Gubi li Rusija energetsku bitku s Europom?
Najimpresivniji odgovor Europske unije (EU) na ruski rat u Ukrajini nije u slanju vojne opreme ili u milijardama eura pomoći. Fascinira brzina energetskog prijelaza u kojem je EU u samo jednoj godini gotovo eliminirao ovisnost o ruskim fosilnim gorivima u pokušaju da zaguši glavni izvor financiranja vojnog stroja Vladimira Putina.
Naravno, prijelaz je bio daleko od tranzicije s fokusom na klimatske ciljeve u prvom planu budući da su vlade morale osigurati isporuke ukapljenog prirodnog plina brodovima, koristiti ugljen i ostaviti po strani neke od planova zaštite okoliša. Bilo je bolno, prošlogodišnji energetski račun iznosio je bilijun eura, uz stotine milijardi eura državnih energetskih subvencija.
No čak i najoptimističniji analitičari ili dužnosnici nisu prije godinu dana uspjeli predvidjeti da će Europa uspjeti reagirati tako brzo. Prije jedne godine EU je plaćao oko milijardu dolara dnevno Rusiji za plin, naftu i ugljen. Sada plaća tek djelić toga.
"Rusija nas je ucjenjivala prijetnjom da će ukinuti isporuku energije. Potpuno smo se oslobodili ovisnosti o ruskim fosilnim gorivima, i to puno brže no što smo očekivali", rekla je ovoga mjeseca predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen.
Sve je moglo biti puno gore da nije bilo početka europske tranzicije na čistu energiju godinama ranije. To je i razlog zašto su emisije stakleničkih plinova blago smanjenje u 2022. godini premda je EU tražio skoro pa bilo kakav izvor energije koji nije bio iz Rusije. Pomoglo je i toplije vrijeme, a i zaustavljanje nekih industrijskih pogona koji nisu mogli priuštiti visoke cijene energenata.
Prošla je godina pokazala da je moguće ići snažnije i brže u pravcu uporabe čiste energije i zamjene fosilnih goriva na koja smo bili navikli.
Solarne su instalacije u EU-u povećane za rekordnih 40 gigavata prošle godine, što je 35 posto više u usporedbi s 2021. godinom.
To je ponajviše zato što su potrošači shvatili da su solarni paneli način da smanje svoje račune za energiju.
Veliki godišnji rast doživjele su i baterije za skladištenje električne energije, i to za čak 79 posto, ponajviše u rezidencijalnom segmentu.
Izgradnja vjetroelektrana također je napredovala, no ne u skladu s projekcijama budući da je na tu vrstu investicija inflacija snažnije djelovala nego na solarne panele. Osim toga, prepreke u obliku kašnjenja s izdavanjem dozvola, kao i regulatorni zahtjevi, učinili su da je taj sektor napredovao sporije no što je bilo moguće.
Ipak, zamah obnovljivih izvora nije dovoljan da gotovo trenutačno zamijeni naftu, plin i ugljen iz Rusije.
Do kraja 2022. godine količine isporuka ruskog plina u EU kroz plinovode pale su 75 posto u usporedbi s 2021. godinom. U prva dva mjeseca 2023. nema znaka povećanja količina. Uvoz plina, za razliku od nafte i naftnih prerađevina, nije pod embargom.
Nešto od ruskog plina zamijenjeno je plinom pribavljenim plinovodima iz Alžira i Norveške, no većina zamjenskih količina došla je u obliku ukapljenog prirodnog plina (LNG).
To je značilo kupovanje puno većih količina nego prije od SAD-a i Katara. Uvoz LNG-a u EU je prošle godine udvostručen u odnosu na 2021.
Potražnja za plinom donekle je umanjena i korištenjem više ugljena u elektranama. Uporaba ugljena u EU-u porasla je za sedam posto prošle godine prema 2021.
Najveća pomoć ipak je došla od smanjenja potrošnje, i to kako u industriji tako i u kućanstvima. Neki proizvođači, poput onih umjetnog gnojiva, zaključili su da im se ne isplati proizvodnja kod tako visokih cijena plina. Tako je pad potrošnje u odnosu na 2021. godinu u industriji iznosio 18 posto, a kod kućanstava 15 posto.
U isto vrijeme snažno je porasla prodaja pumpi za grijanje u većini zemalja EU-a, i to za 38 posto.
"Ideja o Rusiji kao pouzdanom opskrbljivaču je mrtva. Sada se sve više ljudi pita: jesam li ja posljednja osoba s plinskim bojlerom?", kaže Thomas Nowak, predsjednik Europske udruge za korištenje toplinskih pumpi.
Uvoz nafte također je prošle godine pao, no ne toliko koliko kod plina ili ugljena. Izvoz iz Rusije smanjio se za 300 tisuća barela dnevno, što je i dalje tu zemlju činilo najvećim pojedinačnim izvoznikom tog energenta u EU, no nakon embarga na uvoz sirove nafte i naftnih prerađevina to će se ove godine zaustaviti.
"Teže je zamijeniti naftu. To je i najopasnije pitanje jer, ako cijene nafte narastu za 20 posto, svijet riskira recesiju", kaže Christof Ruhl, analitičar Centra za globalnu energetsku politiku u sastavu sveučilišta Columbia.
Uvoz iz Rusije zamijenjuje se isporukama iz SAD-a, Saudijske Arabije i Norveške. Također, i ruska nafta može kolati svijetom uz nametnuto ograničenje cijene, pa je uskočila Indija koja je prerađuje i šalje u obliku benzina i dizela u Europu.
Suša se pokazala jednom od najvećih poteškoća europske energetske tranzicije u prošloj godini. Bila je jedna od najgorih u 500 godina. Takve su suše zbog djelovanja čovjeka na klimu sada 20 puta vjerojatnije. Naravno, u energetskom smislu to bitno negativno utječe na hidroelektrane.
Glavobolju je zadavalo i to što je Francuska veliki dio svojih nuklearnih elektrana morala poslati u remont.
Ove godine, veća proizvodnja u nuklearnim elektranama i više razine vode u rezervoarima hidroelektrana mogle bi smanjiti potrebu za plinom i ugljenom.
Štoviše, Belgija i Njemačka odlučile su produljiti životni vijek svojih nuklearki, premda će u slučaju Njemačke to kratko trajati.
Uglavnom, proizvodnja električne energije iz fosilnih goriva ove bi godine u EU-u trebala pasti za 43 posto u odnosu na 2021.
Energetska tranzicija u vrijeme rata u Ukrajini pokazala je što Europa može učiniti u zelenoj tranziciji u utrci s SAD-om i Kinom, pa se mogu očekivati još veće subvencije za tu vrstu tehnologije, kao i lakši postupci dobivanja dozvola te učinkovitija prekogranična regulativa za obnovljive izvore.
"U Europi vidimo daljnje ubrzanje dekarbonizacije. Rusija gubi energetsku bitku", kazao je Fatih Birol, izvršni direktor Međunarodne agencije za energiju.