Od kafe do kokica: Kako je protein postao najunosniji prehrambeni trend

Dobro došli u vrhunac ere proteina.

Nikada nije bilo toliko načina za njegov unos: police trgovina pune se kokicama, žitaricama, Pop-Tartsima – pa čak i vodom s dodatkom proteina.

Ovu pomamu pokreće val s društvenih mreža o zdravstvenim prednostima ovog makronutrijenta, kao i nove prehrambene smjernice te uspon lijekova za suzbijanje apetita (GLP-1). Tvrtke koje žure zadovoljiti eksplozivnu potražnju brzo su pretvorile proteine u glavni prodajni adut mnogih prehrambenih proizvoda.

Zbog tog naglog porasta, proteini sirutke (whey) – nekada specifičan proizvod koji su uglavnom kupovali bodybuilderi – sada su iznimno tražena roba, što uzrokuje skok cijena i tjera proizvođače na borbu za ograničene zalihe.

Stručnjaci kažu da većina ljudi već unosi dovoljno proteina. No kao i kod drugih prehrambenih trendova potaknutih internetom, čini se da to nije važno. Evo što trebate znati.

Što su uopće proteini?

Proteini su, uz ugljikohidrate i masti, jedan od tri glavna takozvana makronutrijenta koja su ljudskom tijelu potrebna za preživljavanje. Sastoje se od aminokiselina, molekula koje igraju važnu ulogu u mnogim tjelesnim procesima, poput izgradnje i obnove tkiva, proizvodnje enzima i hormona te jačanja imuniteta.

Proteini su prisutni u mnogim namirnicama, kao što su meso, jaja, perad, riba, tofu i leća.

Što pokreće potražnju?

"Proteinmaxxing" – internetski izraz za maksimiziranje unosa proteina – izašao je iz teretana i ušao u širi fokus javnosti (mainstream). Društvene su mreže preplavljene videozapisima koji tvrde da će uguravanje proteina u što više obroka i međuobroka pomoći u izgradnji mišića i gubljenju masnog tkiva.

Ovaj se kulturološki trend poklapa s raspoloženjem u Washingtonu. Ministar zdravstva i socijalne skrbi Robert F. Kennedy Jr. obećao je da će "Ameriku ponovno učiniti zdravom" (Make America Healthy Again) promicanjem cjelovitih namirnica. Nove američke savezne prehrambene smjernice, koje podržava Kennedy, preporučuju 1,2 do 1,6 grama proteina po kilogramu tjelesne težine dnevno, što je porast u odnosu na prethodnu preporučenu polaznu vrijednost od 0,8 grama po kilogramu.

Lijekovi iz skupine GLP-1, poput Wegovyja i Ozempica, također ubrzavaju potražnju za proteinima. Ti lijekovi uzrokuju gubitak apetita, što dovodi do manjeg unosa hrane i većeg gubitka težine. Roger Fielding, profesor nutricionizma na Sveučilištu Tufts, izjavio je da otprilike dvije trećine gubitka težine uz ove lijekove dolazi od masti, dok preostala trećina otpada na mišiće i drugu nemasnu masu. Zbog toga je unos proteina prioritet za mnoge korisnike GLP-1 lijekova kako bi očuvali mišićnu masu.

Kako tvrtke reagiraju?

Prehrambena industrija stvara nove proizvode kako bi profitirala na ovoj pomami, budući da su potrošači spremni platiti više za hranu bogatu proteinima. Proizvođači pakirane hrane poput tvrtki PepsiCo Inc. i General Mills Inc. dodaju verzije obogaćene proteinima u svoje najprodavanije proizvode, uključujući Doritos i Cheerios.

Brend mlijeka Fairlife u vlasništvu tvrtke Coca-Cola Co. još je jedan istaknuti primjer. Tvrtka navodi da njezino filtrirano mlijeko ima povećan udio proteina i kalcija, uz smanjenu količinu šećera i bez laktoze. Unatoč cijenama koje mogu biti i trostruko više od običnog mlijeka, Fairlife je postao jedan od najbrže rastućih brendova Coca-Cole.

Ugostitelji također profitiraju: lanci kafića poput Starbucksa i Dunkina sada nude hladnu mliječnu pjenu s proteinima (protein cold foam), dok su lanci poput Chipotle Mexican Grilla i Sweetgreena proširili svoje jelovnike novim opcijama bogatim proteinima.

Zašto vlada nestašica proteina sirutke?

Sirutka je tekućina koja se odvaja od sirnog gruša tijekom proizvodnje sira. Nekada se smatrala sekundarnim proizvodom koji se uglavnom koristio u sportskoj prehrani, dojenačkim formulama i hrani za stoku.

No sirutka ima veću gustoću proteina po težini od gotovo bilo kojeg drugog izvora proteina, a potražnja je naglo porasla, što je dovelo do presušivanja zaliha. Cijene koncentrata proteina sirutke skočile su na oko 12,50 do 13 dolara po funti (oko 450 grama) od 9. srpnja, u usporedbi s oko devet dolara u ožujku. Tvrtke su sve više prisiljene tražiti druge izvore proteina koje bi ugradile u svoje proizvode.

Napore za povećanje dostupnosti komplicira činjenica da se sirutka proizvodi isključivo kao nusproizvod proizvodnje sira – ne može se proizvoditi samostalno. No iako je potražnja za sirutkom dramatično porasla, sir nije doživio istu putanju.

Jedna od alternativa je izolat mliječnih proteina, koji je prerađeniji i jeftiniji. No i toj je alternativi cijena naglo porasla jer potražnja premašuje proizvodnju.

Američki prerađivači mliječnih proizvoda investiraju više od 11 milijardi dolara u proizvodne kapacitete u 19 saveznih država kako bi zadovoljili potražnju potrošača za proteinskim proizvodima između 2025. i 2028. godine, navodi Međunarodno udruženje mliječne industrije (IDFA).

 

Što stručnjaci za prehranu kažu o "proteinmaxxingu"?

Za većinu ljudi povećani unos proteina nije sam po sebi opasan. Međutim, stručnjaci ističu da unos više proteina nego što je tijelu potrebno neće potaknuti kontinuirani rast mišića, suprotno tvrdnjama nekih online influencera.

Tijelo ne skladišti proteine na način na koji skladišti višak masti. Kada se zadovolje potrebe za proteinima, aminokiseline se razgrađuju i pretvaraju u ugljikohidrate, koji se potom pretvaraju u mast – osobito ako ukupni unos kalorija premašuje potrebe organizma.

Prema klinici Mayo, proteini bi trebali činiti 10 posto do 35 posto dnevnog unosa kalorija. Aktivnijim i starijim osobama potreban je veći udio proteina.

Dok se prehrambene tvrtke natječu tko će dodati proteine u sve što stignu, nutricionisti ističu da je većini Amerikanaca zapravo potrebnije više vlakana, koja podržavaju zdravlje probavnog sustava i pomažu u regulaciji šećera u krvi.

Kako se razvija pomama za proteinima?

Kevin Ryan, izvršni direktor tvrtke za istraživanje tržišta Malachite Strategy and Research, izjavio je da potrošači sve više žele točno znati izvor svog proteina: primjerice, žude za proteinom piletine, bjelanjka ili kolagena. To je zato što prepoznatljivi izvori ostavljaju dojam da je proizvod manje prerađen i zdraviji.

Brendovi poput IQBAR-a, koji prodaje pločice i kafu od gljiva, te Wildea, koji proizvodi proteinski čips od piletine i sira, odgovaraju na sve izraženiju sklonost potrošača pakiranoj hrani napravljenoj od poznatih sastojaka.

No Christopher Gardner, nutricionistički znanstvenik sa Sveučilišta Stanford, ističe da fokusiranje na vrstu proteina u prerađenoj hrani može biti zavaravajuće s nutritivnog stajališta. Jednom kada se proteini probave, razgrađuju se na aminokiseline. Tijelo ne razlikuje potječu li oni iz piletine, sirutke, tofua ili slanutka. Dodao je da je izvor proteina sporedan u usporedbi s onim što dolazi uz njih, naglašavajući važnost kombiniranja s cjelovitim namirnicama koje sadrže vlakna.

 

– Uz pomoć Ilene Peng