Rheinmetall bi mogao ostvariti znatnu, možda i prekomjernu dobit

Dionice kompanije Rheinmetall AG, najvećeg njemačkog dobavljača odbrambenih proizvoda, u posljednje vrijeme su pod pritiskom zbog očito poboljšanih izgleda za mir u Ukrajini.

Šta god mislili o vjerovatnoći da će Volodimir Zelenski prihvatiti maksimalističke zahtjeve Vladimira Putina, postoji veća opasnost za profit njemačkog proizvođača oružja od sporazuma koji smanjuje potrebu Evrope za hitnim naoružavanjem. Kompanija bi na kraju mogla zaraditi neodrživu količinu novca za proizvođača oružja koji radi za državne kupce, a to bi moglo izazvati odgovor vlade ili konkurencije koji bi ograničio njene nevjerovatne finansijske prinose.

Iznoseći ambicije za peterostruko povećanje prihoda na oko 50 milijardi eura godišnje do 2030. godine, glavni izvršni direktor Armin Papperger obećao je investitorima da će marža operativne dobiti u tom vremenskom okviru dosegnuti više od 20 posto. Isključujući civilne aktivnosti koje će uskoro biti prodane, Rheinmetallove obrambene djelatnosti već ostvaruju operativni povrat na prodaju od otprilike 18 do 19 posto.

Iako je prirodno da proizvođači oružja profitiraju od ponovnog naoružavanja, slično kao što su to činili proizvođači lijekova tokom pandemije, Rheinmetallova očekivana profitabilnost izdvaja ga od ostalih zapadnih odbrambenih divova, kao što pokazuje donji grafikon.

Odbrambeni izvođači većinu svoje prodaje ostvaruju vladama koje općenito nisu sklone puniti džepove dioničara na račun poreznih obveznika. Visoke profitne marže Rheinmetalla, uglavnom u odjelu streljiva, nisu tajna i mogle bi se suočiti s većim otporom u srednjoročnom razdoblju.

"Održavanje marži na više od 20 posto moglo bi biti pravi izazov", nedavno su klijentima rekli analitičari kompanije Agency Partners Sash Tusa i Nick Cunningham. "Na kraju se konkurencija i porezi nametnu." Adrien Rabier iz Bernstein Researcha napominje da "odbrambena industrija poštuje prihvatljiv prag" za profit.

Ne očekujem da će to trenutno biti veliki problem. Rheinmetallov glavni kupac, Njemačka, posvećena je izgradnji najveće konvencionalne vojske u Europi i neće posustati ako u Ukrajini bude mir. Zemlja je olabavila svoja pravila o zaduživanju kako bi osigurala odgovarajuće finansiranje. Želi što brže obnoviti oronulu vojsku, a ne prepirati se oko marži.

Rheinmetall se pozicionirao za isporuku opreme koja je NATO-u potrebna kroz akvizicije i ulaganja, a to zaslužuje nagradu. Između 2011. i 2020., kada Njemačka nije bila sklona puno trošiti na odbranu, operativne marže kompanije bile su u prosjeku oko pet posto, prema podacima Bloomberga.

 

Papperger je u septembru odbacio prijetnju poreza na vanrednu dobit, rekavši da su marže od 20 posto "apsolutno" ostvarive. Glavni finansijski direktor Klaus Neumann uvjeravao je investitore da kompanija pruža "dobru vrijednost za novac".

Tijela za nabavu "općenito temelje svoje odluke prvenstveno na cijeni i mogućnostima isporuke dobavljača, a ne na potencijalnim maržama", rekao je glasnogovornik Rheinmetalla koji tvrdi da su njihove cijene streljiva velikog kalibra 20 posto niže od konkurencije.

Rheinmetallova velika dobit od streljiva proizlazi iz ekonomije razmjera, operativne poluge i integriranosti. Rheinmetall proizvodi "kompletno" streljivo, uključujući čahuru, fitilj te eksplozivno i pogonsko punjenje, pa ostvaruje dobit koja bi se inače podijelila. Što više proizvodi, to su mu bolje pokriveni fiksni troškovi i zarađuje više novca. Može naplaćivati ​​cijene kojima bi se manje integrirani ili manji konkurenti mogli teško prilagoditi.

Rheinmetall očekuje da će se ova povoljna situacija nastaviti te da će streljivo i oružje dosegnuti profitnu maržu od blizu 30 posto do 2030. Očekivanja za ostale aktivnosti također su optimistična, kao što pokazuje donji grafikon.

Rheinmetallova pozamašna dobit podupire tržišnu kapitalizaciju od 68 milijardi eura, ali je li ona održiva? Konkurenti poput BAE Systems Plc proširuju vlastite tvornice streljiva. Kako se ponuda i potražnja uravnotežuju, njemački proizvođač mogao bi se suočiti s većim pritiskom da smanji cijene. A ako do 2030. ostvari 10 milijardi eura operativne dobiti godišnje, kako se nada, porezni obveznici bi se mogli usprotiviti.

Proizvodi kompanije uglavnom su bili namijenjeni kopnenim snagama, a kompanija sada koristi svoj novac za diverzifikaciju, uključujući nedavnu kupovinu kompanije Naval Vessels Lürssen sa sjedištem u Bremenu. Kada je riječ o pomorskom segmentu, Rheinmetall želi ponoviti trik vertikalne integracije prodajom brodova, raketa i borbeno-upravljačkih sistema (CMS). Ostaje za vidjeti hoće li se ostvariti povrat od 15 posto u tom tradicionalno niskoprofitnom sektoru.

Kompanija također ulaže u tvornice: u sljedećih pet godina planirano je više od osam milijardi eura kapitalnih ulaganja. Uz nova skladišta streljiva i baruta u Bugarskoj i Rumuniji, Rheinmetall automatizira svoje pogone kako bi pretvorio prilično zanatske proizvodne linije za vojna vozila u one sposobne za veće količine. U nedavno izgrađenoj tvornici u Donjoj Saskoj potrebno je samo 120 ljudi (ili 40 po smjeni) za proizvodnju 350.000 topničkih granata godišnje, što je ekvivalentno oko 1,5 milijardi eura prihoda.

To bi trebalo poduprijeti profitne marže koje su možda smanjili visoki troškova rada u Njemačkoj. No s političkog stajališta, roboti imaju dvostruki učinak: dok vlade brže dobivaju oružje koje im je potrebno, evropsko odbrambeno rasipanje možda neće stvoriti očekivani ekonomski i radni procvat. Rheinmetall cilja osvojiti oko četvrtine potrošnje evropskih zemalja NATO-a na oružje, ali smatra da će do 2030. trebati samo 70.000 zaposlenika.

 

Iako je to otprilike dvostruko više od prošlogodišnjeg ukupnog iznosa, to je puno manje od BAE-ove radne snage od 110.000 ljudi danas. I to je djelić od više od 630.000 radnika zaposlenih u proizvođaču automobila Volkswagen AG - od kojih je oko 45 posto u Njemačkoj. Rheinmetall očekuje da će domaća sigurnosna i odbrambena industrija stvoriti do 600.000 radnih mjesta u predstojećim godinama, rekao je glasnogovornik.

Također će plaćati mnogo poreza u predstojećim godinama. Međutim, za razliku od evropskih odbrambenih konkurenata u djelomičnom vlasništvu vlada zemalja, dionice Rheinmetalla ostaju u privatnim rukama. To je bila propuštena prilika za Njemačku, koja je kupila glavni udio u kompaniji za odbrambenu elektroniku Hensoldt AG. Većina Nijemaca ne posjeduje dionice i nije učestvovala u rastu Rheinmetalla od 1.400 posto od ruske invazije na Ukrajinu. Ako nastavi ostvarivati ​​​​neočekivanu dobit, pritisak na snižavanje cijena ili plaćanje većeg poreza sigurno će se pojačati.