.webp){kind=icon}
Nakon perioda rasta cijena sirovina u pekarskoj industriji, 2022. donijela je izvjesno olakšanje, posebno u drugoj polovini godine, sa smanjenjem cijena pšenice i kukuruza. Međutim, uticaj sniženja će se vidjeti tek u finansijskim ishodima za 2023. godinu, ocjenjuje analitički tim Bloomberg Adrije u svom najnovijem izvještaju.
Naime, sjeme pšenice, kukuruza i suncokreta primarne su sirovine koje se koriste u pekarskoj proizvodnji, a fluktuacije njihovih cijena direktno utiču na profitabilnost proizvođača.
Zanimljivo je da analiza strukture troškova otkriva da su marže ostale stabilne tokom godina uprkos tržišnim šokovima. "One drže srednje jednocifrene vrijednosti gledajući EBIT, što ukazuje na zdravu i stabilnu profitabilnost", kažu naši analitičari. Međutim, posmatrano na regionalnom nivou, razlike među kompanijama ipak postoje, a najveću EBIT maržu postiže srpska Moka uprkos svojoj manjoj veličini zbog razlika u portfelju proizvoda u poređenju s drugim proizvođačima.
U analizi se ispituje i odnos kompanija Pekar Tomo i Pekar u Hrvatskoj. Ove sestrinske firme posluju odvojeno, pri čemu Pekar proizvodi pekarske proizvode i prodaje ih kompaniji Pekar Tomo za daljnju distribuciju. "Svrha ovog aranžmana nije jasna, ali može kao cilj imati prikrivanje nezvanične poslovne profitabilnosti", kaže se u izvještaju.
Dalje, analizom strukture troškova dolazi se do zaključka da su troškovi materijala najveća troškovna kategorija u bilansima uspjeha pekarskih proizvođača i u prosjeku na njih otpada 60 odsto prodaje.
Kada je riječ o troškovima zaposlenih, oni se mogu analizirati poređenjem udjela prodaje po zaposlenom i troškova po zaposlenom između kompanija. U tom pogledu, slovenački Don Don i Žito bilježe najveći udio prodaje po zaposlenom, međutim, nedovoljno visok da bi se eliminisao negativan uticaj na dobit i gubitak imajući najveće troškove po zaposlenom. Konsolidovani podaci za kompaniju Pekar Tomo su iznenađujuće niski na strani troškova, znatno niži od onih kod hrvatskih Čakovečkih mlinova, ali i manji nego u slučaju Moke.
Izvještaj analitičkog tima takođe istražuje strategije upravljanja zalihama i njihov uticaj na neto obrtni kapital. "Preduzeća kao što su Čakovečki mlinovi, Don Don, Pekar i Moka imaju različite politike nabavke, što rezultuje varijacijama u neto obrtnom kapitalu kao procentu od prodaje. Analiza povrata na uloženi kapital (ROIC) otkriva da različite strategije daju različite rezultate, naglašavajući važnost razmatranja više faktora prilikom procjene finansijskog učinka."
Ako se pogledaju nivoi duga kompanija, većina njih ima zdrav i održiv stepen duga. Pekar se ističe većim indeksom neto dug/EBITDA zbog značajnih ulaganja u materijalnu imovinu, pokazala je analiza, ali ostaje da se vidi kakav će uticaj ovih investicija imati na njihove buduće finansijske rezultate.
Konačno, izvještaj pruža izglede za 2023, predviđajući pritiske na smanjenje cijena poljoprivrednih proizvoda zbog visoke baze naslijeđene iz 2022. i usporavanja svjetske privrede.
"Očekuje se da će pritisci na novčani tok koji proizilaze iz rastućih cijena sirovina omekšati, a očekuje se i rast prodaje, mada sporijim tempom. Predviđa se da će niže cijene inputa i troškova poput onih za naftu, gas i električnu energiju, biti od koristi industriji", ocjenjuju analitičari Bloomberg Adrije.
Sve u svemu, zaključuju oni, pekarski proizvođači u Adria regionu zadržali su stabilnu profitabilnost uprkos raznim izazovima. "Budućnost se čini obećavajućom, uprkos ukupnim makroekonomskim preprekama na strani potražnje."
