.webp){kind=icon}
Nakon dobrih rezultata koje je poljoprivredni sektor ostvario u 2022. godini, brojke za 2023. pokazat će da je tokom nje profitabilnost pala, najviše zbog viših cijena sirovina, kažu analitičari Bloomberg Adrije u svom posljednjem izvještaju.
Ovo će se posebno vidjeti u Srbiji, gdje su zalihe veće zbog zabrane izvoza iz 2022. godine.
Što se tiče stočarstva, stvar je nešto drugačija, pa će se profitabilnost vidjeti i u podacima o poslovanju godine koja je na izmaku. Iako su cijene inputa bile više, zatvaranje farmi širom Evrope je dovelo do rasta cijena mesa, što je uvećalo i profite, rekli su analitičari u svojoj analizi koju u cijelosti možete pročitati OVDJE.
U pogledu cijena poljoprivrednih sirovina na berzama, analitičari očekuju daljnje popuštanje cjenovnih pritisaka kojim smo svjedočili i u 2023. godini.
"Dobra žetva iz 2023. godine i pozitivan utjecaj klimatskog fenomena El Ninjo na neke usjeve uvećat će zalihe i spriječit će daljnji rast cijena. Dodatni faktor su i niske projekcije privrednog rasta u svijetu u 2024. godini. Ovo će dovesti do samo umjerenog oporavka potrošnje, pa će time ograničiti i rast tražnje", navode analitičari.
Oni u Adria regionu očekuju izraženiju konsolidaciju tržišta, za koju kažu da je prijeko potrebna kako bi poljoprivredna proizvodnja bila održiva.
Tržišta Adria regiona su veoma fragmentirana, a najveći dio zemljišta posjeduju mala poljoprivredna domaćinstva. Profitabilnost je niska i zbog toga što su njive male i udaljene.
Pored toga, možemo očekivati i da će se veći udio poljoprivrednog zemljišta koristiti za organsku proizvodnju kako zbog promjena navika potrošača tako i zbog sredstava namijenjenih za takozvanu Zelenu agendu, dodaju analitičari.
Kompleksna pozadina i struktura
Čak i prije početka rata u Ukrajini, troškovi inputa za poljoprivrednu proizvodnju su rasli. Više cijene energenata su podigle cijene đubriva i drugih ulaznih troškova koji su se brzo prelili i na cijene poljoprivrednih proizvoda do sredine 2022. Rast prihoda poljoprivrednih kompanija u direktnoj je korelaciji s višim cijenama njihovih proizvoda. Prosječni ponderisani rast prodaje iznosio je 23 posto u 2021. godini i 25 posto u 2022. godini, kažu analitičari.
Što se profitabilnosti tiče, pozitivan utjecaj viših prodajnih cijena uspio je pobjediti rast troškova inputa, što je poljoprivrednim firmama omogućilo da povećaju marže. Prosječna EBIT marža je porasla sa 4,8 posto u 2019. na sedam posto 2021. i 6,1 posto u 2022. (ne računajući kompanije za koje ne postoje podaci za 2019. godinu - zbog vanrednih stavki neke kompanije imaju veliku distorziju u marginama, poput MK Group), što je dokaz da su tržišne okolnosti bile na strani velikih poljoprivrednih sistema.
Hrvatski i slovenski proizvođači dobijaju velike subvencije jer su u zemljama članicama EU. Belje je u 2022. godini dobilo najviše subvencija, a one su činile osam posto njihovih prihoda od prodaje i u dobroj mjeri su doprinijele poboljšanju njihove profitabilnosti.
Utjecaj subvencija na profitabilnost preduzeća može biti značajan, što najbolje pokazuje razlika u EBIT marži s ovim prihodom i bez njega. Prosječna EBIT marža odabranih sličnih kompanija bila je veća za tri posto u 2021. godini i za 2,4 posto u 2022. zahvaljujući upravo subvencijama.
Materijali dominiraju troškovima
U strukturi troškova najveće učešće imaju troškovi materijala, u prosjeku 81 posto. Ovo uključuje troškove sirovina koje se koriste u procesu proizvodnje (sjeme, đubriva, energenti, stočna hrana, usjevi) i troškove robe koja se prodaje u trgovinskim djelatnostima.
"Naravno, trgovačka preduzeća, poput Konzula ili Žitnog terminala, imaju veći udio u materijalnim troškovima, jer su im drugi troškovi, kao što su amortizacija ili naknade zaposlenima, niži", kažu analitičari.
Što se tiče zaposlenih, stočarstvo je u većem problemu od ratarstva, jer zahtijeva više ljudskog rada. Ratarstvo je danas više mehanizovano, a mašine se koriste za sjetvu, navodnjavanje i žetvu. Upotreba mašina znatno smanjuje potražnju za radnom snagom, što je posebno važno imajući u vidu sezonski karakter radova i hronični problem nedostatka radne snage.
Uopšteno posmatrano, poljoprivredna preduzeća imaju veći nivo zaduženosti. Iako banke radije podržavaju oblasti privrede s bržim obrtom kapitala, poljoprivrednici i dalje imaju dobar pristup finansiranju. Poljoprivredno zemljište je kao kolateral pokazalo da je lako utrživo, naročito tokom ekonomske krize, navode analitičari.
U prethodne dvije godine kapitalni izdaci su činili manji udio u prodaji poljoprivrednih proizvođača (samo 3,3 posto u prosjeku).
"Ako ovo uporedimo sa srednjim i velikim kompanijama iz svijeta koje su listirane na berzi, ulaganja u Adria regionu su manja. Najveći globalni igrači su najmanje u posljednjih 10 godina ulagali oko pet posto svoje prodaje (u prosjeku)", zaključuju iz BBA analitičkog tima.
