text size
Wall Street vidi američko tržište do kraja godine u nastavku rastućeg trenda, ali šta banke misle o Evropi u narednom periodu? Odgovor je iznenađujuće optimističan, i to iz razloga koji se dijelom razlikuju od američke priče. Samo američko tržište je pod pritiskom i sve više se govori o tome da rast mora da opravdaju profiti, a AI istovremeno postaje i najveći motor koji sa sobom nosi takođe srazmjerno visok rizik, sa druge strane Evropa se nalazi na meti investitora kao "protivteža" toj neizvjesnosti - region koji manje zavisi od AI capexa, a više od otpornosti privrede i realnih profita.
Optimizam se vratio na nivo prije rata na Bliskom istoku
Prema anketi Bank of America, raspoloženje upravljača fondovima prema evropskim akcijama vratilo se na najviši nivo od prije izbijanja rata između SAD i Irana u februaru, kada je taj "pro-evropski" narativ, kako kaže strateg BofA Andreas Bruckner, bio naglo prekinut. Velika većina anketiranih ne očekuje recesiju u Evropi tokom narednih 12 mjeseci, dok se investitori uglavnom slažu da će dalji rast akcija prevashodno dolaziti od revizija zarada naviše, a ne od toga da su spremni da plate više za isti nivo profita.
Ova promjena raspoloženja je propraćena i konkretnim rezultatima. Evropske akcije su ovog mjeseca dostigle rekordne nivoe nakon najbolje sezone korporativnih rezultata u skoro četiri godine, a Goldman Sachs je sredinom augusta podigao svoj 12-mjesečni cilj za Stoxx 600 indeks na 695 poena sa 660, uz podizanje projekcije rasta zarada za 2026. na 15 posto sa ranijih 10 posto. Goldman je tako ponovo podigao cilj za evropski indeks nakon što ga je već povećao početkom juna, a slično su postupili i Barclays i Societe Generale.
Zašto Evropa trenutno ubjedljivije napreduje od SAD
Ono što ovaj put razlikuje evropsku priču od američke jeste smjer ekonomskog momentuma. Prema indeksu Citigroup-a, evropski ekonomski podaci premašuju očekivanja najizraženije od februara 2023, dok istovremeno američki pokazatelji poput maloprodaje i zapošljavanja u posljednje vrijeme razočaravaju. Iako je rast cijena akcija podigao i evropske valuacije dio investitora smatra da je taj rast valuacije opravdan realnim poboljšanjem zarada, a ne samo time što je Evropa jeftinija od SAD. Džastin Onjekvusi, glavni investicioni direktor kompanije St. James's Place, smatra da se investiciona priča o Evropi sve manje zasniva samo na nižim valuacijama, a sve više na poboljšanju zarada i prihoda, što predstavlja pozitivan pomak.
AI kao prednost Evrope, a ne njen teret
Zanimljivo je da ono što u SAD predstavlja i najveću priliku i najveći rizik - ogromna ulaganja tehnoloških giganata u AI infrastrukturu - u Evropi djeluje u suprotnom smjeru. Za razliku od američkih indeksa, koji su prepuni kompanija koje ogromne sume troše na AI bez izvjesnosti da će se taj novac isplatiti, evropski indeksi su znatno više okrenuti ka sektorima koji tu infrastrukturu omogućavaju, poput infrastrukture i zelene energije, kao i ka kompanijama koje profitiraju od usvajanja AI-ja, a ne od njegove izgradnje. Upravo tradicionalni ciklični biznisi koji generišu novac i relativno su otporni na AI disrupciju mogu investitorima ponuditi način da diversifikuju dobit ostvarenu na AI kompanijama.
Ovakvo pozicioniranje čini Evropu privlačnom, pošto investitori na Wall Streetu sve više strahuju da li ogroman AI kapeks ima realno pokriće u tražnji.
Selektivnost je ključna riječ za drugu polovinu godine
Ipak, gotovo niko na Wall Streetu ne savjetuje da se kupuje Evropa "u paketu". Za Medison Faler, globalnu investicionu strateškinju JPMorgan Private Bank, selektivnost postaje ključna nakon ovogodišnjeg rasta cijena. Ona favorizuje evropske finansijske i industrijske kompanije, koje bi trebalo da imaju koristi od povoljnijeg ekonomskog okruženja, kao i kompanije sa fizičkom imovinom koju je teško zamjeniti i koje su manje izložene poremećajima izazvanim vještačkom inteligencijom. Goldman Sachs slično ističe evropske kompanije sa fizičkom imovinom i niskim rizikom od tehnološkog zastarjevanja kao posebno zanimljiv dio tržišta u trenutku kada investitori preispituju povrat na velika AI ulaganja.
Šta može da pokvari računicu - rast prinosa na obveznice
Uprkos optimizmu, posljednjih nedjelja se pojavio teret za ovaj scenario. Nagli rast prinosa na dugoročne obveznice doveo je francuske dugoročne troškove zaduživanja na najviši nivo od 2008. godine, dok su njemački prinosi dostigli nivoe iz 2011, a iza toga stoji kombinacija uporno visokih cijena nafte i straha od inflacije, s obzirom na to da trajno primirje između SAD i Irana i dalje izmiče. Stoxx 600 tokom augusta nije uspio da napravi dalji pomak, zaostajući za američkim tržištem nakon dva uzastopna mjeseca u kojima je Evropa nadmašivala Ameriku. Anketa BofA pokazuje da većina učesnika očekuje više kamatne stope Evropske centralne banke tokom naredne godine, iako istorija pokazuje da to samo po sebi ne mora da znači i pad akcija, sve dok privredni rast opravdava te više kamate.
Investitori i dalje imaju prostora da dokupljuju Evropu
Podaci o pozicioniranju sugerišu da investitori za sada nisu ni blizu prekomjerne izloženosti evropskim akcijama. Upravljači fondovima su tek blago "overweight" akcijama eurozone i njihova izloženost ostaje ispod dugoročnog prosjeka. Sa druge strane, pozicioniranje u američkim akcijama nalazi se na najvišem nivou od kraja 2024. godine - što znači da bi i relativno skroman zaokret kapitala iz SAD ka Evropi mogao imati značajan efekat na cijene akcija na ovoj strani Atlantika.
Šta iz svega ovoga treba zapamtiti
Za razliku od američke priče, gde tržište traži sve više dokaza da AI investicije mogu da opravdaju već visoke cijene, evropska priča za drugu polovinu 2026. počiva na jednostavnijim, ali ne manje krhkim temeljima - otpornom privrednom rastu, realnom poboljšanju korporativnih zarada i relativnoj zaštićenosti od rizika koncentrisanih oko AI capexa. Banke se slažu da ima prostora za dalji rast, ali gotovo jednoglasno savjetuju selektivnost umjesto slepog kupovanja cijelog tržišta, dok rizik od daljeg rasta prinosa na obveznice, viših kamata ECB-a i produžene neizvjesnosti oko energenata i Bliskog istoka ostaje najveća prijetnja da se ovaj, tek povraćeni optimizam, ponovo naglo prekine - baš kao što se to već jednom dogodilo u februaru.