.webp){kind=icon}
Stellantis ozbiljno pojačava ulog na električna vozila (EV), u nadi da emulira kineski model vertikalne integracije i potencijalno ih pobijedi u sopstvenoj igri. Sa strateškog stanovišta, ovo je neobičan potez s obzirom na to da mnogi proizvođači povlače svoje opklade na EV, kako se ispostavlja da je kolektivna industrija precijenila potražnju za EV.
Entuzijazam potrošača slabi usljed visokih cijena (u prosjeku 30 odsto više cijene nego za ekvivalentno vozilo sa SUS motorom), zabrinutosti u vezi s dometom, ESG nedoumica i nerazvijene infrastrukture.
Dodatno, električna vozila su se pokazala kao teret na marže proizvođačima, dok vozila sa SUS motorima pružaju podršku maržama. Ovo se ogleda u činjenici da su čisto električni proizvođači imali jači udar na profitabilnost – posebno Tesla.
Udar na profitabilnost i zamršen lanac snabdijevanja
Cijena primarnih metala za baterije (a posebno litijuma) je prošla kroz nagli rast u periodu 2021-2022. Rast je ozbiljno zagrizao profitabilnost i zakomplikovao lanac snabdijevanja, kako su se najveći proizvođači nadmetali za ograničenu sirovinu.
Generalno govoreći, profitabilnost je ili opadala ili stagnirala. Ovo je posebno evidentno za VW, Teslu, Ford i GM.
Stellantis je blago poboljšao profitabilnost uz pomoć dizanja cijena i rezanja troškova – smanjivanjem radne snage i troškova marketinga. Stabilizacija cijena sirovina je takođe podržala profitabilnost. BYD je imao najveći rast EBITDA marže u 2023 – tri procentna boda, kao šampion kontrole lanca snabdijevanja, te služi kao uspješan model poslovanja za ostale.
Dok se ostali konvencionalni proizvođači u određenoj mjeri povlače sa EV tržišta, Stellantis traži saveznike i kuje strategije za snabdijevanje zarad osvajanja EV segmenta i očuvanja profitabilnosti, s obzirom na to da dizanje cijena i kresanje troškova ne mogu da idu unedogled.
Strategijske prednosti vertikalne i horizontalne integracije
Kineski model vertikalne integracije i agresivnog subvenvcionisanja je njihovim proizvođačima dao ogromnu cjenovnu prednost od koje evropski proizvođači zaziru i zbog koje im prijeti topljenje tržišnog udjela.
Kao potencijalno rješenje za hronične boljke u lancu snabdijevanja, mnogi proizvođači su investirali u rude metala za baterije (Tesla, BMW, VW, GM, Ford). Što se Stellantisa tiče, odvojili su 115 miliona dolara za investiciju u rudnik bakra u Argentini. U odnosu na njihov promet, ovo je zanemarljiv iznos, ali dodatne investicije u snabdijevanje sirovinama je gotovo izvjesno. S ovog stanovišta ograničenosti resursa i volatilnih cijena materijala, djeluje kao da su de facto primorani da investiraju u rudarenje zarad kontrole lanca snabdijevanja. Jasno je da će ulazak kineskih konkurenata kao i investicije u rude dalje iziskivati dodatne odlive keša.
Kritična prednost BYD je takođe njihova pozicija kao proizvođača baterija, gdje imaju dugogodišnje iskustvo. U nadi da se BYD i drugi kineski proizvođači nadigraju, gotovo svi proizvođači otvaraju gigafabrike za baterije (Tesla, Toyota, VW, Mercedes, između ostalih). Konvencionalni proizvođači do sada nisu morali da prljaju ruke investirajući u rude i fabrike baterija. Materijal se nabavljao od poznatih dobavljača na osnovu ugovora ili partnerstva. Ipak, rapidne promjene su pomrsile konce svim akterima na tržištu te sada plaćaju ceh kroz vertikalnu integraciju.
Očigledno je da Stellantisu nije potrebna samo vertikalna integracija, već je potreban i izvjestan stepen horizontalne integracije. Strateška saradnja s kineskim Leapmotorom se pokazuje kao prilika za honovanje kineskog modela proizvodnje i mirnodobne raspodjele tržišta. Konsolidacija i saradnja je u automobilskoj industriji učestala i poželjna, ali je mač s dvije oštrice. Saradnja deluje kao Stellantisov ustupak Leapmotoru zarad učenja njihovog modela i pomirenog djeljenja tržišnog udjela.
Takođe, Stellantis ima istoriju kineske saradnje koja počinje još osamdesetih. Ranije kineske saradnje nisu urodile plodom, kako kinesko tržište nije pokazalo interesovanje za evropska vozila, te sada saradnja ide obrnutim tokom. Stellantis kineskim igračima otvara kapiju ka svom tržištu. Na regionalnom planu ova transakcija ima dosta značaja. Uz Fiatov električni automobil koji će se proizvoditi u Kragujevcu, proizvodiće se i kineski električni automobili T03 i C10 koji su direktni konkurenti Fiatu 500e i Citroenu C3, respektivno.
Izgledi za budućnost
Evropska zelena tranzicija umnogome zavisi od povećanog snabdijevanja mineralima – litijumom, bakrom i niklom. Oko 60 posto potrebe proizilazi iz transportnog sektora. Povećana potražnja za ovim sirovinama zahtijeva dodatne rudnike, između ostalog na tlu Srbije, koje je bogato litijumom. Zakucani legislativni fokus na vozila koja ne emituju štetne gasove, generiše nezasitnu potražnju za mineralima što prijeti da ima potirući efekat. Električna vozila sama po sebi ne zagađuju okolinu u mjeri u kojoj je zagađuju vozila sa SUS motorima.
U međuvremenu, zagađivanje se pogodno odvija drugdje u lancu snabdijevanja, često u manje razvijenoj zemlji željnoj stranih investicija. Ako se problem sagleda ovako, u ESG akronimu, svaki karakter je kompromitovan. Povrh toga, pitanje odlaganja baterija i dalje muči industriju. Naime, recikliranje baterija predstavlja najveći izazov. Iako analiza životnog ciklusa proizvoda EV i SUS motora pokazuje da su EV-ovi bolji za okolinu, zasniva se na percipiranoj efikasnosti reciklaže baterija i njihovoj daljnjoj štetnosti pri razgrađivanju, koja će se pokazati tek u dužem roku.
Zbog navedenih izazova i problema s infrastrukturom, konsenzus u industriji je da će planirano izbacivanje SUS motora iz upotrebe do 2035. biti značajno odgođeno usljed smanjene potražnje za električnim vozilima. Tako da Stellantisove alijanse s kineskim proizvođačima zarad održavanja tržišnog udjela djeluju kao oprezno kalkulisan potez radi probijanja u EV segmentu, u koji su zakasnili.
Emulacija kineskog modela sada djeluje kao dobra ideja, s obzirom na to da trenutno djeluje kao najbolji modus operandi. Skepsu uliva njihov oslonac na državno subvencionisanje. Iako je Kina ekstremno ambiciozna što se tiče električne tranzicije, njihovo subvencionisanje je ciklično i drugi sektor će neizbježno doći na red. Uz lokalizaciju proizvodnje u Evropi i tarife koje će EU neizbježno nametnuti, pomoćni točkovi moraju da otpadnu i cjenovna konkurentnost će ozbiljno oslabiti.
Lukrativno američko tržište je još ambiciozniji poduhvat, s obzirom na njihovu izraženu hostilnost ka bilo kojoj kineskoj troškovno konkurentnoj operaciji. Evropski proizvođači naizgled prate mantru ako ne možeš da ih pobijediš, pridruži im se. Američki proizvođači imaju drugačiji pristup - ako ne možeš da ih pobijediš, pokreni trgovinski rat ili zabrani pristup na tržište.
---Tekst dopunjen video sadržajem
