text size
Među svjetskim tržištima akcija, nijedno se u prvoj polovini 2026. nije provelo gore od indonezijskog Jakarta Composite Indexa (JCI, lokalno poznat i kao IHSG). Indeks je od početka godine izgubio gotovo 29 odsto svoje vrijednosti, čime se svrstao na sam vrh liste najslabijih akcijskih tržišta na svijetu. Pitanje koje se prirodno nameće jeste, šta se tačno dogodilo drugom najvećem tržištu kapitala Jugoistočne Azije i da li ovakav pad, kao što to često biva, otvara prostor za investitore.
Šta je pokrenulo lavinu
Sve je počelo 27. januara 2026, kada je MSCI (Morgan Stanley Capital International), kompanija čije klasifikacije tržišta prate hiljade globalnih fondova, upozorila da bi Indoneziju mogla da prebaci iz statusa "tržišta u razvoju" (emerging market) u niži status "tržišta u nastajanju" (frontier market), navodeći kao razloge nedovoljnu transparentnost, ograničenu dostupnost tržišta i nedovoljan slobodan promet akcija (free float). Reakcija tržišta bila je automatski oštra, a sam indeks je tog dana pao za 7,35 odsto, uz paniku među investitorima, a berza je čak privremeno obustavila trgovanje nakon što je pad dostigao osam odsto u jednom trenutku. Samo za dva dana trgovanja isparilo je oko 80 milijardi dolara tržišne kapitalizacije.
Da bi se razumjelo zašto je upozorenje toliko potreslo tržište, treba znati da Indonezija status tržišta u razvoju ima još od 1989. godine. Tokom tog perioda postala je dio globalne investicione infrastrukture preko koje penzioni fondovi, državni investicioni fondovi, ETF-ovi i drugi institucionalni ulagači usmjeravaju kapital ka indonezijskim akcijama.
Gubitak statusa bi doveo do toga da pasivni fondovi koji prate MSCI indekse morali bi da prilagode portfelje novom sastavu indeksa, dok bi pojedini aktivni fondovi morali da smanje ili potpuno zatvore pozicije ukoliko im investicioni mandat ne dozvoljava ulaganje u frontier tržišta. Prodaja bi se zato dijelom dogodila bez obzira na poslovne rezultate pojedinačnih kompanija.
Koliko je ozbiljna prijetnja i gdje sada stojimo
MSCI za sada nije donio konačnu odluku, već je u junskom pregledu zadržao Indoneziju u kategoriji tržišta u razvoju, ali je najavio da bi mogao razmotriti prebacivanje u kategoriju tržišta u nastajanju ukoliko do novembarskog pregleda 2026. ne budu vidljivi dovoljni pomaci u reformama. Procjene mogućeg odliva kapitala razlikuju se, ali Goldman Sachs ocjenjuje da bi reklasifikacija mogla da pokrene prodaju vrijednu do 13 milijardi dolara, uključujući pasivne fondove i aktivne investitore čiji mandati ograničavaju ulaganje u frontier tržišta.
Bloomberg
Dok se čeka konačna odluka, "kaznene mjere" su već na snazi. MSCI je u maju iz svojih indeksa izbacio šest indonezijskih akcija iz osnovnog (Global Standard) indeksa i još trinaest iz indeksa malih kompanija, dok je FTSE Russell u istom talasu takođe najavio uklanjanje akcija sa visokom koncentracijom vlasništva iz svojih indeksa.
Efekat je bio takav da su akcije poput energetskog giganta Barito Renewables (BREN), rudarske kompanije Amman Mineral (AMMN) i državnog rudarskog diva Antam (ANTM) zabilježile izrazit odliv stranog kapitala odmah nakon objave revizije. Ukupan neto odliv stranog kapitala sa berze od početka godine premašio je 3,3 milijarde dolara, a prodaja je pogodila i najveće poput petrohemijske kompanije Chandra Asri Pacific (TPIA) i najveće banke u zemlji, Bank Central Asia (BBCA).
Finansijski sektor, osnovni materijali i energetika čine bazu Jakarta Composite Indexa, zbog čega upravo banke, rudarske i energetske kompanije u najvećoj mjeri određuju kretanje čitavog indeksa. Takva struktura razlikuje indonezijsko tržište od razvijenih berzi, gdje znatno veći uticaj imaju tehnološke kompanije.
Zašto veliki igrači odlaze, a manjima se možda otvara prostor
Ono što ovu priču čini zanimljivom jeste činjenica da uklanjanje pojedinih kompanija iz globalnih indeksa nije nužno posljedica pogoršanja njihovog poslovanja. Problem je u tome što visoka tržišna kapitalizacija ne znači automatski i veliku količinu akcija dostupnih za trgovanje. Ako vlasnik drži gotovo sve akcije, institucionalnom investitoru može biti teško da kupi ili proda veću poziciju bez snažnog uticaja na cijenu.
Kada takva akcija bude uklonjena iz indeksa, pasivni fondovi koji prate indeks moraju da je prodaju. Zato kratkoročni prodajni pritisak može biti povezan sa pravilima indeksiranja, a ne isključivo sa prihodima, profitom ili dugoročnim izgledima kompanije.
Upravo tu se otvara prostor za manje investitore. Za razliku od velikih institucionalnih fondova, njima nije potreban ogroman dnevni promet da bi ušli i izašli iz pozicije, pa mogu da razmotre kupovinu kvalitetnih kompanija po sniženim cijenama nastalim uslijed prinudne, tehnički uslovljene prodaje, a ne uslijed stvarnog pogoršanja poslovanja. Na to je ukazao i potpredsjednik parlamenta Sufmi Dasco Ahmad, koji je istakao da akcije BCA i velikih državnih banaka izgledaju atraktivno nakon oštrog pada.
Bloomberg
Fundamentalna priča o Indoneziji pritom nije nestala. I dalje je riječ o zemlji sa preko 280 miliona stanovnika i medijalnom starošću od svega 30 godina, uz radno sposobno stanovništvo koje će u narednom periodu značajno uticati na rast produktivnost, što joj obezbeđuje dugoročnu demografsku prednost rijetku na svjetskom nivou.
U suštini to znači da Indonezija i dalje ima obim tržišta, demografiju, strateške rezerve minerala, veliko domaće tržište. Međutim demografija i prirodni resursi sami po sebi nisu dovoljni. Da bi se taj potencijal pretvorio u prinose za akcionare, biće potrebni stabilnija fiskalna politika, veća transparentnost tržišta, pouzdana zaštita manjinskih akcionara i vraćanje povjerenja stranih investitora. Zbog toga bi fokus investitora trebalo da bude na kompanijama koje kombinuju održivo poslovanje, razumnu valuaciju i dovoljno kvalitetnu korporativnu strukturu.
Šta dalje pratiti
Sljedeći važan test dolazi u novembru, kada će MSCI procijeniti da li su indonežanske reforme donijele dovoljno vidljivog i održivog napretka. Investitori će posebno pratiti sprovođenje pravila o objavljivanju vlasništva, povećanje minimalnog free floata na 15 odsto i način na koji regulatori kontrolišu kompanije sa visokom koncentracijom akcija. Ako napredak ne bude dovoljan, MSCI bi mogao da pokrene konsultacije o promjeni klasifikacije tržišta.
Istovremeno, postoje prvi znaci da se raspoloženje mijenja. Jakarta Composite je tokom jula nadoknadio oko 10 odsto, dok su pojedini globalni investitori počeli selektivno da se vraćaju potcijenjenim bankarskim, potrošačkim i rudarskim akcijama. To ne znači da je rizik nestao, nego da se smanjio sam strah investitora od promjene odluke MSCI-a.