Cijene metala u posljednje dvije godine zabilježile su pad, međutim u ovoj i do kraja naredne godine očekuje se rast cijena bakra i aluminija zbog njihove upotrebe u zelenoj tranziciji. S druge strane, čelik i željezna ruda se neće tako lako oporaviti. Regionalne kompanije iz metalske industrije suočavaju se s padom prodaje i tankom profitabilnošću.
Nakon rasta cijena metala u 2021. godini, u 2022. i 2023. dolazi do korekcija zbog slabih globalnih ekonomija, restriktivnih monetarnih politika i sporog oporavka Kine. U 2022. samo je aluminij zadržao rast, dodajući prosječno devet posto na godišnjem nivou. Cijena bakra je pala za pet posto, čelika za 10 posto, a željezne rude za 27 posto. Sličan trend se nastavio i u 2023., kada su cijene bakra bile u prosjeku niže za četiri posto, aluminija za 17 posto i čelika za deset posto u odnosu na godinu ranije, dok je željezna ruda uglavnom stagnirala, navode analitičari Bloomberg Adrije u svojoj posljednjoj analizi.
Analizu u cijelosti možete pročitati OVDJE.
Prodaja glavnih konkurenata u Adria regiji je prolazila kroz faze rasta i pada, a 2023. je zabilježeno dvocifreno smanjenje prodaje (prosječno 18,4 posto u ponderiranim terminima). Najviša tačka prodaje ostala je u 2021. godini, što je bilo vidljivo i u 2022., kada je postpandemijski industrijski bum dosegao vrhunac, a cijene metala su skočile.
"Niže tržišne cijene metala ozbiljno ograničavaju cjenovni potencijal i remete tržišnu konkurenciju u industriji. Promatrajući proizvedene količine, vidljivi su padovi na svim poljima. Visoka naslijeđena baza iz 2022. bila je nepovoljna za proizvođače metala u 2023., stoga su stope rasta bile još nepovoljnije", ističu naši analitičari.
Potencijal marži u regiji je slab, s ponderiranom prosječnom EBITDA maržom koja iznosi negativnih 1,6 posto.
"Ako pogledamo običan prosjek, EBITDA marža iznosi skromnih 1,7 posto u 2023. Pad cijena metala stavio je profitabilnost u nepovoljnu situaciju", kažu analitičari.
Jedine regionalne kompanije koje su uspjele zadržati marže bile su LTG i Talum. S druge strane, veći igrači, kao što su HBIS, Valjaonica i Impol, vidjeli su eroziju marži. Impol je uspio iskoristiti postpandemijski bum u svoja dva ključna sektora: trgovina i maloprodaja (34 posto prodaje) i transport (30 posto prodaje), ali unatoč živosti ovih krajnjih sektora nakon pandemije, pad cijena i smanjenje proizvedenih količina značili su nižu prodaju.
Kada je riječ o troškovima, izdvajanja za materijal zauzimaju prvo mjesto u strukturi troškova kompanija, iznoseći prosječno 79 posto prodaje. Troškovi zaposlenika su drugi s udjelom od prosječno 10,2 posto u prodaji.
"Troškovi materijala kao postotak prodaje pokazuju rastući trend (u prosjeku), dosežući vrhunac u 2023. upravo kada je rast cijena primarnih metala počeo opadati. U 2023. cijene su znatno pale, što podržava marže, ali ometa proizvodnju i potiče višak ponude", naglašavaju analitičari.
Dodaju da metoda nabave uveliko određuje profitabilnost. Stoga, neke kompanije poput Impola upravljaju vlastitim ljevaonicama kako bi držale troškove pod kontrolom i osigurale snabdijevanje sirovinom. Kompanije poput Taluma promijenile su svoju strategiju i prešle s proizvodnje primarnog aluminija na sekundarni aluminij, jer su troškovi bili previše opterećujući. Drugi, pak, poput Aluminij Industries, kupuju na otvorenom tržištu (od velikih igrača poput Glencorea i Duferca) i prepušteni su na milost i nemilost tržišnim kretanjima, što smanjuje konkurentnost.
Pokazatelji obrtnog kapitala za proizvođače metala apsorbirali su industrijske turbulencije i pokazali volatilnost. Glavni problem industrije - višak ponude manifestira se kao produženje dana zaliha, posebno u 2023. Međutim, regionalni igrači još uvijek zadržavaju relativno uravnotežene neto pokazatelje obrtnog kapitala, brzom naplatom potraživanja.
Višak ponude
Iako volatilno, dobro upravljanje obrtnim kapitalom omogućilo je povoljne nivoe zaduženosti, unatoč izazovnim industrijskim trendovima. Prosječni ponderirani neto dug prema EBITDA iznosi 1,1x u 2023. Općenito govoreći, dug je bio zajednički industrijski izazov, s mnogim igračima, prvenstveno HBIS i ArcelorMittal, koji su prolazili kroz ozbiljne restrukturacije kako bi riješili svoj dug.
Regionalne kompanije još uvijek nisu riješile problem viška ponude i stoga su oprezne s investicijama. Kapitalne investicije usporile su 2022., na vrhuncu rasta cijena metala, i ponovo su se povećale nakon što su se cijene stabilizirale. Kapitalne investicije kao postotak prodaje porasle su u 2023. za 1,4 procentna poena, što se može protumačiti kao optimističan signal u vezi s rješavanjem viška ponude i oporavkom količina. Također, analitičari procjenjuju da kompanije alociraju višak sredstava prikupljenih tokom razdoblja buma koji je industrija prošla 2021-2022.
U ovoj i narednoj godini očekuje se rast cijena bakra i aluminija, jer njihova upotreba u zelenoj tranziciji i elektrifikaciji omogućuje rastuću potražnju. Signali iz Kine su pozitivni zbog njenih mjera za poticanje ekonomije, a analitičari očekuju da će anticipacija potencijalnih nestašica ostati glavni pokretač cijena ova dva industrijska metala u srednjoročnom razdoblju.
"Održavamo pesimističan pogled na željeznu rudu i čelik, jer će za njihov oporavak biti potreban brži oporavak kineskog sektora nekretnina (posebno u novim razvojnim projektima), što nije vrlo vjerovatno", navode analitičari.
Podrška bi također trebala doći od monetarnog ublažavanja koje bi trebalo podržati krajnje sektore potrošnje i iscrpiti dio viška ponude. Više kamatne stope bile su među glavnim potisnicima potrošačkog povjerenja do sada.
"Vjerujemo da su zarade vezane uz cijene četiri ključna metala obuhvaćena ovom analizom (aluminij, bakar, čelik i željezna ruda) dosegnule dno i da će prihodi pokazati skromne jednocifrene stope rasta u 2024. i 2025., kako se cijene metala oporavljaju", zaključuju analitičari.
.webp){kind=icon}
