.webp){kind=icon}
U Bosni i Hercegovini smo svjedoci skoro pa "vječne" krize u bh. energetskom sektoru, posebno u rudnicima. Mi smo provjerili koliko je ta kriza strukturna, a koliko je inducirana nestručnim upravljanjem, te na koji način menadžersko upravljanje postaviti kao cilj kod kadroviranja u javnom sektoru. Gost Bloomberg Adrije profesor Aziz Šunje objasnio nam je kako je ova kriza i strukturna, no podjednako inducirana nestručnim upravljanjem.
"Kada je riječ o nestručnom upravljanju, rudnici su paradigma onoga što su državna preduzeća u BiH. Generalno, svi rudnici su, po logici stvari, javno dobro i u rukama države kao Elektroprivreda BiH. Ali, problem državnih preduzeća je što ih vode politički podobnici, neprofesionalni menadžeri. I refleksije toga su upravo ona energetska kriza koja se polako generira", kazao je on.
Na pitanje da li je realno očekivati da će nekoj našoj velikoj javnoj kompaniji vlada odobriti da angažuje stranog eksperta kao menadžera i da je to košta dodatnih XY miliona KM troškova njegova ugovora, Šunje je kazao da Zakon o upravljanju državnim preduzećima ima limite, te da i o tome valja voditi računa.
"Recimo da top menadžer bilo kojeg državnog preduzeća ne može imati veću plaću od četiri do pet prosječnih plaća Federacije BiH. Vi ne možete očekivati da angažujete profesionalnog menadžera jedne elektroprivrede, čija se vrijednost imovine iskazuje u stotinama miliona eura, a da ga angažirate za četiri ili pet hiljada maraka, bez obzira na to što to djeluje kao veliki novac na ovim prostorima", izjavio je on.
Šunje smatra da pred javne kompanije treba staviti jasne zahtjeve.
"Želimo toliko i toliko dodatnih kilovata električne energije iz tih i tih izvora u tom vremenskom periodu, i dati slobodne ruke elektroprivredi da to određuje. I distancirati je od vlasti", kazao je on.
