Računi za struju postali su simbol evropske energetske krize 2022. godine. Francuske pekare, britanski pubovi, njemačke trgovine – svi su na društvenim mrežama objavljivali fotografije svojih vrtoglavih faktura. Energetski preokret iz 2026. godine je drugačiji. Unatoč naftnom šoku uzrokovanom ratom s Iranom, evropska tržišta električne energije su mirna.
Francusko tržište, koje je bilo u epicentru potresa na tržištu električne energije 2022. godine, posebno se ističe. Njegov referentni ugovor za električnu energiju godinu unaprijed prodaje se po cijeni od oko 50 eura po megavat-satu, što je otprilike isto kao i prije rata te tek mali dio rekordno visoke cijene od 1.130 eura po megavat-satu zabilježene u augustu 2022. godine.
Slična je priča i u Njemačkoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Italiji i Španiji, gdje veleprodajne cijene električne energije ostaju znatno ispod vrhunaca od prije četiri godine i blizu su svojih normi za 2025. godinu. Ako se ovi nivoi zadrže, potrošačke cijene električne energije trebale bi jedva porasti u kratkom roku. Troškovi za poduzeća, koji su tješnje vezani uz veleprodajno tržište, mogli bi se čak i smanjiti.
Važnost električne energije, osobito za mala i srednja poduzeća, ono je što je energetski šok iz 2022. godine učinilo toliko destruktivnim – i toliko inflatornim jer su sve vrste malih i srednjih poduzeća morale podizati vlastite cijene samo kako bi opstale. Za ta manja poduzeća, računi za struju koji su obično iznosili nekoliko stotina eura mjesečno skočili su na više hiljada eura, postajući događaj na rubu bankrota.
Ipak, kontrast između potpune energetske krize iz 2022. – započete ruskom invazijom na Ukrajinu i njenim utjecajem na tržišta plina – i današnjeg šoka kojim dominira nafta ne dobiva pozornost koju zaslužuje. Energetsko tržište promijenilo se tokom proteklih pola stoljeća, no mnogi ga i dalje analiziraju kroz filter isključivo usmjeren na naftu, koji pripada prošlim vremenima. Danas je električna energija važnija od "crnog zlata" za mnoge kompanije, osobito one u ekonomski ključnom uslužnom sektoru Evrope.
Šta stoji iza te promjene? Za početak, stanje nuklearnih i hidroenergetskih kapaciteta na kontinentu, uz uspon solarne energije i bolju opskrbu prirodnim plinom. Zatim su tu lekcije naučene nakon 2022. o upravljanju integracijom obnovljivih izvora, pretočene u milijarde eura ulaganja u nadogradnju električne mreže.
Samo u sektoru nuklearne energije, situacija teško da može biti drukčija. Tokom 2021. i 2022. godine francuska atomska industrija bila je u krizi, s desecima reaktora zatvorenih zbog popravaka i inspekcija nakon što su se pojavile pukotine na nekim varovima. Na samom dnu, francuske nuklearne elektrane radile su na tridesetogodišnjem minimumu s manje od 21 gigavata kapaciteta, što je tek djelić od 45 do 55 gigavata, koliko je obično dostupno sada. I to nije bio problem samo za parisku vladu. Francuski reaktori igraju golemu ulogu u osiguravanju bazne energije i za Njemačku.
Ako se nuklearna energija oporavila, oporavila se i hidroenergija. Iako se često zanemaruje, to je četvrti po veličini izvor energije u Evropskoj uniji nakon plina, nuklearne energije i vjetra, koji proizvodi gotovo 14 posto električne energije bloka. Još 2022. godine kontinent je patio od onoga što je Ember, think-tank za zelenu energiju, opisao kao sušu koja se događa jednom u 500 godina, s proizvodnjom iz elektrana koje koriste prirodne tokove rijeka na najnižem nivou u više od dva desetljeća. Od tada su obilne kiše u južnoj Evropi i uobičajene oborine drugdje poboljšale proizvodnju. Samo se nordijske zemlje sada suočavaju s deficitom vode.
Nakon toga dolazi solarna energija, područje velikih ulaganja za Evropu, uz napokon i baterije. Proizvodnja solarne energije postavlja nove rekorde na brojnim tržištima na kontinentu, spuštajući kratkoročne cijene električne energije ispod nule tokom mnogih vikenda. U sunčanoj Španiji prosječna kratkoročna cijena električne energije, poznata kao "dan unaprijed", strmoglavila se na samo 18 centi 28. marta, što je njena najniža tačka u više od desetljeća. U Njemačkoj su cijene proteklih dana pale na negativne vrijednosti. Još 2022. godine iznosile su više od 200 eura po megavat-satu.
Iranski sukob i zatvaranje Hormuškog tjesnaca, naravno, utjecali su na snabdijevanje Evrope prirodnim plinom. No on nije u tolikom manjku kao što je bio 2021.–2022. godine. Iako je gubitak katarske proizvodnje primjetan, Kina je znatno smanjila uvoz plina, ublaživši taj udarac. Do sada su se referentne cijene plina u Evropi stabilizirale na oko 45 eura po megavat-satu, što je pad u odnosu na ratni vrhunac od gotovo 75 eura, te znatno ispod povijesno najvišeg nivoa od 345 eura u julu 2022.
S cijenama koje su znatno ispod ekstrema od prije četiri godine, elektrane na plin ne guraju cijene električne energije u visinu na isti način na koji su to činile tada.
Naposljetku, evropska ulaganja u električne mreže se isplaćuju. Prije četiri godine kontinent se borio s uskim grlima u prijenosu, nedostatkom baterija i općenito zastarjelim sistemima. Ta je kombinacija rezultirala pritiscima koji su povremeno slali veleprodajne cijene, čak i na nekoliko sati, na alarmantne nivoe. Britanska mreža je u jednom trenutku morala aktivirati hitne protokole u Londonu, kupujući energiju po 5.000 posto višim cijenama od normalnih kako bi održala opskrbu. Ovoga puta infrastruktura se nosi puno bolje zahvaljujući milijardama eura novih ulaganja.
Kada se sve to zbroji, Evropa prebrođuje ono što mnogi nazivaju najgorim energetskim poremećajem svih vremena uz cijene električne energije koje ne izražavaju paniku. Mjereno terminskim ugovorima za godinu dana unaprijed, referentne cijene energije u Njemačkoj samo su četiri posto više od njihovog prosjeka za 2025. godinu. U usporedbi s 2022., pale su za više od 90 posto. To je veliki razlog zašto se trenutna energetska kriza ne čini previše kriznom za Evropljane, barem ne još. Dakle, da, naftni šok postoji: cijena goriva za avione to pokazuje. Sveobuhvatni energetski šok? Ne baš.
.webp){kind=icon}
