Povezanost menadžmenta neke kompanije i analitičara koji analiziraju poslovanje tih kompanija u financijskom je svijetu nerijetko podložna glasnoj kritici. Investitori sumnjaju da između ove dvije grupe postoji prevelika bliskost, zbog čega mogu posumnjati koliko analize kompanija pokazuju realno stanje i je li preporuka za kupnju, držanje ili prodaju dionica opravdana ili ne.
Nedavno objavljeno istraživanje znanstvenika sa sveučilišta George Mason u američkoj saveznoj državi Virginiji pokazuje vrlo zanimljiv aspekt tog odnosa. Menadžeri prate analitičare i onda rade suprotno njihovim preporukama.
Uz sve ostale faktore, priličan značaj na kretanje cijena dionica na burzama imaju preporuke analitičara kao i informacije o tome kako menadžment kompanije – insajderi – kupuje ili prodaje dionice vlastite tvrtke. Profesor financija Jim Hsieh sa spomenutog sveučilišta objašnjava da ekonomisti najčešće zagovaraju tzv. hipotezu supstitucije. Ona tumači da se informacije jednih i drugih međusobno nadomještaju.
No istraživanje koje je proveo Hsieh sa suradnicima i čiji su rezultati nedavno objavljeni u časopisu Journal of Banking and Finance pokazuju da se ove dvije grupe često ponašaju suprotno. To je posljedica očite jednosmjerne izravne veze koja može imati veliki značaj za investitore.
Kroz istraživanje su uspoređene preporuke analitičara za tisuće kompanija s transakcijama insajdera iz tih kompanija u razdoblju od 1994. do 2016. godine. Kompanije čije su dionice izlistane na burzama moraju podatke o insajderskoj trgovini dostavljati burzama i/ili regulatoru, a Hsieh i kolege su ih preuzeli od američke Komisije za vrijednosnice i burzu (SEC).
Suprotni signal
Nakon što su isključeni utjecaji veličine kompanija i povremenih masovnih trendova u cijenama dionica koji bi mogli utjecati na ponašanje analitičara i insajdera, grupa istraživača otkrila je općeniti trend u tome kako menadžeri reagiraju na analitičarske preporuke.
"Insajderi i analitičari se većinu vremena ne slažu", izjavio je Hsieh. "Kad analitičari povise svoju procjenu vrijednosti, insajderi prodaju dionice i suprotno. Ako analitičari i insajderi raspolažu istim informacijama, njihovi potezi bi trebali biti istosmjerni, ali to se ne vidi", dodao je.
U istraživanju se pretpostavlja da insajderi reagiraju na lošije preporuke analitičara kako bi tržištu poslali suprotni signal nadajući se da će to poništiti negativnu procjenu iz analize. Utvrđena je i statistička veza između toga koliko je analitičar pogoršao svoju preporuku i količine dionica koju insajderi kupe, a to ide u prilog tumačenju da se radi o pokušaju signaliziranja.
Strategija je uspješna. U mjesečnim prinosima u prosjeku dolazi do pozitivnog pomaka od 0,33 posto, pokazalo je istraživanje. Kako ti prinosi ostaju povišeni i tri do šest mjeseci nakon insajderskog trgovanja, čini se da signali tržištu prenose stvarne informacije o stanju u kompaniji, a nisu samo pokušaj manipulacije tržištem.
"Kad iza transakcije ne bi postojala čvrsta informacija, cijene bi s vremenom pale", primjećuje Hsieh. "No do toga ne dolazi. Cijene dionica nastavljaju rasti. To nije u skladu s idejom da insajderi kupuju dionice samo kako bi privremeno potaknuli rast dionica", dodaje.
Suprotna situacija, pri kojoj insajderi prodaju dionice nakon što analitičar objavi poboljšanu procjenu vrijednosti kompanije, također bi mogla biti svojevrsno signaliziranje. Insajderi koji su željeli unovčiti svoje dionice ili diverzificirati svoje portfelje mogli bi razdoblje koje dolazi nakon pozitivne analize smatrati dobrim trenutkom za prodaju jer pozitivna analiza umanjuje negativni signal koji se šalje prodajom dionica.
Kad su insajderi postupali u skladu s analitičarima – prodavali dionice nakon što je objavljena pogoršana procjena, ili kupovali nakon objave poboljšane procjene – efekt na cijene dionica bio je znatno pojačan. Hsieh smatra da je to još jedan dokaz koji ide protiv hipoteze supstitucije jer kad bi si ovi signali međusobno bili višak, njihovo poklapanje ne bi smjelo imati bitnijeg utjecaja na cijene.
Jednostrana komunikacija
Interesantno je da analitičari, za razliku od investitora, ne reagiraju na signale koji nastaju insajderskim transakcijama. Bilo da insajderi prodaju ili kupuju dionice, to ne utječe na daljnje analitičarske procjene o vrijednosti kompanije. Komunikacija između analitičara i insajdera jednostrana je jer analitičari očito paze na neke druge stvari.
"Analitičare se često kritizira da ignoriraju važne signale koji bi mogli utjecati na tržišne cijene", izjavio je Hsieh. "Ne znamo zašto analitičari ne koriste signale koje šalju insajderske transakcije. Rezultati našeg istraživanja nas ne iznenađuju jer su i druge financijske studije pokazale da analitičari koriste samo ograničeni broj signala, poput momentuma na tržištu, veličine kompanije i neke računovodstvene pokazatelje. No još je uvijek zagonetno zašto ignoriraju jedan od očitijih signala, insajderske transakcije, koji bi mogao znatno unaprijediti njihove preporuke", dodao je Hsieh.
Promjene u analitičarskim procjenama ipak su bile informativne za tržište. Posebno kad se radi o negativnim reevaluacijama koje se veže uz pad mjesečnih prinosa od 0,18 posto.
Hsieh drži da je istraživanje pokazalo da usprkos bliskim profesionalnim vezama koje postoje između analitičara i menadžmenta kompanija koje ovi analiziraju, dvije grupe za donošenje odluka koriste različite grupe podataka. "Analitičari tržištima daju informacije važne za cijene dionica kroz analizu javnih podataka, dok su insajderi skloniji iskorištavati privatne informacije", navodi se u istraživanju. Ironično, ova je suprotnost korisna za tržište u cjelini, mada se zbog suprotnih signala koji dolaze investitorima komplicira izbor.
"Ulagači moraju gledati kako se međusobno ponašaju insajderi i analitičari i kako reagiraju jedni na druge", kaže Hsieh. "Moraju posebno paziti na trenutke kad insajderi kupuju dionice, što je vrlo važan signal. Moramo također gledati zbog čega insajderi prodaju dionice, ali to pruža manje informacija nego kad kupuju", zaključuje Hsieh.