text size
Decenijama je narativ bio jednostavan, gotovo lijen: "Kupi zlato kada počne rat." Taj refleksni savjet funkcionisao je dok se zlato smatralo isključivo sigurnom lukom koja donosi prinose samo u uslovima neizvjesnosti. Nasuprot tome, danas se ono percipira kao investicija koja ostvaruje ekstremne performanse čak i u periodima bez intenzivnih kriza, prvenstveno zbog ogromnog priliva kapitala kroz centralne banke i ETF-ove, što je dovelo do historijski visokih nivoa akumulacije rezervi i rekordnih priliva u fondove vezane za plemenite metale. Međutim, trenutni sukob na Bliskom istoku i blokada Hormuškog moreuza u 2026. godini donijeli su nagli obrt - ovo je sistemski šok za globalne bilanse stanja koji je redefinisao pravila igre i poremjetio tokove kapitala koji su prethodno podržavali rast zlata.
Zlato je gotovo uvijek reagovalo u kriznim momentima, ali sada njegovo kretanje zavisi ponajviše od kretanja rezervi zbog prevelike koncentracije zlata u rukama centralnih banaka i dinamike kamatnih stopa, što potvrđuje i promjena u načinu na koji institucionalni investitori posmatraju ovu imovinu manje kao zaštitu od straha, a više kao dio rezervne strategije. Da bismo razumjeli trenutni pad, moramo ući u samu srž globalnog kapitala, odnosno u tokove koji stoje iza najvećih kupaca i prodavaca na tržištu.
Historijska precjenjenost i "Equity" zamka
Gdje se nalazimo danas, za odgovor na to moramo se vratiti unazad i vidjeti šta je uzrokovalo ovako ponašanje zlata. Zlato je tokom 2023. godine stagniralo pod pritiskom rasta kamatnih stopa koje su centralne banke podizale kako bi suzbile post-pandemijsku inflaciju, što je klasičan obrazac ponašanja metala u okruženju rastućih prinosa. Međutim, sa prvim najavama popuštanja monetarne politike u 2024. i 2025. godini, zlato je eksplodiralo, jer su tržišta unaprjed diskontovala buduće niže kamate i pad realnih prinosa.
Pad prinosa na obveznice, u kombinaciji sa strahom od trgovinskog rata i carina, pogurao je zlato u zonu ekstremne precjenjenosti, uz snažne ETF prilive i povećano interesovanje retail investitora koji su jurili momentum. U posljednje dvije godine, zlato je akumuliralo rast koji nije svojstven stabilnoj "sigurnoj luci". Zapravo, zlato je počelo da se ponaša kao equity (akcija) - postalo je špekulativni instrument poguran momentumom, a ne samo zaštita od rizika, što se jasno vidi kroz dinamiku ulaska i izlaska kapitala u kratkim vremenskim periodima. Trenutna korekcija je, stoga, bolno ali nužno vraćanje u realne okvire nakon faze prenatrpanog pozicioniranja.
Ko je gurao zlato sada ga prodaje
Jedan od ključnih pokretača rasta u ovom ciklusu bile su centralne banke zalivskih zemalja (Saudijska Arabija, UAE, Kuvajt), uz širu centralnobankarsku i ETF tražnju. One su višak petrodolara rotirale u poluge kako bi se zaštitile od zapadnih sankcija i erozije vrijednosti dolara, što se uklapa u širi trend de-dolarizacije i diverzifikacije rezervi.
Blokada Hrmuza je to preokrenula. Kada prihodi od nafte presuše, ove institucije prestaju da budu "marginalni kupci" i postaju prodavci radi likvidnosti. Prodajući zlato na istorijskim vrhuncima zarad pokrivanja fiskalnih potreba i stabilizacije, centralne banke su zapravo odigrale majstorski potez - likvidirale su rezerve po najvišim cijenama kako bi branile svoje budžete, istovremeno obarajući cijenu na nivo koji će uskoro ponovo biti primamljiv za reotkup, čime se dodatno produbljuje pritisak na tržište u kratkom roku.
Restriktivna politika kao pritisak na zlato
Dodatni pritisak dolazi sa strane monetarne politike. Iako su ECB i FED zadržali stope, poruke Powella su bile jasne - prostora za agresivne rezove nema, naročito u okruženju gdje rast cena energije ponovo podiže inflaciona očekivanja. Sa projektovanim tek jednim spuštanjem do kraja 2026. godine i neizvjesnošću koju donosi rat, zlato gubi bitku sa prinosima, jer tržište prelazi iz režima očekivanog popuštanja u režim "duže restriktivne politike".
Trenutni prinosi na američke tridesetogodišnje obveznice (US 30Y) nalaze se na nivoima koji su viđeni tokom 2023. godine i pred krizu 2008, što dodatno povećava atraktivnost fiksnog prihoda u odnosu na zlato.
Sličan nivo bio je prisutan i tokom 2025, ali je strah koji je tada postojao u vezi sa carinama brzo suzbijen, što se vidjelo i kroz politiku spuštanja kamata. Dokle god obveznice nude ovakav prinos, uz očekivanje da nafta može izazvati rast inflacije, zlato koje ne donosi kamatu ostaje u drugom planu, jer oportunitetni trošak držanja metala raste. Tek kada ovi prinosi pokleknu, vidjet ćemo masovno upumpavanje kapitala nazad u plemenite metale, što je historijski obrazac ponašanja tržišta.
Kineski pritisak i slom momentuma na zlatu
Kina, kao najveći uvoznik nafte, trpi ogroman udar na svoj trgovinski suficit, jer viša cihena energije direktno utječe na njene spoljne bilanse. Manje dolara u rukama Kine znači manje municije za kupovinu zlata, što usporava jedan od ključnih izvora tražnje na tržištu. Na to dodajte i "čišćenje" malih investitora koji su ušli na vrhuncu - trenutna slika je oblik "predaje", gdje momentum investitori izlaze iz pozicija pod pritiskom gubitaka i margin call-ova.
Očekivanja - šta je potrebno za preokret?
Uprkos trenutnom padu, strukturni scenario rasta za zlato kao zaštita od propadanja fiat valuta ostaje netaknut, međutim, tajming oporavka diktira isključivo rat i njegov utjecaj na inflaciju i monetarnu politiku. Odnosno bez obzira na kratkoročni tajminga, zlato i dalje ima dva ključna dugoročna pokretača, a to su upravo kontinuirano propadanje vrijednosti fiat valuta kao i rizik ponovnog ubrzanja inflacije, koji je u ovom trenutku dodatno pojačan rastom cijena energije.
Idealni scenario za zlato, jeste ukoliko bi u najkraćem roku došlo do stabilizacije cijene nafte čak i uz nastavak sukoba nižeg intenziteta, jer bi to smanjilo inflacione pritiske i otvorilo prostor za blažu monetarnu politiku. To bi omogućilo centralnim bankama da se vrate kupovini jer više ne bi morale da troše rezerve na "krpljenje" naftnih rupa, dok bi istovremeno pad prinosa ponovo smanjio oportunitetni trošak držanja zlata. Tehnički indikatori već pokazuju da je zlato potcjenjeno u odnosu na prethodne vrhove, a prvi ozbiljniji pad prinosa na američke obveznice biće signal za start novog ciklusa rasta.
Ova dešavanja pokazuju da zlato više nije samo instrument u koji se bježi kada tržišta paniče i padaju, već i važan instrument likvidnosti za države, imajući u vidu da je veliki broj zemalja u prethodnom periodu povećalo svoje zlatne rezerve.
.webp){kind=icon}
