i da li će članovi poput Rusije poštovati postavljene kvote. Očekujem da će se i naredne godine sve svesti na nekoliko motivisanih zemalja koje će proizvoditi u skladu s kvotama, i ostale koji će biti malo ispod ili iznad tog nivoa", kaže Young.
A kako se godina bliži svom kraju u znaku samita UN o klimatskim promjenama, na dnevnom redu su i gasna i naftna industrija. Uoči početka samita, OPEC+ je izdao oštro saopštenje u kojem kritikuje Međunarodnu agenciju za energetiku zbog neopravdanog omalovažavanja naftne industrije i njene uloge u klimatskim promjenama.
"Način na koji IEA koristi svoju platformu da kritikuje i daje instrukcije naftnoj i gasnoj industriji je vrlo nediplomatski. OPEC+ nije organizacija koja drugima govori šta da rade", rekao je generalni sekretar Haitham Al-Ghais.
Sve su prilike da će se oštra retorika prenijeti i na sastanke COP28, čiji je predsjednik Sultan Al Jaber, ministar industrije UAE i izvršni direktor Nacionalne naftne kompanije Abu Dabija, već na meti kritika zbog sukoba interesa. Naftni proizvođači su kritički nastrojeni prema vladama, čije mjere doživljavaju kao kaznu lokalnih proizvođača, pogotovo u svjetlu pravljenja izuzetaka za velike globalne zagađivače poput Kine.
Ove godine postavljen je i vrlo ambiciozan cilj - eliminacija emisija metana do 2030. godine. Njegovo ostvarivanje palo bi na pleća Sjedinjenih Država i Kine - koje su ujedno najveći zagađivači u tom pogledu.
"Ljudi lete privatnim avionima na ove konferencije, i ako pogledate ličnu potrošnju ovih ljudi, u nekim slučajevima potroše od 10 do 100 puta više gasa i nafte nego prosječna osoba. Da ozbiljno shvataju te ciljeve, imali bi sastanke preko Zooma. Dakle, to je neozbiljno. Povrh toga, u ovim ciljevima često bivaju izuzete zemlje poput Kine, koje stvaraju više emisija i rastu bržim tempom u odnosu na ostatak svijeta. Dakle, u pogledu emisija metana, možda će ih ograničiti u SAD-u, Evropi ili Kanadi, ali ne i u zapadnoj Africi, Južnoj Americi ili drugim mjestima", zaključio je Young.
Detaljnije o tome kakva su očekivanja kada je riječ o proizvodnji nafte, njihovim cijenama, ali i tome kako se naftna industrija nosi s klimatskim pitanjima, u razgovoru u videu.