Koliko milijardi više nego prošle godine glavno je pitanje koje se postavlja u iščekivanju financijskih izvješća glavnih naftnih kompanija za prvi kvartal 2026. godine, koja bi trebala pokazati kako rat u Iranu utječe na profit tzv. "Big Oil" kompanija. Razlog je jednostavan – prekid transporta nafte kroz Hormuški tjesnac, kroz koji inače prolazi petina svjetske potrošnje, ograničio je ponudu i redovitu opskrbu, što je uzrokovalo porast cijene sirove nafte Brent s oko 60 dolara po barelu početkom godine na vrhunac od 118 dolara po barelu krajem ožujka.
Britanski list Guardian nedavno je objavio da je 100 najvećih svjetskih naftnih i plinskih tvrtki zaradilo više od 30 milijuna dolara svakog sata u prvom mjesecu američko-izraelskog rata u Iranu. Saudi Aramco, Gazprom i Exxon Mobil bili su među najvećim dobitnicima, navodi se u istraživanju. Predviđa se da će trebati mjeseci da se zalihe vrate na predratnu razinu te da će naftne tvrtke do kraja godine zaraditi 234 milijarde dolara ako cijene nafte nastave biti u prosjeku 100 dolara.
Što kaže Bloomberg Intelligence?
Iako postoje razlike među velikim naftnim tvrtkama ovisno o tome koliki je dio njihovog poslovanja usmjeren na istraživanje i proizvodnju nafte, a koliki na rafiniranje, kao i vade li naftu s polja na Bliskom istoku ili samo u drugim dijelovima svijeta, za većinu njih trenutna situacija i rast cijena nafte idu u prilog strani prihoda, odnosno dobiti, prema podacima Bloomberg Intelligencea.
Will Hares, viši analitičar u Bloomberg Intelligenceu, vjeruje da bi zarada kompanije TotalEnergies u prvom tromjesečju trebala porasti, prvenstveno zbog rastućih cijena nafte, plina i ukapljenog prirodnog plina zbog poremećaja u opskrbi u Perzijskom zaljevu.
"To slijedi nakon solidnog četvrtog tromjesečja, kad su slabiji proizvodni rezultati bili kompenzirani snažnom prodajom LNG-ja i bojim rafinerijskim maržama", napisao je Hares.
Za Equinor ističe da je rekordna proizvodnja u četvrtom tromjesečju dosegla 2,2 milijuna barela dnevno, što je najviša razina u posljednjih 15 godina.
"Operativni izgledi za 2026. godinu predviđaju rast od tri posto, a snažan utjecaj cjenovnih učinaka rata u Iranu povećat će zaradu barem u prvom tromjesečju", napisao je Hares.
Mnogo više cijene nafte i plina trebale bi povećati rezultate kompanije ExxonMobil u prvom tromjesečju za čak 2,9 milijardi dolara, dok bi privremeni poremećaji u obujmu povezani s ratom mogli smanjiti rezultate za oko 500 milijuna dolara, predviđa Bloomberg Intelligence.
"Održavanje, izostanak učinaka rezervi i manji broj dana u tromjesečju u odnosu na prošlu godinu mogli bi smanjiti ukupnu neto zaradu za dodatnih 1,5 milijardi dolara", napisali su u bilješci Vincent Piazza, viši analitičar u Bloomberg Intelligenceu, i njegov kolega Matthew de Marino, mlađi analitičar.
Slično kao i za ExxonMobil, analitičari vjeruju da će na Chevronovu jedinicu za proizvodnju nafte pozitivno utjecati više cijene roba u prvom tromjesečju, dok će niža proizvodnja odražavati zastoje u Tengizchevroilu i smanjene količine na Bliskom istoku, posebno u Izraelu i podijeljenoj zoni.
"Dnevna proizvodnja blizu gornje granice prilagođenih procjena od 3,8 do 3,9 milijuna barela ekvivalenta nafte čini se razumnom, a više cijene impliciraju pozitivan utjecaj od čak 2,2 milijarde dolara", napisali su analitičari.
Predviđa se da će PetroChina također ostvariti slične dobitke. Zarada u prvom tromjesečju vjerojatno će porasti jer globalni šok ponude potiče rast cijena nafte, smatraju Henik Fung i Chia Chen iz Bloomberg Intelligencea.
"Cijena WTI nafte iznosila je 72,67 dolara po barelu u prvom tromjesečju, što je porast od 1,8 posto u odnosu na prošlu godinu, uzrokovan poremećajima u protoku sirove nafte kroz Hormuški tjesnac zbog sukoba na Bliskom istoku. Proizvodnja kineskog naftnog diva mogla bi nastaviti rasti kako bi se ispunila agenda Pekinga o energetskoj sigurnosti, dok se profit od naftnih derivata suočava s poteškoćama zbog slabe potražnje zbog pada tržišta nekretnina u Kini, šireg prihvaćanja električnih vozila i vladinih smjernica o cijenama naftnih derivata", napisali su analitičari.
Što se tiče Saudi Aramca, Bloomberg Intelligence navodi da je zarada u odnosu na cijene nafte ograničena zbog izloženosti infrastrukture i ograničenih kapaciteta za preusmjeravanje uslijed rata u Iranu.
"Kompleks Ras Tanura je već pogodio napad bespilotnom letjelicom, a kontinuirani gubici u izvozu predstavljaju značajan rizik. Povećanje cijene nafte tipa Brent od 10 dolara po barelu dodaje oko tri milijarde dolara mjesečnoj EBITDA-i, ali smanjenje od milijun barela dnevno nadoknadilo bi većinu tog povećanja", napisali su u bilješci Salih Yilmaz i Will Hares, viši analitičari Bloomberg Intelligencea.
Jesu li američki proizvođači među najvećim dobitnicima?
Reuters je izvijestio da je, prema Londonskoj burzi, u proteklom mjesecu šest analitičara koji prate Chevron revidiralo svoje projekcije zarade po dionici američkog naftnog diva za prvo tromjesečje, povećavši procjene u prosjeku za oko 40 posto.
Prema analizi, konsenzus na Wall Streetu je da će Diamondback, američki proizvođač nafte iz škriljevca koji nema kapacitete izvan SAD-a, objaviti zaradu u prvom tromjesečju od gotovo tri dolara po dionici, što je 28 posto više od procjena prije rata. Čini se da analitičari očekuju sličan porast za cijelu godinu te su povećali svoje projekcije zarade po dionici za tu tvrtku za 22 posto u odnosu na procjene prije konflikta.
Moć ograničavanja ponude
Danas je sve očitije da je rat koji je započeo napadima SAD-a i Izraela na Iran, isprva navodno radi promjene diktatorskog režima, zapravo prerastao u rat oko pitanja tko će kontrolirati Hormuški tjesnac, tj. opskrbu naftom i, posljedično, cijene tog energenta.
Koncept "energetske dominacije" već je neko vrijeme u središtu američke geopolitičke strategije. Politika koju promovira administracija Donalda Trumpa ima za cilj pretvoriti američku energetsku moć u instrument ekonomskog i geopolitičkog utjecaja. Povećanjem domaće proizvodnje nafte i plina, ublažavanjem propisa i aktivnom vanjskom politikom prema zemljama poput Irana i Venezuele, Washington pokušava učvrstiti svoju poziciju vodećeg igrača na globalnom energetskom tržištu.
Službena strategija Bijele kuće, "Američka energetska dominacija" (American Energy Dominance), uključuje agresivno širenje domaće energetske industrije, povećanje izvoza energenata i smanjenje ovisnosti o stranim resursima. Cilj nije samo gospodarski rast, već i korištenje energetske moći kao sredstva geopolitičkog utjecaja. U okviru ove politike, 2025. godine osnovano je Nacionalno vijeće za energetsku dominaciju, tijelo zaduženo za koordinaciju saveznih institucija i ubrzavanje razvoja novih energetskih projekata.
Američka strategija oslanja se na činjenicu da su Sjedinjene Države u posljednjem desetljeću postale najveći svjetski proizvođač nafte i plina. Prema analizama Međunarodne agencije za energiju, proizvodnja nafte u Sjedinjenim Državama dosegla je povijesne razine zahvaljujući tehnološkim inovacijama, posebno u iskorištavanju škriljevca. Taj je rast značajno promijenio globalnu energetsku kartu i smanjio ovisnost zemlje o uvozu energenata.
Ne treba zaboraviti da Sjedinjene Američke Države i Kina već dugo vode trgovinski rat i borbu za prvo mjesto na listi najjačih svjetskih gospodarstava. Istovremeno, Sjedinjene Američke Države i dalje Kinu smatraju jednom od najvećih sigurnosnih prijetnji. Indikativno je da su napadom na Iran i zaustavljanjem protoka nafte kroz Hormuški tjesnac, Sjedinjene Američke Države zapravo nanijele težak energetski udarac Kini. Naime, čak 34 posto nafte koja je 2025. godine prošla kroz Hormuški tjesnac završilo je u Kini.
Kratkoročna dobit od rata
Silvana Milić, analitičarka korporativnih financija u Bloomberg Adriji, nedavno je u analizi trenutnog stanja na tržištu nafte istaknula da će naftne tvrtke nesumnjivo profitirati od viših cijena nafte u kratkom roku, ali ta visoka cijena ubrzava procese koji dugoročno potkopavaju njihovu profitabilnost.
"Ratna premija, a ne fundamentalna potražnja, podiže cijene u 2026., što koristi čistim upstream proizvođačima i kompanijama s discipliniranim troškovima. No ista ta visoka cijena istovremeno ubrzava elektrifikaciju, smanjuje potražnju u prometu i preusmjerava rast samo prema petrokemiji", piše Milić.
Dodaje da će naftne kompanije nesumnjivo profitirati od visoke cijene u kratkom roku, ali da dugoročno ta ista visoka cijena potiče destrukciju potražnje i smanjuje održivost budućih zarada.
"Energetsko tržište tako ulazi u fazu u kojoj visoka cijena više nije garancija stabilnih profita, nego signal duboke strukturne tranzicije", naglašava Milić.