text size
Potražnja za govedinom je sve veća, stada goveda su sve manja, a cijene su posljednjih godina naglo porasle. Ovogodišnji pad cijena u Evropi otvara stoga pitanje je li govedina konačno dosegla granicu do koje su kupci još spremni platiti.
Cijena goveđeg mesa u Evropskoj uniji od početka godine pala je 13 posto, što je prvi značajniji pad nakon nekoliko godina stalnog rasta. Na dugoročni rast cijena najviše su utjecala dva faktora. Sa strane ponude, broj junadi u Evropskoj uniji se konstantno smanjuje, ali sa strane potražnje, cijene su podržane sve većim interesom kupaca za ishranu bogatu proteinima. Trend dodatno podupire sve raširenija upotreba lijekova za mršavljenje poput Ozempica, koji često preporučuju veći unos proteina u cilju očuvanja mišićne mase.
Čini se, međutim, da je evropska govedina dosegnula cjenovni prag koji su neki kupci još uvijek spremni prihvatiti. Slabija potražnja jedan je od razloga ovogodišnjeg pada cijena. Istovremeno, domaćinstva se suočavaju s ponovnim inflacijskim pritiscima i višim troškovima energije uzrokovanim sukobom na Bliskom istoku; posljedično, neki potrošači smanjuju kupovinu govedine ili prelaze na jeftinije izvore proteina. Jedna od takvih alternativa je svinjetina, čija je cijena u protekloj godini pala za gotovo 30 posto. Pad cijena svinjetine – unatoč povećanoj potražnji – posljedica je obilne ponude na evropskom tržištu, potaknute većom domaćom proizvodnjom i smanjenim izvozom u Kinu.
S druge strane Atlantika situacija je gotovo suprotna. Cijena mljevene govedine – jednog od najpristupačnijih oblika govedine za američke potrošače – nastavila je rasti te se ove godine približila rekordnom nivou od sedam dolara po funti. I ondje je glavni problem ograničena ponuda. Brojnost goveda u SAD-u na najnižem je nivou u posljednjih nekoliko desetljeća, nakon godina viška ponude i niskih otkupnih cijena koje su potaknule uzgajivače na smanjenje stada. Ovogodišnja suša dodatno je utjecala na proizvođače i ubrzala taj trend. Za razliku od Evrope, američka potražnja zasad pokazuje znatnu otpornost. Govedina je duboko ukorijenjena u američkoj prehrani, stoga kombinacija ograničene ponude i snažne potražnje i dalje potiče rast cijena.
Trend na globalnom tržištu je drukčiji. Indeks cijena govedine Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) posljednjih je mjeseci u padu, dijelom zbog obilne ponude iz Australije i Brazila, dvaju najvećih svjetskih izvoznika. Kako se približavaju izvoznim ograničenjima na kineskom tržištu, proizvođači traže alternativna tržišta, a ta dodatna ponuda vrši pritisak na smanjenje međunarodnih cijena.
Na prvi pogled, visoke cijene govedine mogle bi se činiti kao dobra vijest za velike kompanije za preradu mesa koje kotiraju na berzi. U praksi je, međutim, često slučaj upravo suprotan. Budući da je nestašica stoke glavni uzrok visokih cijena, prerađivači mesa moraju znatno više plaćati sirovinu, što smanjuje njihove marže. Posljedično, najveći dobitnici u trenutnom ciklusu nisu klaonice i prerađivači, već uzgajivači stoke.
Trendovi na berzi to dobro ilustriraju. Argentinska kompanija Cresud – jedan od rijetkih velikih proizvođača stoke koji kotiraju na berzi i imaju vlastite pogone za uzgoj goveda – bilježi kontinuirani rast cijene dionica od 2020. godine, uz porast vrijednosti od gotovo 100 posto, paralelno s rastom cijena mesa. Na drugom kraju lanca snabdijevanja nalazi se Tyson Foods, jedan od najvećih svjetskih prerađivača mesa; njihovo poslovanje s govedinom trpi upravo zbog visokih troškova nabave stoke. Cijena njihovih dionica izgubila je približno 40 posto vrijednosti u istom razdoblju. Takvu vrstu ulagačke izloženosti teže je pronaći u Evropi jer veliki dio proizvođača posluje u okviru porodičnih privreda i zadruga koje ne kotiraju na berzi.
Proizvodnja govedine jedna je od rijetkih svijetlih tačaka u poljoprivrednom sektoru regije Adria. Visoke otkupne cijene poboljšale su ekonomsku isplativost uzgoja goveda, a neki su proizvođači nedavno počeli prelaziti s proizvodnje mlijeka na uzgoj goveda za meso. Regionalna proizvodnja – iako relativno malog opsega – također se afirmirala izvozom na tržišta izvan Evropske unije, uključujući Bliski istok.
Unatoč tome, regija nije pošteđena šireg problema smanjenja broja grla stoke. Broj stoke nastavlja padati u nekoliko zemalja, pri čemu je taj pad osobito izražen u Srbiji, gdje se stočni fond smanjio za približno 17.000 grla. Istodobno, smanjena ponuda predstavlja potencijalnu priliku za proizvođače spremne na proširenje svojih kapaciteta. Kompanije koje se bave stočarstvom, a uvrštene su na Zagrebačku berzu, poput Kutjeva i Podravke, najavile su nova ulaganja.
