Tovar zarobljen mjesecima u holandskoj luci Roterdam bio je toliko dragocjen da su Ujedinjene nacije (UN) intervenisale i posredovale u njegovom oslobađanju. Svjetski program za hranu (WFP) iznajmio je brod da ga preveze u Mozambik, odakle se kamionom prevozi kroz unutrašnjost do krajnjeg odredišta, Malavija.
To nije žito ili kukuruz, već 20.000 metričkih tona ruskog đubriva, i tovar se očekuje sa nestrpljenjem.
Predviđa se da će se oko 20 odsto stanovništva Malavija suočiti sa akutnom nesigurnošću hrane tokom "mršave sezone" do marta, zbog čega je upotreba đubriva za uzgoj usjeva još važnija. To je jedna od 48 nacija u Africi, Aziji i Latinskoj Americi koje je Međunarodni monetarni fond (MMF) identifikovao kao najugroženije zbog ogromnih troškova hrane i đubriva izazvanih invazijom Rusije na Ukrajinu. Godinu dana kasnije, potres na svjetskim tržištima đubriva UN vide kao ključni rizik za dostupnost hrane 2023.
Ipak, pored humanitarnih aspekata, spoznaja da se veliki dio svijeta većinu svog đubriva nabavlja iz nekoliko zemalja – posebno Rusije, njene saveznice Bjelorusije i Kine – alarmira zvaničnike u svjetskim prestonicama. Kao što su poluprovodnici postali paravan za geopolitička trvenja, tako je trka za đubrivima upozorila SAD i njihove saveznike na stratešku zavisnost od poljoprivrednih sirovina koje su ključna odrednica sigurnosti u snabdijevanju hranom.
Bloomberg Mercury
To je gurnulo đubriva - i one koji ih kontrolišu - u prvi plan političke agende širom svijeta: američki Stejt department poseban akcenat stavlja na sticanje novih znanja o đubrivima, a predsjednici tvituju o njima. Ona se pojavljuju u predizbornim kampanjama i postaju središte tenzija između zemalja, kao i valuta kojom trguju njihove diplomate. Pitanje đubriva se uvijek poteže pri kreiranju narativa o krivcima za posljedice ruskog rata u Ukrajini.
"Uloga đubriva je jednako važna kao i uloga sjemena kada govorimo o prehrambenoj bezbjednosti zemlje", rekao je Udai Shanker Awasthi, generalni direktor i glavni izvršni direktor Indijske farmerske zadruge za đubrivo, najvećeg proizvođača u zemlji. "Ako vam je stomak pun, možete braniti svoju kuću, možete braniti svoje granice, možete braniti svoju ekonomiju."
Prošlogodišnji udar na svjetsku industriju đubriva, vrijedan 250 milijardi dolara, istakao je ulogu Rusije i Bjelorusije kao izvoznika skoro četvrtine đubriva u svijetu. Dok ruski poljoprivredni proizvodi, uključujući tri glavne vrste đubriva - potašu, fosfat i azot - nisu na meti sankcija, izvoz je i dalje ograničen kombinacijom poremećaja u lukama, transportu, bankarstvu i osiguranju.
Bloomberg Mercury
Ruski milijarder u oblasti đubriva Andrey Melnichenko, osnivač EuroChem Group AG, tvrdi da je režim sankcija Evropske unije (EU) začepio trgovinu do te mjere da će dovesti do potpunog smanjenja isporuka đubriva za oko 13 miliona tona do godišnjice rata, 24. februara. Melnichenko je i sam podvrgnut sankcijama.
Upravo je rusko đubrivo zarobljeno u Holandiji, koje je pušteno dalje u okviru šireg dogovora UN da se omogući transport žitarica preko Crnog mora. Serija koja je počela da stiže u Malavi ranije u februaru bila je prva od nekoliko predloženih pošiljki đubriva nasukanih u lukama od Baltičkog mora do Belgije i koje je "donirala" ruska grupa Uralchem-Urakali. Uralchem za šesti mart planira ceremoniju primopredaje sa vladom Malavija kojoj će prisustvovati ruski ambasador.
Depositphotos
Poremećaj na tržištu doveo je do poskupljenja prošlog ljeta, što je dovelo do toga da oni koji su mogli da priušte đubriva gomilaju zalihe, a iako su troškovi od tada znatno smanjeni, oni su i dalje iznad nivoa prije pandemije. Zalihe su ograničene u siromašnijim oblastima. Situacija je pogoršana sankcijama bjeloruskom gigantu u proizvodnji kalijuma, zajedno sa odlukom Kine (velikog proizvođača azotnih i fosfatnih đubriva) da uvede ograničenja na izvoz kako bi zaštitila domaće snabdijevanje. Analitičari smatraju da će ograničenja biti ukinuta tek sredinom 2023.
Rezultat je bio veoma poznata podjela: analitičar Bloomberg Intelligence Alexis Maxwell kaže da iako su cijene pale za više od 50 odsto u odnosu na prošlogodišnji vrhunac, farmeri u jugoistočnoj Aziji i Africi ostaju izloženiji od svojih kolega u Severnoj Americi, Kini ili Indiji. Afrička razvojna banka upozorila je da će smanjena upotreba vjerovatno značiti pad proizvodnje hrane za 20 odsto, dok WFP smatra da su mali zemljoposjednici u zemljama u razvoju u riziku od "velike krize dostupnosti hrane jer sukob oko đubriva, klimatski šokovi i drugi sukobi utiču na proizvodnju hrane".
Indonežanski predsjednik Joko Widodo upozorio je na samitu Grupe 20, čiji je domaćin bio u novembru, da je pred nama "turobnija godina" ako ne preduzmemo hitne korake da se obezbijedi dostupnost pristupačnih hranljivih materija. Indijski premijer Narendra Modi, koji sada predsjedava G 20, obećao je da će usredsrediti napore na "depolitizaciju" globalnog snabdijevanja đubrivom, "tako da geopolitičke tenzije ne dovedu do humanitarne krize", napisao je u decembru za Times of India.
Geopolitičke posljedice se osjećaju daleko od Ukrajine i dosežu do Kanade, koja je najveći svjetski proizvođač potaše (Rusija i Bjelorusija su na drugom i trećem mjestu). Brazilski ministar poljoprivrede otputovao je tamo odmah nakon izbijanja rata kako bi obezbijedio više pošiljki za velesilu koja izvozi hranu, dok je vlada premijera Justina Trudeaua rekla da razmatra povećanje izvoza u Evropu "strateške robe", uključujući potašu.
Nutrien Ltd, najveća svjetska kompanija za proizvodnju đubriva i najveći privatni poslodavac u svojoj matičnoj bazi u Sasktatunu u Kanadi, proširuje proizvodnju u svojim rudnicima potaše, pomažući da se grad proširi na velike prerije centralnog Saskečevana. BHP Group Ltd je dala zeleno svjetlo za izgradnju sopstvenog ogromnog rudnika potaše u Saskečevanu pre otprilike 18 mjeseci; već razmatra opcije da ubrza proširenje, koje bi udvostručilo ukupni obim proizvodnje.
Nutrien kopa potašu iz stijene stare 400 miliona godina na dubini od oko 1.000 metara. Temperatura kopa predstavlja savršen kontrast temperaturama ispod nule napolju tokom zime u Saskečevanu. Vazduh nosi miris okeanski koji potiče od visoke koncentracije soli u potaši. Ogromne mašine za bušenje sijeku tunele da bi izvukli rudu, koja se transporterima pomjera do podzemnih skladišta, a zatim odvozi na površinu i u mlinove.
Kompanija sa sjedištem u Saskečevanu planira da do 2026. poveća proizvodnju za 40 odsto u odnosu na nivo iz 2020. "Mislimo da će to trebati svijetu", kaže Ken Seitz, glavni izvršni direktor kompanije Nutrien. On se poziva na "efekat ove geopolitičke neizvjesnosti", dodajući da će "biti neizvjesno".
Organizacija UN za hranu i poljoprivredu pokrenula je program praćenja trgovine koji pokazuje da mnogi neto uvoznici u Latinskoj Americi, istočnoj Evropi i centralnoj Aziji zavise od Rusije i od nje nabavljaju više od 30 odsto za tri glavna sastojka đubriva.
U Ukrajini, koja se godinama smatra žitnicom Evrope, ministar poljoprivrede Mykola Solskyi upozorio je u januaru da će to uticati na ovogodišnju žetvu žita, pošto je manje hranljivih materija kupljeno i iskorišćeno na jesen.
Bloomberg Mercury
Trka za zalihama đubriva je podstakla napore zemalja da daju subvencije za postizanje samoodrživosti. Kao odjek zakona o čipovima koji je stavio 50 milijardi dolara na raspolaganje za proizvodnju poluprovodnika u SAD, administracija predsjednika Joe Bidena najavila je grantove od 500 miliona dolara za povećanje "proizvodnje đubriva proizvedene u Americi" i "vraćanje proizvodnje i radnih mjesta u Sjedinjene Države".
SAD u isto vrijeme i proizvode đubrivo i veliki su uvoznik, a zasad njihovi farmeri i dalje imaju pristup obilju đubriva. To se ne može reći za neke od susjeda. Latinska Amerika mora da uveze 83 odsto đubriva koje koristi, uglavnom iz Rusije, Kine i Bjelorusije, prema podacima Međunarodnog instituta za istraživanje prehrambene politike (IFPRI) sa sjedištem u Vašingtonu.
To izgleda kao rizik za Peru i njegovu poljoprivrednu industriju koja se nalazi u razvoju. Ta država, koju dugo muče politički nemiri, posljednjih godina piše jednu od rijetkih uspješnih priča u sektoru voća i povrća. Sada je prvi svjetski izvoznik borovnica i ključni dobavljač avokada, špargle, artičoke i manga u industriji za koju se predviđa da će ove godine ovoj zemlji vrijediti oko 10 milijardi dolara.
Međutim, dalji rast i napori da se mali vlasnici uklope u modernizovane industrijske prakse dovedeni su u pitanje dok se Peru borio da dođe do đubriva. Prethodna vlada je najavila subvencije za najmanje poljoprivredne proizvođače, ali primjena je bila neujednačena, rekla je Valerija Pineiro, vršilac dužnosti šefa IFPRI-ja za Latinsku Ameriku.
Vlada je u nekoliko navrata pokušavala i nije uspjela da obezbijedi uvoz. U nedostatku alternativa, počela je da podržava program za povećanje upotrebe organskih đubriva iz izmeta morskih ptica, poznatog kao guano. Međutim, to ni približno ne pokriva potrebne količine, rekao je Gabriel Amaro, šef peruanskog poljoprivrednog izvoznog udruženja AGAP. "Mali farmeri nisu koristili đubrivo, ili su ga koristili vrlo malo", što znači gubitak produktivnosti, pa čak i oštećenje biljaka, rekao je on.
"Peru je teško pogođen", rekao je Pineiro. Suočen je sa nekim velikim problemima, i "svi su politički".
Ako je Peru gubitnik u krizi đubriva, onda je Maroko jedan od njenih pobjednika, i koristi tu novostečenu moć u političke svrhe.
Zahvaljujući geološkoj sreći, Maroko je dom za 70 odsto svjetskih poznatih rezervi fosfata, prirodnog izvora fosfora, osnovne hranljive materije koja se koristi u đubrivu. To čini Maroko i državnu OCP Group (koja je zadužena za kopanje, preradu, proizvodnju i izvoz fosfora) ključnim za bezbjednost hrane u svijetu koji je preoblikovan ruskim ratom u Ukrajini.
Ova sjevernoafrička zemlja nije krila da koristi donacije đubriva i subvencionisanu prodaju za promovisanje svojih težnji ka regionalnom vođstvu. "Rabat je koristio OCP kao instrument spoljne politike, posebno u podsaharskoj Africi", napisao je Michael Tanchum, profesor političke ekonomije na blogu za Bliskoistočni institut, pozivajući se na prodaju, lokalne investicije i razvoj.
OCP je u državnom vlasništvu, ali sa zasebnim i različitim identitetom od vlade, rekla je izvršna potpredsjednica Nada El Majdoub u odgovoru na pitanja. "Zbog toga je jasno da su interesi vlade i OCP-a često usklađeni, a posebno u pogledu misije OCP-a da ojača održive poljoprivredne prakse i produktivnost širom Afrike", rekla je ona.
OCP se obavezao da će udvostručiti snabdijevanje Afrike đubrivom 2023. godine na oko četiri miliona tona, pored toga što je donirao i isporučio đubrivo po sniženoj cijeni, više od 500.000 tona prošle godine. Iako je to humanitarni gest koji je, između ostalih, pozdravio i USAID, neki vide korist i za Maroko.
Maroko je umiješan u spor sa susjednim Alžirom oko statusa Zapadne Sahare, a đubrivo igra ulogu. Odnosi su se pogoršali otkako je trodecenijsko primirje propalo 2020. godine, što je ponovo pokrenulo blaga neprijateljstva između Maroka i Saharaca sa sjedištem u Alžiru koji traže nezavisnost. Tamo gdje vlasti u Rabatu vide militantne secesioniste, neki u Latinskoj Americi i Africi vide oslobodilački pokret i priznaju Saharsku Arapsku Demokratsku Republiku (SADR) kao nezavisnu državu.
U septembru je novi predsjednik Kenije William Ruto primio poziv iz Marokabi čestitke kralja Muhameda, nakon čega je Ruto na Twitteru objavio da Kenija povlači priznanje regiona Saharavija. Ministarstvo spoljnih poslova Maroka pozdravilo je taj potez i objavilo da zemlje produbljuju trgovinske odnose, uključujući i oblast "bezbjednosti hrane (uvoz đubriva)". Ubrzo su počeli da stižu džakovi sa hranljivim sastojcima, iako je Ruto naknadno izbrisao svoj tvit.
Peru je krenuo u suprotnom smjeru, najavljujući da obnavlja diplomatske veze sa Saharcima, i izgleda da je pretrpio posljedice. Marokanske "Svjetske vijesti" izvjestile su da je planirana isporuka od oko 150.000 tona đubriva za Peru otkazana nakon promjene stava.
Predsjednik Vladimir Putin krivi sankcije za prekid isporuke đubriva iz Rusije, rekavši krajem novembra da je više od 400.000 tona zaglavljeno u evropskim lukama. Dio tog iznosa je pušten i doniran. UN kažu da glavni problem leži u tome što osiguravajućim kućama koje ne žele da osiguraju ruske brodove i što ključne poljoprivredne banke nisu u mogućnosti da izvrše finansijske transakcije pošto su isključene sa SWIFT-a. EU i SAD su u novembru objavile zajedničko saopštenje u kojem se pojašnjava da "banke, osiguravajuće kuće, špediteri i drugi akteri mogu da nastave da donose rusku hranu i đubrivo svijetu".
Bloomberg Mercury
Dovoljne količine jefitinih zaliha još uvijek ne stižu do Malavija, koji zavisi od donacija đubriva. Kao prva zemlja sa niskim prihodima koja je prošle godine dobila finansiranje od MMF-a u okviru novog alata namijenjenog pomoći zemljama da se izbore sa globalnim šokovima cijena hrane, Malavi se već borio sa dugom, devalvacijom valute i sušom. U oktobru je isplivala vijest da se britanska kompanija koju je vlada platila 750 miliona kvača (710.000 dolara) za đubrivo zapravo bavi proizvodnjom mesa i nije u stanju da ispuni ugovor.
Predsjednik Lazarus Chakwera je priznao da postoje "izazovi u snabdijevanju đubrivom" tokom novembarske ceremonije za program subvencija za siromašna domaćinstva, i obećao da vlada čini sve da povrati novac.
To nije velika utjeha za Moses Mikayelia, farmera iz sela Čikusa nedaleko od glavnog grada Malavija, Lilongvea, koji je krajem novembra rekao da vidi da "nema nade" da će dobiti subvencionisano đubrivo koje je obećala vlada. Džakovi su bili dostupni, ali po 70.000 kvača po komadu – skoro pet puta više od cijene koju je obećao predsjednik i 14 puta više od cijene 2021. godine – bile su van domašaja većine. Zato je pribjegao mješavini đubreta, zemlje i svinjske balege da bi nađubrio svoj kukuruz.
"Naša zemlja je navikla na đubrivo, tako da bez nanošenja đubriva ne možemo ništa da uzgajamo", rekao je on. "Naša situacija je i dalje teška."
- Uz pomoć Pratik Parija, Dominic Carey, Souhail Karam, Courtney McBride, Jinglu Gu, Aine Quinn, Thomas Biesheuvel and Katarina Hoije.
.webp){kind=icon}
