Iako je kultura investiranja u regionu niska, i građani svoj višak sredstava ili ulažu u nekretnine ili drže u bankama, postoji prostor da se stanje na uspavanim berzama popravi, a prometi uvećaju, smatra predsjednik crnogorske Komisije za tržište kapitala Željko Drinčić.
Sa druge strane, rješenje koje su mnogi pominjali, a to je osnivanje jedne regionalne berze, nije odgovarajuće, i nije realno sprovodivo, smatra Drinčić, koji je na ovu, ali i druge teme govorio za Bloomberg Adriju.
- Da li se zalažete za jednu berzu, ili ste za drugi vid saradnje?
Mišljenja sam da je stvaranje jedne berze potrošena tema o kojoj se priča već dugi niz godina. Nažalost, jako malo je urađeno po tom pitanju. Ako pogledate, postoje različite valute, različita zakonodavstva, različiti regulatori, pa mislim da je rad na takvom projektu jako težak, i da u suštini nemamo dovoljno vremena za tako nešto.
Mislim da je mnogo bolja saradnja na principima povezivanja, razmjenjivanja znanja i vještina, potpisivanje memoranduma o saradnji, razgovaranje o problemima za koje sam već rekao da ih imamo i da su zajednički svim našim zemljama.
Sa druge strane, potrebno je pronaći načine zajedničkog istupanja i berzi i tržišta kapitala prema Evropskoj uniji gdje bi od njih trebalo da dobijemo i sredstva i znanje koji bi nama pomogli da izgradimo naša nacionalna tržišta. Na taj način bismo se najbolje povezali i imali bismo jaka finansijska tržišta, naravno u skladu sa veličinom pojedinačnih ekonomija.
- Građani sredstva uglavnom drže u bankama, i to je problem koji muči i Srbiju i Crnu Goru. Kolika sredstva bi Crna Gora mogla da dovede na berzu?
Svjedoci smo dva potpuno odvojena procesa. Činjenica je da u posljednjih pet ili šest godina rastu depoziti u bankama. Ne ulazeći u samu strukturu tih depozita, da li su oni kratkoročni ili dugoročni, i ne ulazeći u to da li je veći dio njih od rezidenata ili od nerezidenata, imamo situaciju da ih je trenutno u crnogorskim bankama u vrijednosti od nešto malo preko pet milijardi evra.
To drugim riječima znači da taj novac u bankama donosi kamatnu stopu koja se kreće do dva odsto, dok sa druge strane imate situaciju da u isto vreme državne obveznice na isti ili sličan rok dospijeća nose prinos do 6,5 odsto. Jasno je da postoji ogromna disproporcija u tom smislu i jasno je da postoje suštinski vrlo povoljni uslovi za razvoj tržišta kapitala. Ono što jeste nedostatak, i ono što je najpotrebnije jeste ponuda na tržištu kapitala. Te ponude nema, i to je ono što je najveći problem.
Depositphotos
Država je ta koja bi trebalo da pokrene, odnosno da osmisli ponudu. Da li će to biti dugoročni ili kratkoročni zapisi ili dugoročne ili kratkoročne obveznice. To je već na samoj državi, odnosno na njihovim javnim finansijama, ali u svakom slučaju prostor za prikupljanje slobodnih sredstava u zemlji postoji.
- Spominjete prinose, oni su i rasli jer su centralne banke podizale kamatne stope kako bi usporile inflaciju. Da li je zbog toga teže oživljavati tržišta kapitala ?
Mislim da je ovo idealan trenutak za tržište kapitala, a iz prostog razloga što imate inflaciju koja u suštini obezvrjeđuje vrijednost novca koji posjedujete. S druge strane, imamo činjenicu da novca ima, odnosno da on postoji u sistemu, a s treće strane imate činjenicu da vam tržište kapitala, uključujući i ovaj niskorizične finansijske instrumente kao što su obveznice, daju prinose koji su mnogo veći nego ulaganja u neke druge finansijske instrumente ili u neke druge stvari.
Upravo iz tog razloga smatramo da je pravo vrijeme, odnosno pravi trenutak za osnivanje "asset management" kompanija, odnosno za jačanje fondovske industrije s jedne strane, a s druge strane da je prilika da država kao segment izađe na tržište i na taj način prikupi određeni novac.
Najbolji primjer za to je situacija države Belgije, koja je zemlja članica Evropske unije, koja je visoko razvijena zemlja koja je nedavno emitovala državne obveznice za obične građane gdje su u nekoliko dana prikupili preko 20 milijardi evra, što dovoljno govori o tome da su ljudi zainteresovani da na neki način sačuvaju vrijednost svog novca usljed inflacije i svega ostalog i da je samo bitno da im se ponudi nešto što je dovoljno kvalitetno i nešto što nam daje određenu dozu sigurnosti.
S kolegama iz okolnih zemalja došli smo do zaključka da imamo gotovo identične probleme na tržištima kapitala, a s druge strane imamo i određena tržišta kapitala koja su nam takođe bliska, a koja su se malo bolje snašla u posljednjih desetak ili petnaest godina, od kojih bismo mogli da naučimo određene stvari.
.webp){kind=icon}
