Bosna i Hercegovina je jedna od nekoliko balkanskih država koje nisu u središtu pažnje kada je riječ o ilegalnoj trgovini gorivom. Najveći rizik je vezan za Albaniju, Bugarsku, Rumuniju i Srbiju. Ipak, u BiH ne bi trebalo zanemariti šverc goriva, rekao je za naš medij Saša Đorđević terenski koordinator za Srbiju i Crnu Goru Globalne inicijative protiv transnacionalnog organiziranog kriminala (GI-TOC).
"Treba posebno obratiti pažnju na uvoz iz Mađarske, budući da postoje sumnje u vezi s potencijalnim mešanjem baznog ulja uvezenog iz Mađarske s naftom, koja se potom prodaje u Bosni i Hercegovini kao dizel gorivo", istakao je Đorđević.
Šverc goriva raste kada je tržište nestabilno, odnosno kada je potražnja veća od ponude. Krijumčarenje pospješuju nedostatak granične kontrole, prisustvo korupcije, prije svega u carini, i korištenje skrivenih ruta. "Nedostatak saradnje među zemljama dodatno doprinose ovom problemu", istakao je Đorđević.
Šverc goriva nije trenutno toliko profitabilan posao kao što je, na primer, ilegalna trgovina narkoticima, dodao je. "Zbog toga borba protiv krijumčarenja goriva nije jedan od top prioriteta političkih odlučioca, posebno u zemljama gdje su zaplijene ilegalnog goriva minimalne, kao što je BiH."
GI-TOC
Situacija može da se promijeni sa nastavkom rata u Ukrajini i zatezanjem sankcija u smislu da Bugarskoj bude zabranjeno da uvozi rusko gorivo. "Povezani pojedinci različitih nacionalnosti formiraju kriminogene mreže koje operišu preko granica, koristeći različite rute, prvenstveno na Dunavu i Mediteranu, za ilegalne aktivnosti", rekao je Đorđević.
Balkanska ruta
Važno je napomenuti da krijumčareno gorivo često biva krivotvoreno ili niske kvalitete, te može biti pomiješano s opasnim tvarima ili razrijeđeno kako bi se povećali profiti, napominju iz GI-TOC-a.
Operacije krijumčarenja često uključuju ilegalno povezivanje naftovoda, neovlašteno skladištenje i prijevoz goriva. Ove aktivnosti stvaraju značajan rizik od izlijevanja goriva, curenja i nesreća, što može dovesti do ekološke štete i onečišćenja vodnih tijela, tla i staništa divljih životinja. "Dugoročne posljedice takvih incidenata mogu biti ozbiljne", naveli su. "Međutim, istraživanje o ekološkim utjecajima krijumčarenja goriva na Balkanu devedesetih godina nije provedeno."
U posljednjem izvješću Globalne inicijative protiv transnacionalnog organiziranog kriminala navodi se da su u 2022. godini, policija i carina sedam balkanskih zemalja zaplijenili više od 3.000 tona ilegalnog goriva, čija maloprodajna vrijednost iznosi 4,3 milijuna eura - gotovo četiri puta više nego vrijednost goriva zaplijenjenog tijekom cijele 2021. godine.
Bloomberg
Iako su ratovi u bivšoj Jugoslaviji završili 1999. godine, krijumčarenje goriva i dalje se događalo u regiji u manjem opsegu. Tijekom razdoblja između 2000. i 2005. godine, krijumčari su instalirali naftovod od pet kilometara za ilegalni prijenos goriva unutar sigurnosne zone između Kosova i Crne Gore.
Goriva su roba na koju se primjenjuju visoke porezne i carinske davanje koje krijumčari pokušavaju izbjeći plaćanjem. Alternativno, krijumčari pokušavaju profitirati izbjegavanjem embarga na uvoz i izvoz nafte. "S tog stajališta, javni fondovi balkanskih zemalja izgubili su najmanje 1,2 milijuna eura u 2022. godini zbog krijumčarenja goriva", navodi se u izvješću.
Međutim, oslanjanje isključivo na podatke o zapljenama može dovesti do zavaravajućih zaključaka zbog inherentnog izazova kojeg predstavlja dokazivanje nezakonitog porijekla goriva. Ova diskrepancija postaje očiglednija kada se uzme u obzir procijenjeni obim problema. Samo u Bugarskoj, primjerice, projicirana vrijednost ilegalnog goriva u 2019. godini dosegnula je otprilike 500 milijuna eura, što je rezultiralo značajnim gubicima proračuna od 250 milijuna eura.
Nakon libijske izborne krize i ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, koje su obuhvatile velike naftne proizvođače, UN je u srpnju 2022. godine proširio mjere za suzbijanje ilegalnog izvoza nafte iz Libije. EU je također uvela zabrane za rusku naftu u prosincu 2022. i ponovno u veljači 2023. godine, kao dio svojeg odgovora na rat u Ukrajini. Istovremeno, Balkan je postao fokus legalnih i nelegalnih manevra s gorivom.
Bloomberg
Bugarska i Hrvatska su u prosincu 2022. godine privremeno dobile izuzeće od embarga EU-a, omogućujući tim zemljama da uvoze rusku sirovu naftu. Rumunjski Naftni terminal navodno posreduje u transferu ruskih goriva za Ukrajinu. U rujnu 2022. godine albanska policija je uhitila nekoliko libijskih državljana zbog krijumčarenja dizela, u veljači 2023. godine blokirali su brod pod liberijskom zastavom koji je prevozio 22 500 tona sumnjive ruske nafte, naveli su.
"I u ožujku 2023. godine, na rijeci Dunav, na granici Srbije i Rumunjske, carina je zaplijenila 12.650 litara nelegalnog ulja prilikom pregleda austrijskog broda s sedmeročlanom ukrajinskom posadom", rekao je Đorđević. "Kako krize započinju, počinje izbjegavanje legalne trgovine naftom."
Iako je opskrba gorivom u regiji Balkana relativno stabilna, rat u Ukrajini doveo je do povećanja cijena goriva na legalnom tržištu. Kao odgovor, vlade u regiji zamrzle su cijene goriva. Ipak, krijumčarenje goriva i dalje se događa.
Ako rat u Ukrajini potraje, rijeka Dunav ima potencijal postati jedan od glavnih puteva za krijumčareno gorivo u regiji.
Kupci
Prije nego što je rat u Ukrajini započeo, postojale su tri različite skupine kupaca za rusku sirovu naftu, od kojih dvije imaju posljedice za Balkan. Prva od njih su rafinerije povezane s naftovodom "Friendship" ili "Družba", koje imaju dugoročne ugovore s ruskim dobavljačima. Pojava ilegalnih aktivnosti vezanih uz gorivo postaje veća mogućnost ako se predloženi sporazum o naftovodu između Srbije i Mađarske, koji ima za cilj snabdijevanje Srbije jeftinom ruskim sirovom naftom, ostvari.
Bloomberg
I postoji mogućnost da se tokovi ruske sirove nafte tajno preusmjere iz Srbije u druge zemlje Balkana, čime se skriva njihovo podrijetlo i ruta. Činjenica da ruska tvrtka Gazprom Neft već posjeduje udjele u glavnim naftnim i plinskim tvrtkama u Srbiji ide u korist Rusiji, navodi se u izvješću.
Druga skupina kupaca ruske sirove nafte su rafinerije koje posjeduju Rosneft i Lukoil, koje djeluju od Rumunjske do Nizozemske. Njihovi ruski vlasnici izravno su opskrbljivali te rafinerije putem europskih trgovačkih tvrtki registriranih u Europi, poput Litasca i Energopole. Lukoil također posjeduje rafinerije u Bugarskoj i Rumunjskoj.
S obzirom na namjeru EU-a da u budućnosti ojača provedbu sankcija, nužno je razmotriti potencijalne implikacije krijumčarenja goriva, posebno jer su brojni izvještaji osvijetlili strategije koje je Rusija koristila kako bi zaobišla sankcije na naftu, koristeći ono što se često naziva "flotama u sjenci", zaključuju iz GI-TOC.
.webp){kind=icon}
