Poljoprivreda je mnogo širi sektor od pojedinačnih kompanija i čini važan dio globalnog tržišta robe. Na međunarodnim berzama najlakši način ulaganja u poljoprivredu je putem poljoprivrednih ETF i dionica agribusiness kompanija.
Ulagači mogu ostvariti izloženost poljoprivredi kroz cijene sirovina poput kukuruza, soje, šećera i kafe, čiji rast cijena direktno povećava vrijednost investicije. Drugi način je ulaganje u dionice agribusiness kompanija, uključujući proizvođače poljoprivredne mehanizacije, gnojiva i hrane, poput Deere & Co., Tyson Foodsa i Nutriena. Ove kompanije ostvaruju rast prihoda kada raste globalna proizvodnja hrane i potražnja za poljoprivrednim inputima.
Dva lako dostupna ETF fonda koji omogućuju ulaganje u poljoprivredu su Invesco DB Agriculture i iShares Agribusiness. Invesco DB Agriculture je commodity ETF koji ulaže u terminske ugovore poljoprivredne robe poput kukuruza, pšenice, soje, šećera i kafe, čime omogućuje direktna izloženost kretanju cijena hrane. S druge strane, iShares Agribusiness je dionički fond koji ulaže u globalne agribusiness kompanije, uključujući proizvođače gnojiva, sjemena i poljoprivredne mehanizacije.
U posljednje četiri godine, Invesco DB Agriculture ostvario je povrat od oko 26 posto, dok je iShares Agribusiness ostvario povrat od oko deset posto. To je manje u usporedbi sa širim dioničkim indeksima poput S&P 500 i Euro Stoxx 600, koji su u istom razdoblju ostvarili povrat od približno 50 posto i 30 posto. Međutim, poljoprivredni ETF-ovi nude diversifikaciju jer su njihovi prinosi povezani s ciklusima cijena hrane, a ne isključivo s ekonomskim ciklusom i profitabilnošću korporacija. Zbog toga poljoprivreda predstavlja relevantnu investicijsku klasu, osobito za ulagače koji žele diverzificirati portfelj.
Treba napomenuti i relativno visok dividendni prinos od oko 3,5 posto kod Invesco DB Agriculture ETF-a, u usporedbi s približno 1,1 posto kod indeksa S&P 500, što ga čini atraktivnim za ulagače koji, uz izloženost cijenama poljoprivrednih sirovina, žele ostvarivati i redoviti dohodak.
Poljoprivreda je dio šireg ciklusa sirovina, što se jasno vidi na FAO indeksu cijena hrane, koji posljednjih 25 godina u velikoj mjeri prati kretanja šireg ciklusa sirovina. Trenutno se indeks nalazi u silaznoj fazi, što upućuje na slabljenje inflatornih pritisaka koji dolaze s globalnog tržišta robe.
Cijene mliječnih proizvoda pale su zbog obilne proizvodnje i visokih zaliha u Evropi i SAD-u, dok je pad cijena šećera rezultat rasta proizvodnje u Indiji, Brazilu i Tajlandu. Cijene svinjskog mesa pale su zbog slabe međunarodne potražnje i dovoljne ponude, osobito u Evropi.
Nasuprot tome, cijene žitarica padaju zbog visokih globalnih zaliha i dobrih žetvi, Ukupno gledano, prevladavajući faktor je obilna globalna ponuda ključnih poljoprivrednih proizvoda, koja nadmašuje rast potražnje.
Iako se ciklus poljoprivrednih sirovina trenutno nalazi u silaznoj fazi, poljoprivreda ostaje relevantna investicijska tema, osobito u kontekstu diverzifikacije portfelja.
Za domaće ulagače to je dodatno važno jer su domaće poljoprivredne i prehrambene kompanije direktno povezane s globalnim kretanjima cijena hrane i sirovina. Iako kratkoročni ciklus može ograničiti prinose, dugoročni strukturni trendovi upućuju na to da poljoprivreda može imati stabilnu ulogu u portfelju regionalnih ulagača, bilo kroz lokalne dionice ili globalne ETF-ove.
