.webp){kind=icon}
Redovni profesor i predsjedavajući programa UKS dizajn - Veštačka inteligencija, Metaverse dizajn na Koledžu za kreativne studije u Detroitu Predrag Nikolić posljednjih osam godina proveo je u vodama AI (vještačka inteligencija) i uspješno je spojio poznavanje umjetnosti, biznisa, marketinga i tehnološkog sektora. Od zemalja Evrope, preko Malezije i Kine, trenutno je u Sjedinjenim Američkim Državama. Sa njim smo razgovarali za Bloomberg Adria o razvoju AI i njenoj upotrebi u dizajnu ali i drugim sferama života.
- Kako ste počeli da se bavite AI-jem i na koji način ste uključeni – kao korisnik ili kao dio procesa nastajanja ove tehnologije?
Vještačkom inteligencijom sam počeo da se bavim tokom svog akademskom boravka na istraživačkom institutu u Maleziji 2016. godine, gdje sam imao status vodećeg istraživača u oblasti digitalnih medija. Ubrzo nakon napuštanja instituta i prelaska u Kinu, gde dobijam posao profesora na prestižnom Univerzitetu Santou, počinjem sa izradom svoje prve umjetničke instalacije pod nazivom "Robosophy Phylsophy", gde uvodim AI kao dio svoje kreativne prakse. Instalacija je već te 2017. godine bila prikazana na SIGGRAPH Asia u Bankoku (Tajland), kasnije i na Ars Eectronica 2018. u Lincu (Austrija). Od tada pa sve do danas aktivno sam uključen u razvoj AI tehnologija kao istraživač sa preko 20 objavljenih radova iz te oblasti i edukator na svjetski poznatim školama poput moje matične kuće "College For Creative Studies" u Detroitu, SAD. Ujedno kao šef departmana za UX dizajn hrabro i predano uvodim vještačku inteligenciju kao oblast izučavanja u novim kreativnim praksama.
Privatna arhiva/Predrag Nikolić
- Koje su sve moguće primjene ove grafičke ali i drugih vrsta AI koje vam padaju na pamet na prvu loptu?
Moja trenutna oblast istraživanja je korišćenje AI za tranziciju tekstualnog sadržaja u 3D generisani prostor od strane AI. Shodno tome, pokrenuo sam u Americi i istraživački centar "AI.R Lab Science", koji se isključivo bavi razvojem AI za upotrebu u stvaranju virtuelnih svjetova i primjenu u Metaverse. Mogućnosti upotrebe ovakve platforme su budućnost u industriji zabave poput izrade video-igara, animiranih filmova, kolaborativnih virtuelnih okruženja, edukativnog interaktivnog sadržaja, različitih tipova 3D modelovanja.
Naravno, tu je i nadasve popularna upotreba za generisanje 2D sadržaja na osnovu unijetog tekstualnog opisa i platformi koje to podržavaju poput OpenAI DALLE, Midjourney, Stable Diffusion i drugih.
- Zasad je to samo zabava, na čiji konto su akcije nekoliko kompanija u Japanu postigle značajan rast – da li očekujete sa nekim drugim kompanijama sličan razvoj?
Investiranje u AI tehnologije je trenutno najveći trend koji očekujem da će rapidno rasti u budućnosti. Na to ukazuju skorašnja investicija Microsofta od 10 milijardi dolara u kompaniju OpenAI, kao i investicija Elona Muska od 186 milijarde dolara u razvoj AI kompanija, koji je u početku pokazivao skepsu prema tom segmentu tehnološkog razvoja.
Trenutno živim u Americi i gotovo svaki pokrenuti startap koji se bavi bilo kakvom aplikacijom AI bez poteškoća pronalazi investitore i dobija značajni prostor i podršku za razvoj.
- Koliko se kod nas ljudi i kompanije bave AI-jem i da li se dovoljno bavimo ovom granom (ukoliko znate)?
Ja prosto ne mogu da zamislim da danas ijedna tehnološka komanija radi, a da u nekoj mjeri ne koristi AI. U Srbiji je to u prosjeku 10-15 odsto, u svijetu, naravno, daleko više. Rekao bih da su sve to manje-više pionirski pokušaji i mahom su u vezi sa unapređenjem nekih poslovnih aplikacija. Značajna primjena je, recimo, u inteligentnoj poljoprivredi, ali se radije ne bih upuštao u preporuku bilo koje od njih jer mi je nije poznato koliko su te kompanije zapravo AI kompanije, a koliko je stvar sopstvene reklame.
- Da li vidite neku specifičnost u AI-ju u Srbiji, ali i regionu?
Nemam neke specifičnosti, osim što bih istakao inteligentnu poljoprivredu.
- Koji su problemi kod primjene? Kako su regulisana autorska prava?
Problemi kod primjene su ponajviše u etičkom korišćenju artificijene tehnologije, posebno u domenu korišćenja ličnih podataka. Međutim, najveći problem je neznanje i nepoznavanje pravog stepena razvoja AI-ja pa ljudi izmišljaju priče i nude neka fantazmogorična tehnološka rešenja koja ili ne postoje ili su nemoguća za izvedbu. Ja sam se, iskreno, tih bajki naslušao za ovih sedam godina, koliko sam aktivan u ovoj oblasti. Tako da bih rekao da je najveći problem neznanje i naučna fantastika, koja je, nažalost, neizostavni dio kad se povede diskusija o AI.
Što se tiče autorskih prava, tu se stvari ne razlikuje previše od bilo koje intelektualne svojine u vezi sa softverskim riješenjima. Naravno, u zemljama kao što je Srbija, gdje to nije regulisano na zadovoljavajućem nivou, potpuno je iluzorno diskutovati o toj temi.
Privatna arhiva/Predrag Nikolić
- Mnoge profesije se osećaju ugroženo zbog ovakvog razvitka, da li je AI zaista prijetnja po poslove ljudi?
Zasigurno da, ali kad malo bolje pogledamo, kroz ljudsku istoriju svaka nova tehnologija bi ugrozila ili iskorijenila poneko zanimanje. Pogledajte samo koliko je profesija nestalo zbog pojave parne mašine. Takođe ću vas podsetiti da su digitalni mediji nepovratno uzdrmali oblast grafičkog dizajna pa su nevješto morali da prekrste tu oblast u vizuelne komunikacije, kako bi se spasli od potpunog izumiranja. To se dešava i sa razvojem AI, gdje je, recimo, profesija fotografa prilično ugrožena, i tako dalje. Međutim, ja bih citirao nešto što sam skoro pročitao i time potpuno dao odgovor na ovo pitanje: neće AI ugroziti pojedine profesije, nego će to učiniti ljudi koji budu znali da koriste AI.
- Prema vašem mišljenju, koji su moralni i etički problemi kada je AI u pitanju, ako ih ima?
Ima ih, ali sve manje jer se ispostavilo da ako se dobro isprogramira i istrenira, AI može da se u nekim situacijama ponaša više etički od ljudi. Znači, nije problem AI etika, nego je problem ljudska etika prilikom korišćenja AI. Recimo, ako neka platforma predano skuplja podatke o svojim korisnicima da bi ih kasnije iskoristila da zaradi više para i pri tom koriste algoritam baziran na AI, tu je sva etička odgovornost na ljudima, a ne na mašinama.
To da mašina može potpuno samostalno, bez ikakvih ljudskih inputa da donosi odluke - to je još jedna od onih bajki koje sam spomenuo prethodno. Takođe, nemojte zaboraviti da su moralna i etička pitanja podložna različitim tumačenjima shodno socijanim i kulturološkim razlikama, tako da bi AI morao da ima, u najmanju ruku, naciju, rasu i vjeroispovijest da bismo potpuno mogli da izvršimo moralnu i etičku podobnost.
- Koliko vlade i države širom svijeta kasne u regulativi kada je ova tehnologija u pitanju? Da li živimo u vremenu kada je tehnologija sama sebi dovoljna, da joj više ne trebaju ni ljudske regulative?
To je mit. Ljudskim umom stvorena tehnologija bez ljudi ne postoji. Postoji ideja o razvoju takozvane generalne AI, pa i superinteligencije, ali kao što sam prethodno rekao pomaka, osim bajkovitih priča, u razvoju ovog koncepta nema. Regulative postoje i razlikuju se od zemlje do zemlje, ponajviše u segmentu korišćenja podataka.
Bloomberg
- "Šta ako je igranje generisano bilo čim što vaš mozak može zamisliti, a igra se samo razvija kako vi idete?" - Koliko smo daleko od ovog scenarija, prema vašem mišljenju?
Daleko smo... Većina generativnih AI startapova gradi se na nekoliko popularnih AI modela kojima ili plaćaju pristup ili dobijaju besplatno. OpenAI, kompanija za istraživanje vještačke inteligencije čiji je suosnivač Elon Musk i uglavnom finansira Microsoft Corp., prodaje pristup svom generatoru slika DALL-E 2 i svom automatskom piscu teksta GPT-3. (Njegovu predstojeću iteraciju ovog posljednjeg, poznatog kao GPT-4, njeni programeri slave kao čudno vještog u oponašanju ljudskih šala, poezije i drugih oblika pisanja.)
- Da li to znači da će opet velike korporacije zaraditi novac od AI? Koliko ima mjesta za male kompanije u ovom segmentu industrije ili čak i solo preduzetnike?
Veliki će zasigurno profitirati od AI i to se već uveliko dešava. Male kompanije, bez značajnih investicija, sve teže i teže. Tehnologija postaje sve zahtjevnija, tako da pored ljudi zahtjeva i ozbiljnu tehničku infrastrukturu kako bi se AI modeli trenirali i dobijali zadovoljavajući rezultati s obje strane, korisnika i klijenta.
- Videli smo da AI odgovara na pitanja, piše radove (koje klinci već uveliko koriste) – da li i vi mislite da je tehnologija sama sebi dovoljna, u kom smjeru vidite da će se razvijati?
Smjer je jasan, ispomoć u raznolikim ljudskim aktivnosti kako bi se podigla produktivnost i više vremena provodilo na strateškim odlukama. Piše radove, ali više je u stanju da prođe ABC testove. Radovi koje piše moraju da se rediguju, ponekad su prazna priča, da ne kažem baljezgarija. ABC test može da prođe svako ko ima dobru memoriju da zapamti na hiljade odgovora, što AI ima u izobilju. Druga je priča kad AI treba da napiše, recimo, “Gospodar prstenova”, a druga kad treba da napiše esej o proizvodnji krompira u Francuskoj u posljednjih pet godina. Namerno navodim period od pet godina, što je period digtializacije svih informacija, ali ako pitate da napiše isti taj esej za proizvodnju krompira u 14. vijeku, ako niko nikada nije unio u digitlanoj formi bilo kakav podatak o tome, rezultat će biti prazna baljezgarija ili ništa.
Za kraj bih samo želeo da navedem da sam ja veliki pobornik upotrebe AI, u Americi i predajem predmet pod nazivom Artficijelna intelegencija, aktivni sam i produktivan istrazivač u oblasti gotovo od samog početka značajnijih pomaka. Takođe, znam da je ljudsko neznanje uništilo ili usporilo mnoge velike ideje, pa shodno tome pokušavam da edukujem mlade dizajnere kako da dopinesu razvoju, a ne srozavanju AI tehnološke revolucije, čiji smo savremenici.
