Trumpov rat gura helij u krizu ključnu za čipove

U ratu koji vode SAD i Izrael protiv Irana, svijet je najviše usmjeren na naftu i gas, pa tako propušta jedan veoma bitan i u očima tržišta često "nevidljiv" resurs - helij. Geopolitika je u proteklim sedmicama ozbiljno poremetila energetske tokove i transport kroz Hormuz, čineći helij "novim" uskim grlom globalnih lanaca snabdijevanja.

Iako se ovaj hemijski element najviše vezuje za balone, njegova primjena je, zapravo, mnogo važnija u industriji visoke tehnologije (proizvodnja čipova, magnetna rezonanca, nauka i svemir) nego u industriji zabave. Trenutna nestašica helija na tržištu rezultat je preklapanja nekoliko faktora - od geopolitike do strukturnih ograničenja ponude.

Sukob u Iranu i široj regiji direktno pogađa logistiku iz Katara, jednog od ključnih izvoznika, jer se isporuke odvijaju kroz Hormuški moreuz, pa i manji poremećaji u transportu dovode do kašnjenja i smanjenja ponude. Dodatno, helij je tijesno povezan s tečnim prirodnim gasom (LNG), jer se dobija kao nusprodukt njegove prerade, pa stoga svaki zastoj ili pad proizvodnje gasa automatski smanjuje i dostupne količine helija.

Istovremeno, ponuda je globalno ograničena i sporo se širi, dok potražnja intenzivno raste - prije svega zbog razvoja vještačke inteligencije (AI), data centara i stabilne potrošnje u medicinskom i svemirskom sektoru. U takvim uslovima, tržište helija bez značajnih zaliha i s ograničenim alternativnim izvorima brzo i lako ulazi u deficit, pa i relativno mali poremećaj prerasta u globalnu nestašicu.

Evropa je uveliko zabrinuta, budući da EU učestvuje sa oko 20 posto globalne potrošnje helija, ali gotovo potpuno zavisi od uvoza, jer ima minimalnu domaću proizvodnju. Za razliku od energije, gdje je Unija nakon 2022. i rata u Ukrajini djelimično diverzificirala snabdijevanje gasom, kod helija praktično nema tu opciju: proizvodnja je koncentrirana u malom broju zemalja, a to su dominantno SAD, Katar, Alžir i Rusija, kao "suhi" neprijatelj Unije.

U novom izvještaju "Makroekonomske analize i trendovi" navodi se da eskalacija sukoba na Bliskom istoku već djeluje kao negativan šok kroz rast cijena energije i povećanu neizvjesnost, što pogađa i industriju eurozone.

Rezervoari helija (lijevo) u laboratoriji Diam Concept u Parizu / Bloomberg

Pored aluminija i sumpora, helij važi za veoma bitan sekundarni proizvod, s relativno malim udjelom u globalnom BDP-u, ali ga njegova ograničena dostupnost čini kritičnim za generiranje i proizvodnju. Katar je drugi najveći svjetski proizvođač helija, sirovine bez koje nema proizvodnje poluprovodnika i optičkih kablova, što znači da njegov nedostatak direktno potkopava i najnapredniju tehnološku proizvodnju.

Industrijski grad Ras Lafan, koji je inače najveće svjetsko postrojenje za proizvodnju helija, pretrpio je oštećenja od projektila početkom marta, te Vlada Katara sada procjenjuje da će biti potrebno do čak pet godina da se Ras Lafan potpuno oporavi. Zbog poremećaja u Hormuzu, koji je Donald Trump sredinom aprila "začinio" i američkom pomorskom blokadom iranskih luka, brodski transport je sveden na minimum - prijevoznici su neke vrste robe slali rutama oko Rta Dobre Nade (mnogo duža, ali rasterećena ruta), ipak, to nije održiva opcija za helij. Taj element se mora slati u specijaliziranim kontejnerima, jer se tokom dugih putovanja neizbježno zagrijava i počinje ključati.

Prema Nicholasu Snyderu, direktoru North American Heliuma, helij je nezamjenjiv jer hladi procese i sprječava greške u proizvodnji čipova, a kao najmanji atom u prirodi vrlo efikasno prenosi toplotu.

"Vidio sam procjene da najnapredniji čipovi nove generacije troše i do deset puta više helija po čipu u odnosu na starije tehnologije. Helij je znatno rjeđi od prirodnog gasa, ali većina svjetske ponude dolazi upravo kao nusproizvod eksploatacije gasa", istakao je Snyder u Bloombergovom podcastu "Odd Lots", dalje objašnjavajući da proces razdvajanja gasa funkcionira tako što se, zapravo, uklanja sve ostalo - kako bi se na kraju dobio helij.

Višestruka uloga helija u industriji poluprovodnika:

• koristi se za hlađenje ekstremno precizne litografije (EUV mašine);

• omogućava kontroliranu inertnu atmosferu (bez hemijskih reakcija) u proizvodnji čipova;

• ključan je za optička vlakna (fiber optics) i proizvodnju silicijskih pločica (wafers).

Za razliku od većine sirovina, helij se ne može sintetički proizvesti u obimu koji je potreban industriji. Nastaje kao nusprodukt raspada radioaktivnih elemenata i eksploatira se zajedno s prirodnim gasom, a to znači da njegova dostupnost zavisi od geologije, energetike i geopolitike - kombinacije koja ga ujedno čini izuzetno rizičnim resursom.

"U svijetu postoji tek nekoliko nalazišta, a jedno od ključnih u Alžiru već bilježi pad proizvodnje. Strateške rezerve su dosad omogućile da sačuvamo resurs koji bi inače bio trajno izgubljen", dodaje Snyder.

Tržište zavisno od nekoliko geografskih tačaka

Tržište helija je izrazito koncentrirano, u svega nekoliko država svijeta: SAD (posebno Teksas) važi za, tradicionalno, najvećeg proizvođača, a slijede ih Katar, Alžir i Rusija. Najveći problem s helijem jeste što su glavna logistička čvorišta upravo u regiji pod konstantnim tenzijama. Katar, koji učestvuje s oko četvrtinom globalne proizvodnje, izvozi helij kroz Perzijski zaljev - isti prostor u kojem se nalazi Hormuški moreuz.

Usred sukoba kakvom svjedočimo već skoro dva mjeseca, čak i bez direktnog uništenja infrastrukture, tržištu helija ne treba mnogo da uđe u deficit: dovoljni su rast premija osiguranja za brodove, ograničenja plovidbe ili privremeno zatvaranje rute.

Već viđena ili nikad viđena kriza?

Helij je već prolazio kroz nekoliko globalnih poremećaja u snabdijevanju (poznatih kao Helium Shortage 3.0 i 4.0), ali je sadašnja situacija složenija jer tržište istovremeno osjeća pritisak s tri strane:

• Potražnja raste dugoročno i stabilno - razvoj vještačke inteligencije (AI) i data centara povećava potrebu za čipovima, medicinska oprema poput MRI uređaja ostaje konstantan "potrošač" helija, a svemirski sektor dodatno širi tržište.

• Ponuda ostaje ograničena i nedovoljno diverzificirana, jer novi projekti kasne, a ruski kapaciteti su pod sankcijama.

• Ključna proizvodna i logistička čvorišta nalaze se u geopolitički osjetljivim regijama, pa kombinacija Bliskog istoka i transportnih ruta kroz uska grla poput Hormuza nose dvostruki rizik - po proizvodnju i isporuke.

Od malog šoka do globalnog zastoja

Za razliku od nafte, tržište helija nema jedinstvenu referentnu cijenu i funkcionira kroz dugoročne ugovore i ograničenu spot-trgovinu (trenutnu kupovinu po važećim cijenama), što dodatno pojačava volatilnost u periodima krize. Aktuelni podaci Imarc Groupa pokazuju da su cijene u aprilu 2026. godine premašile 163 dolara po kubnom metru u Sjeveroistočnoj Aziji, 60 dolara u Evropi i 68 dolara u Sjevernoj Americi.

Cijene su ovog mjeseca, u odnosu na mart iste godine, najviše skočile u Evropi (+16,8 posto), a zatim u Sjeveroistočnoj Aziji (+7,2 posto), dok su u Sjevernoj Americi pale (-1,4 posto).

 

Historijski gledano, u periodima nestašica helija cijene su znale porasti i višestruko, a industrija u tim okolnostima prelazi na "režim alokacije" - umjesto slobodne kupovine, helij se raspodjeljuje prioritetnim sektorima. To znači da tržište reagira kao okidač za prekide proizvodnje: već sada izvršni direktori upozoravaju da je nestašica počela utjecati na tehnološke lance snabdijevanja.

Helij je ključna sirovina u proizvodnji najnaprednijih čipova / Bloomberg

Zašto se o heliju malo govori

Iako vidimo da je riječ o veoma važnoj sirovini, postoji nekoliko razloga zašto helij ostaje "ispod radara": tržište je netransparentno i s ograničenim pristupom (zasnovano na ugovorima), nema spot-cijene kao kod nafte ili gasa, koristi se u malim količinama (iako s ogromnim značajem). Dakle, helij je u savremenoj industriji ono što Amerikanci slikovito opisuju frazom "picks and shovels" - ulaganje u dobavljače ključnih resursa, a ne u proizvođače finalnih proizvoda.

Dok se pažnja usmjerava na čipove, vještačku inteligenciju i tehnološke gigante, treba istaći da realna osnova tog rasta dolazi iz "pozadine" - od sirovina koje omogućavaju proizvodnju. Helij je jedna od njih: nema ga u finalnom proizvodu, ali bez njega nema ni proizvodnje tih traženih proizvoda (npr. čipova), pa se njegov značaj prepoznaje tek u trenucima nestašice.

Ako Hormuz ostane duže blokiran, kao ključno usko grlo, posljedice se neće vidjeti samo na pumpama, već i u fabrikama čipova - i na kraju, u cijenama svega što danas nazivamo digitalnom ekonomijom, a ona je svuda oko nas.