Akcije iz sektora namjenske industrije posljednjih godina bile su "goruća" prilika za investiranje. Rat u Ukrajini promijenio je način na koji Evropa razmišlja o sigurnosti, države su krenule u masovnu kupovinu naoružanja, a kompanije poput BAE Systems, Rheinmetalla i Saab AB-a dobile su priliku osigurati potražnju za dug period, a investitorima je upravo to najbitniji parametar za budući rast kompanije.
Zato današnja slika na prvi pogled djeluje potpuno nelogično. Rat na Bliskom istoku eskalira, a kraj nije ni na pomolu, geopolitička neizvjesnost je izrazito visoka, države ponovo govore o sigurnosti, a akcije namjenske kompanije padaju. Ako je svijet opasniji nego ikada, zar ne bi trebalo da kompanije koje prodaju oružje budu među najvećim dobitnicima?
Zašto potražnja ne znači automatsku eksploziju prihoda
Namjenska industrija ne funkcionira kao sektor u kojem skok potražnje odmah znači skok prihoda, jer kada vidimo porast cijena nafte, energetske kompanije mogu skoro u momentu osjetiti korist, kao i kada eksplodira potražnja za čipovima, tehnološke kompanije mogu podići očekivanja. Međutim, u momentu kada dođe do eksplozije potražnje za raketama, dronovima ili sistemima protuzračne odbrane, kompanije ne mogu preko noći proizvesti više.
Za jednu raketu potrebno je između 18 mjeseci i tri godine da od porudžbine zaista stigne do krajnjeg kupca, što znači da rat može podići interesovanje, ali ne može odmah podići isporuke. Još važnije, veliki dio prihoda u ovom sektoru unaprijed je vezan dugoročnim ugovorima, što znači da cijena ne može skočiti samo zato što je potražnja u jednom trenutku postala veća. Upravo zbog toga ove kompanije rast cijena mogu naplatiti u novim ugovorima, koji će se tek u narednim godinama realizirati.
Zbog toga osnovna logika ponude i potražnje ovdje ne radi onako kako investitori očekuju i kako to u teoriji funkcionira. U teoriji, kada potražnja naglo poraste, a ponuda ne može da je prati, cijena automatski skače, ali u namjenskoj industriji, iako ponuda zaista ne može pratiti potražnju, cijena je u velikoj mjeri već zaključana kroz ugovore koji su potpisani ranije nego što je sam rat započeo. Kompanije zato imaju punu knjigu narudžbi, ali nemaju mogućnost da taj rast odmah pretvori u iznenađenje u prihodima.
Backlog - rast koji već postoji i ne može da iznenadi
Ovo se najbolje vidi kroz backlog, koji pokazuje vrijednost svih narudžbi koje je kompanija već ugovorila, ali još nije isporučila. Kod tri ključne evropske kompanije prosječan backlog iznosi oko 63 milijarde eura, a ako za primjer uzmemo kompaniju BAE Systems i prihod koji je ostvarila od oko 33 milijarde eura u 2025. godini, jasno se vidi šta to znači: kompaniji bi, uz nepromijenjen tempo prihoda, bile potrebne gotovo dvije godine samo da isporuči postojeće narudžbe.
Dakle, problem nije u tome što potražnja ne postoji, naprotiv potražnja u ovom trenutku je ogromna, ali ona je već vidljiva, već ugovorena i već dobrim dijelom uračunata u cijenu akcija. Tržište najviše plaća buduće rezultate, odnosno iznenađenja koja kompanija može pružiti u odnosu na očekivanja, dok ih je u ovom sektoru sve manje upravo zbog toga što kompanije ne mogu velikom brzinom da isporučuju.
CAPEX i operativna efikasnost - prava slika profita
Da bi se jasno vidjelo kakve će rezultate kompanije ostvariti u budućnosti, pažnju treba usmjeriti prvenstveno na EBIT i ima li ona snažan trend rasta, a onda i na CAPEX. Da bi kompanije ubrzale isporuke, moraju širiti proizvodne kapacitete i otvarati nova postrojenja, za šta su im potrebna ulaganja, kao i unapređenje operativne efikasnosti. Problem koji može da nastane i ugrozi poslovanje prilikom realizacije širenja kapaciteta i poboljšavanja efikasnosti jeste da kapitalna ulaganja krenu rasti znatno brže u odnosu na prihode. Na primjeru Rheinmetalla vidi se upravo taj rizik gdje je prihod od početka godine porastao za 53 posto, dok su kapitalni troškovi porasli oko 160 posto.
Rheinmetall se kladi na scenarij u kojem će visoka potražnja trajati godinama, dok ako dođe do naglog smirivanja sukoba i smanjivanja vojnih budžeta, kompanija može ostati s proširenim kapacitetima koji neće imati adekvatnu iskorištenost, već će predstavljati isključivo trošak.
Drugim riječima, rast postoji, ali nije besplatan i ako kompanija mora agresivno ulagati samo da bi isporučila ono što je već obećala, onda investitori počinju da se pitaju koliko će tog rasta zaista završiti u profitu, posebno ako u jednom trenutku potražnja oslabi, a kompanija ostane sa skupim kapacitetima koje više ne može dovoljno koristiti.
Valuacije i očekivanja - gdje nastaje problem
Zato je pad akcija uslijedio u ovom momentu jer je tržište shvatilo da je pretplatilo ove kompanije i ne želi više da plaća tehnološku valuaciju za industriju koja po svojoj prirodi raste sporije, stabilnije i predvidljivije.
Kompanije namjenske industrije jesu stabilne, imaju dugoročne ugovore, visok backlog i države kao kupce, ali baš zbog toga nisu sektor koji može iz kvartala u kvartal da iznenađuje kao tehnološke kompanije, s obzirom na operativni aspekt poslovanja koji je vremenski zahtjevan. Zato treba da se vrednuju shodno onome što pružaju, a sama ova korekcija je uslijedila u impresivnom momentu da zastraši većinu investitora da je sektor u problemu, a zapravo je bio izrazito precijenjen i ušao je u fazu korekcije koja je neminovno morala uslijediti i time pružati priliku za dugoročno pozicioniranje.
Precijenjenost se jasno vidi na osnovu P/E racija, Rheinmetall i Saab AB koji se trguju iznad STOXX Europe Targeted Defence Indexa, čiji je P/E oko 34. BAE Systems je nešto niže vrednovan i zato je najmanje pao, poseban razlog je i što 50 posto prihoda ostvaruje iz SAD-a, ali i taj primjer pokazuje da direktna izloženost zemlji koja je u ratu nije dovoljna ako je tržište već uračunalo dobar dio pozitivnog scenarija.
Ukrajina vs. Bliski istok i njihova ključna razlika
Rat u Ukrajini bio je prvi veliki sigurnosni šok u Evropi nakon dugo vremena i tržište ga je doživjelo kao potencijalno dugoročnu eskalaciju koja je mogla predstavljati direktan sukob između SAD-a i Rusije. Upravo ta neizvjesnost natjerala je države da masovno povećaju vojnu potrošnju, a investitore da kupuju budući rast sektora.
Dok, s druge strane, sukob na Bliskom istoku dolazi kao maskirana borba, jer zapravo glavna tema sukoba je nafta, što tržište kroz svoju reakciju polako shvata - nema prostora da rat eskalira na svjetskom nivou. Akcije su već snažno porasle, tržište je već očekivalo rast potrošnje, spekulacije o mogućem napadu SAD-a na Iran već su pogurale cijene krajem decembra i tokom januara, a ono što je preostalo tržištu jeste da sada realizira ogromne profite.
Zašto je Rheinmetall zabilježio najveći pad
Rheinmetall je upravo najviše pao jer je tržište konačno dobilo potvrdu onoga čega se već plašilo da kompanija, uprkos ogromnoj potražnji i rekordnom backlogu, ne može dovoljno brzo i efikasno pretvoriti taj rast u profit i gotovinu.
Iako su prihodi porasli 28 posto, a neto dobit 10 posto u 2025. u dnosu na prethodnu godinu, to nije bilo dovoljno da ispuni visoka očekivanja investitora, dok još veći problem predstavlja projekcija za 2026. godinu, gdje operativna marža i slobodni novčani tok zaostaju za tržišnim očekivanjima, što jasno ukazuje na to da će realizacija backloga biti sporija i skuplja nego što se mislilo.
Upravo taj jaz između snažne potražnje i ograničene sposobnosti isporuke doveo je do toga da Rheinmetall postane najčistiji primjer kompanije kod koje su očekivanja otišla ispred realnih operativnih mogućnosti, što se vidi i kod pada operativne marže sa oko 17 posto iz 2024. na 16,5 posto u 2025. godini, zbog čega je i reakcija tržišta bila najnegativnija.
Gdje se krije prilika
Ova korekcija ne mijenja dugoročnu sliku sektora, već otvara prostor za pozicioniranje. Evropa će nastaviti povećavati ulaganja u odbranu, backlog iz godine u godinu raste, a ključnu razliku napravit će kompanije koje budu najefikasnije u njegovoj realizaciji, odnosno one koje budu uspijevale pretvoriti ugovorenu potražnju u profit uz kontrolu troškova.
U ovom momentu najvažnije je pratiti kvartalne rezultate i očekivanja, jer će upravo odstupanja od njih definirati pravi trenutak ulaska, dok sama korekcija još uvijek ne pokazuje jasne znake usporavanja, ali već sada ulazimo u zonu gdje dugoročni investitori počinju tražiti prilike da se pozicioniraju.
.webp){kind=icon}
