Tehnološki napredak, razvoj interneta i mogućnost održavanja videokomunikacije doveli su do promjena na tržištu rada. E-work ili rad od kuće poznat je još od 70-ih godina prošlog stoljeća, kada je došlo do veće fleksibilnosti i mogućnosti da radnici ne budu vezani za urede kao što su to ranije bili. Kroz godine, radnici su sve više uviđali prednosti koju im pruža ovakav način rada.
Pandemija koronavirusa pogurala je ovaj način rada u cijelom svijetu, pa tako i kod nas. Kancelarije i sastanke u salama radnici su zamijenili svojim domovima, kafićima, drugim državama, a odijela i košulje trenerkama i pidžamama.
Telework, pojam koji objašnjava da je posao nešto što se radi, a ne mjesto gdje se radi i gdje se putuje, postao je općeprihvaćen. Radnici se vode time da posao bude obavljen u navedenim rokovima, dok rade odakle žele i često u vremenu koje njima odgovara.
Uspostavom rada van kancelarije došlo je do stvaranja raznih grupa radnika i načina rada. Donosimo vam objašnjenja koje su razlike između gažnih (platformskih radnika), radnika na daljinu (remote workers) i freelancera.
Rad na daljinu
Ovakav vid rada sve je popularniji. Kompanije sve češće svojim zaposlenicima dozvoljavaju da rade odakle žele, a često i sami zaposlenici pri promjeni radnog mjesta traže da u ugovorima bude uvrštena ova stavka. Ovaj način rada kompanijama donosi mnoge izazove, s zaposlenici žele da ih poslodavci slušaju, brinu i prilagode se njihovim novim potrebama i očekivanjima na radnom mjestu.
Amar Redžepagić, QA Specialist, prvi put se s radom na daljinu susreo tokom pandemije. Sam početak bio je vrlo izazovan, ali vremenom je ovaj način rada za njega postao svakodnevnica. Popuštanjem mjera i vraćanjem u kancelarije, Redžepagić je u kompaniji Hulkapps počeo da radi hibridno. Danas dio svog radnog vremena provodi u uredu, dok dio radi od kuće.
Kako kaže, rad na daljinu pokazao mu je svoje prednosti, te ga naučio da svoje radne zadatke može izvršavati s bilo kojeg mjesta, poštujući pravila i rokove. Pomogao mu je da maksimalno iskoristi vrijeme, stekne nove vještine, dodatno uči, istovremeno imajući vremena da se odmori te bude manje izložen stresu koji nosi ured.
"Rad na daljinu je zaista otkriće za bh. radnike. Prije pandemije nismo ni razmatrali da li je ovakav način rada moguć. Djelovao je kao nešto što se dešava u razvijenim zemljama. Velike su prednosti ovakvog rada, ali svakako nose i dodatne radne izazove. Fizička udaljenost ponekad komplikuje donošenje zajedničkih odluka, te rad s kolegama, ali suštinski mislim da smo svi ovakav način rada prihvatili kao novu realnost, izvlačeći najbolje iz njega i rješavajući prepreke koje se nalaze pred nama", kaže Redžepagić.
Digitalni nomadi – podniša i još jedan termin koji opisuje radnike na daljinu pronalazi svoje mjesto među radnicima. Mogućnost da se putuje i radi, kao prednost su uvidjele mnoge države koje uvode vize za boravak digitalnih nomada. U BiH mogu boraviti uz tromjesečnu turističku vizu, dok zemlje regiona polako prilagođavaju svoje zakone. Tako se Hrvatska nametnula kao jedna od top destinacija u Evropi za digitalne nomade.
Gažni radnici
Gažni ili platformski radnici su osobe koje putem digitalnih platformi klijentima pružaju kratkotrajne usluge ili ustupaju imovinu na korištenje. Najbolji primjeri su dostavljači hrane, vozači i plaftome za kratkoročni najam nekretnina za odmor.
Postoje zavisni i nezavisni radnici. Pandemija je doprinijela razvoju gažnih radnika u sektoru dostave hrane s kompanijama kao što su Glovo i Korpa i ovo su zavisni radnici koji, iako sami određuju koliko i kad će raditi, vezani su za jednu platformu i imaju pravila. Nezavisni su osobe koje iznajmljuju svoju imovinu, te su kod nas često vezani za turističku sezonu. Oni sami određuju za koliko novca, kada i kome će iznajmiti imovinu i samim time koliko će i raditi.
Kako je objašnjeno u istraživanju koje je proveo Centar za politike i upravljanje (CPU), u našoj zemlji mogu raditi bez registracije poslovne djelatnosti, a mogu registrovati samostalnu preduzetničku djelatnost ili privredno društvo.
"Neke jurisdikcije, uključujući institucije entiteta u BiH, insistiraju da vozači koji su zavisni ugovarači budu registrovani kao zavisni radnici za platu, odnosno zaposleni, ali ovaj status nekada nije adekvatan, što je slučaj i u BiH, jer oni od poslodavca ne trebaju samo kompenzaciju za svoj rad, već i za najam imovine (vozila) i operativne troškove (kupovinu goriva, amortizaciju vozila), a te je troškove radniku za platu, zbog fiskalnih odredbi, teško isplaćivati bez obračuna obaveznih socijalnih doprinosa na taj iznos, iako to nije naknada za rad", objašnjeno je u istraživanju.
Registracijom poslovanja ili sklapanjem ugovora o radu, gažni radnici rješavaju status i socijalnu zaštitu kroz "tradicionalne oblike" poslovnog organizovanja, ali u zavisnosti od nivoa prihoda, pokrivanje većih troškova takvog poslovanja može biti nedostižan cilj za mnoge.
Kada je riječ o iznajmljivačima imovine, u oba entiteta mogu se registrovati kao fizička lica, što im omogućava legalno poslovanje uz niske troškove, ali ne rješava potencijalnu nepokrivenost socijalnim osiguranjem.
Tokom 2021. godine gažni radnici širom svijeta kroz proteste su iskazivali svoje nezadovoljstvo i tražili bolje uvjete rada te izražavali nezadovoljstvo poslovnim modelom koji im nije omogućavao osnovna prava kao što su socijalno osiguranje i plaćeni godišnji odmor. Iste godine, radnici su protestovali i ispred zgrade Evropske komisije u Briselu.
Sudovi širom Evrope presudili su u korist gažnih radnika koji su tužili kompanije za koje su radili zbog izbjegavanja obaveza koje imaju kao poslodavci.
Prema podacima Evropske komisije, prihodi digitalnih platformi u periodu od 2016. do 2020. godine porasli su na oko 14 milijardi eura. Ove platforme radno angažuju više od 28 miliona ljudi, a pretpostavke su da će do 2025. godine njihov broj porasti na 43 miliona.
Freelanceri
Evropski forum nezavisnih profesionalaca definiše freelancere kao "podskup visoko obučenih samozaposlenih radnika, bez poslodavca i bez zaposlenih, koji nude specijalizirane usluge koje su po svojoj prirodi intelektualne i zasnovane na znanju", međutim u našoj državi ovaj termin nije zakonski prepoznat.
Kad sažmemo razne definicije, dobijemo objašnjenje da su freelenceeri osobe koje su samozaposlene, imaju visok stepen autonomije, nisu vezane za jednog poslodavca, kratkoročno su vezane za klijenta, a nakon završetka posla ostvaruju dohodak.
Asmir Ljumić se na freelancing odlučio prije godinu dana, nakon što je nekoliko godina radio u IT sektoru. Kako je kazao ranije za Bloomberg Adriju, iako vlada mišljenje da freelanceri uvijek mijenjaju poslove, mnogi stvore dugoročniju saradnju s klijentima. Zajednica u BiH ima veliku ulogu u pronalascima posla i rješavanju eventualnih problema.
"Ima mnogo freelencera u BiH, zajednica je baš dobra i mislim da 90 posto poslova koji se dobiju nije preko mreža, već ljudi preporučuju jedni druge", kaže on.
Ovi radnici su nezavisni, što znači da imaju visoku kontrolu nad organizacijom svog rada i svog poslovnog subjekta, međutim izloženi su riziku od finansijskih gubitaka.
Danas na društvenim mrežama postoji nekoliko grupa, gdje freelanceri iz naše države traže posao ili nude svoje usluge. Veliki broj njih radi i preko međunarodnih platformi. Na taj način komuniciraju s klijentima i dolaze do poslova.
Čitajte: Freelanceri u BiH: Sloboda koja se suočava s administrativnim problemima
Hibridni model rada za kompanije donosi nove izazove
Hercegovina ove jeseni postaje top destinacija za digitalne nomade
Prema pisanju Bloomberga, pretpostavka da se uredski život može vratiti na ono što je bilo prije 2020. godine jednostavno je pogrešna, a tri od četiri radnika kažu da je hibridni model rada nešto o čemu se ne može ni pregovarati.