Od edukacije do promjene mindseta: Zašto su danas najtraženiji partneri u učenju, a ne treneri

U vremenu ubrzanih promjena, pritiska na rezultate i sve veće neizvjesnosti, poslovni sektor sve češće traži odgovore koji nadilaze klasične edukacije i savjetodavne modele. Kako se mijenjaju potrebe organizacija, koliko su ljudi spremni na razvoj te gdje je stvarna granica između tehnologije i ljudskog faktora u učenju i vođenju, za Bloomberg Adriju govori Gojko Rodić, direktor kompanije Alphabet Group.

Koliko se kroz vrijeme mijenjaju potrebe poslovnog sektora za edukacijom i savjetovanjem te koji su danas glavni izazovi?

Prije desetak godina, kompanije su uglavnom tražile treninge prodaje i menadžmenta. Danas mnogo više traže promjenu mindseta, ali i konkretne korake i ponašanja koja treba da dovedu do toga.
Primijetili smo da za sve veći broj kompanija, edukacija više nije samo "vikend trošak", već investicija u promjenu kulture. I ono što se promijenilo nije forma, nego dubina — danas ne učimo šta da radimo, već zašto tako reagiramo.
Ono što je bitno naglasiti jeste da se ta dubina više ne prenosi kroz duge prezentacije, već kroz "grumenčiće" znanja koji se mogu odmah primijeniti, i kroz one "aha" trenutke koji nas natjeraju da vidimo gdje nam ustvari curi energija, fokus ili rezultat.

Danas imamo i ogromnu prednost: zahvaljujući neuropsihologiji, znamo mnogo više o tome kako ljudi donose odluke. To znanje koristimo i u edukaciji i u savjetovanju — da pomognemo menadžerima i timovima da prepoznaju zašto reagiraju kako reagiraju, i kako da svjesno mijenjaju obrasce koji im više ne služe.

S obzirom na brzinu promjena i kompleksnost okruženja, danas se više ne traži "trener", već  partner u učenju — neko ko povezuje psihologiju, biznis i iskustvo.

Koliko su naši ljudi ili radnici "coachabilni" i koliki je procent onih s kojima se ne može raditi?

Ljudi su coachabilni u onoj mjeri u kojoj vjeruju da mogu napredovati. Na Balkanu imamo zanimljiv paradoks: želimo promjenu, ali ne želimo da nas neko mijenja. Rekao bih da sa 80 posto ljudi možeš raditi ako stvoriš psihološki sigurno okruženje. S onih preostalih 20 posto možeš pokušati, ali ne treba očekivati čudo.

Neki ljudi ne nose otpor u glavi, nego u egu. I zato volimo reći da edukacija ne treba početi s treningom, već s - dijagnozom mindseta.

Zato mi u Alphabet Groupu radimo po jednostavnom principu - ne pokušavamo popraviti ljude nego osloboditi njihovu sposobnost da prepoznaju svoje obrasce.

Olakšava li AI ili otežava procese u Vašem sektoru? Je li ChatGPT već zamijenio neke edukatore ili konsultante?

Duboko sam uvjeren da AI ne može zamijeniti odličnog trenera, već samo razotkriti one koji "čitaju sa slajda".

Ako je naš posao bio prenošenje informacija, onda tu nema dileme da to mašine mogu mnogo brže, dublje i detaljnije da odrade. Ali, ako je posao bio razumijevanje čovjeka, njegovih  izazova i podrška u njihovom prevazilaženju, prilično sam uvjeren da će za takve trenere itekako biti posla, možda i više nego prije.

AI može razumjeti i objasniti kako ljudi donose odluke, ali samo čovjek može osjetiti kako ih donose i mislim da upravo u toj razlici – između informiranja i suštinskog emocionalnog razumijevanja – leži budućnost trenerskog posla.

Slično je i u konsultantskom poslu. AI može analizirati procese, podatke, napraviti strategije i napisati procjene. Ono za šta nisam siguran da može – razumjeti kontekst, odnose moći u timu ili tihi otpor nekog od članova tima, koji mogu srušiti i najbolje napisanu strategiju.

Nama u Alphabet Groupu AI pomaže da brže analiziramo informacije, mapiramo obrasce u organizacijskim procesima, brže kreiramo personalizirane planove razvoja. I sigurno da ćemo ga nastaviti koristiti u tom kontekstu.
Ali prava vrijednost i dalje nastaje u razgovoru, u povjerenju i u onom AHA momentu, kada klijent zastane i kaže: Sad razumijem šta mi je činiti.