.webp){kind=icon}
Nakon burnog razdoblja izrazito volatilnih i visokih cijena prirodnog plina, zadnjih mjeseci cijena plina stabilizirala se na prosječnoj razini od 40 EUR/Mwh na nizozemskoj burzi. Iako se cijena plina smanjila, današnja cijena daleko je iznad onih na koje su Europljani ranije navikli, čak četiri puta viša nego 2019. što je stvorilo pritisak da se EU jače okrene prema obnovljivim izvorima energije kao i alternativnim pravcima dobave plina, najčešće putem LNG terminala. 25 posto ukupne energetske potrošnje u EU dolazi od korištenja prirodnog plina, a od čega se 55 posto potroši na grijanje stambenih prostora, a ostatak za industriju. Obzirom da se 90 posto plina uvozi, a od ukupnog uvoza je 40 posto osiguravala Rusija, EU se okrenula značajnije uvozu LNG plina iz SAD-a i Katara. Trenutno udio LNG-a u ukupnoj EU potrošnji plina čini 40 posto, stoga će fokus ovog komentara biti na tom segmentu prirodnog plina.
Japan je najveći svjetski uvoznik LNG-a, no najviši porast u zadnje dvije godine bilježi Zapadna Europa čiji udio je u svjetskim omjerima narastao s 18 posto u 2021. na 26 posto u 2023. iz već ranije spomenutih problema u dobavi ruskog plina. Zbog sigurnosti grijanja i industrijske potrošnje, EU zemlje osigurale su dovoljne količine za nadolazeću zimsku sezonu što i vidimo iz popunjenosti kapaciteta skladišta, a koja su na povijesnom maksimumu od 96 posto popunjenosti. Također, u prilog visokoj zauzetosti kapaciteta išla je i prošla blaga zima, kao i trenutno vrlo blaga jesen.
Kako bi pokazali povezanost cijene prirodnog plina i vozarina izračunali smo da postoji pozitivna korelacija od 0,67 između kretanja futures ugovora te cijene prijevoza koju zaračunavaju brodari koji prevoze LNG. Obzirom da su bili prekinuti dovozni pravci iz Rusije, LNG brodovi postali su tražena roba. Broj naručenih novih LNG brodova porastao je u 2022. u odnosu na 2021. za 150 posto što je više nego tri godine narudžbi sveukupno. Isto tako, vozarine su se udvostručile – s 50,000 dolara/dan prije rusko-ukrajinskog sukoba na današnjih 100,000 dolara. S time, da je tokom 2022. godine prosječna vozarina bila preko 130.000 dolara. Padom cijene plina na burzama pala je i cijena prijevoza istog, kao i broj narudžbi novih brodova u 2023. godini.
Jedan od nedostataka LNG-a je potreba da se nakon crpljenja mora ukapljivati odnosno plin se mora pretvoriti u tekuće agregatno stanje radi lakšeg transporta i skladištenja. Obzirom na dostupnost i nisku cijenu ruskog plina do 2022. godine malen broj novih LNG terminala bio je u razvoju. Nakon djelomičnog odustajanja od ruskog plina EU se okrenula značajnijem uvozu LNG-a što je i potaknulo rast cijena samog prirodnog plina, ali i već spomenutih vozarina LNG brodova. Naime, iako su Rusiji nametnute sankcije, Rusija i dalje izvozi plin putem dugoročnih ugovora sve do Japana, Kine i Europe. Tijekom 2022. i 2023. godine pokrenuti su brojni projekti razvoja LNG terminala, što će prema procjenama na tržište u naredne dvije godine donijeti novih 100 milijuna metričkih tona sposobnosti ukapljivanja ili 26 posto današnjeg kapaciteta, a što će pogodovati padu cijene plina na tržištima i smanjenju ovisnosti Europe o ruskom plinu.
Ove zime i sljedeće godine ne očekujem znatan porast cijena plina na svjetskim tržištima već kretanja cijene na današnjim razinama. Novi LNG terminali, sve veća ulaganja u obnovljive izvore kao i slabljenje potražnje potaknuto slabljenjem europskih gospodarstava stvara pritisak na nižu cijenu plina. S druge strane, i dalje će biti čestih volatilnosti cijene plina povezanih sa svjetskim događajima poput nedavnih štrajkova radnika u Australiji ili pucanja plinovoda na Baltiku koji u kratko vrijeme pomiču cijenu prema gore. Također, zemlje EU nastavile su s energetskim potporama za industriju i kućanstva, što ide u prilog tome da nas čeka mirnija i jeftinija zima nego li ona prošlogodišnja.
