Humanoidni robot košta 98.000 evra, ali može li da zamijeni čovjeka u fabrici

Velika debata se vodi oko toga da li i kad će humanoid roboti biti toliko funkcionalni da mogu da rade fizičke poslove koje trenutno rade ljudi. Međutim, sve ćešće može da se čuje o scenarijima prema kojima roboti ne uspjevaju da budu na vrhuncu zadatka.

Na primjer, humanoidni robot 4NE-1 kompanije NEURA Robotics srušio se pred publikom na Computexu u Tajpeju početkom juna. Qualcomm, čiji čip pokreće robota, tvrdi da je bezbjednosni sistem radio tačno onako kako je predviđeno, pa sam pad ne dokazuje kvar. Upravo zato se otvara važnije pitanje za svakog poslodavca koji razmišlja o humanoidnom robotu u fabrici: koliko zapravo znamo o njegovoj pouzdanosti?

Kapital raste brže od dokaza

Nezavisno od uzroka, trenutak je stigao samo mjesec dana nakon runde finansiranja od 1,4 milijarde dolara, koju su predvodili Tether, uz Amazon, Nvidiu, Qualcomm, Bosch i Evropsku investicionu banku. Runda je NEURU učinila najbolje finansiranom kompanijom za humanoidnu robotiku u Evropi, sa valuacijom od sedam milijardi dolara. Puna suma zavisi od nejavnih ciljeva učinka koje kompanija još treba da ispuni, a glavni model, 4NE-1, košta oko 98.000 evra. 

Kompanija planira proizvodnju 6.000 robota ove godine, desetine hiljada sljedeće i pet miliona jedinica do 2030. Amazon u ulaganju vidi mogućnost da robote uključi u sopstvenu mrežu skladišta, a Nvidia priliku za integraciju svojih čipova, što rundu čini strateškim ulogom cijelog lanca vrijednosti.

U industriju koja je u 2026. privukla preko 55 milijardi dolara investicija, kapital stiže mnogo brže od dokaza o komercijalnoj pouzdanosti.

 

Kineski proizvođač automobila XPeng je krajem avgusta izdvojio svoju robotsku jedinicu Dogotix u samostalnu kompaniju i prikupio više od 900 miliona dolara pri vrijednosti od 6,3 milijarde dolara, rekordnoj sumi za privatno finansiranje u kineskoj robotici. Kompanija je početkom septembra pustila u rad proizvodnu liniju za humanoida IRON, dok su prve isporuke kupcima najavljene za 2027.

Ruski humanoidni robot AIdol srušio se na bini u Moskvi u novembru prošle godine, samo nekoliko sekundi nakon što je zakoračio na scenu, uz slično objašnjenje o tehničkoj grešci. Tri takva slučaja u razmaku od nekoliko mjeseci, evropski, kineski i ruski, pokazuju koliko je malo javno dostupnih podataka o radu humanoida u realnim uslovima, van kontrolisanih demonstracija i investitorskih prezentacija.

Region je već na listi proizvođača

Region ovo pitanje ne posmatra sa strane. Kineski Agibot i kompanija Minth pokrenuli su 29. avgusta proizvodnju humanoidnih robota u Šapcu. To Srbiju stavlja na mapu proizvođača, ali pokretanje proizvodnje ne govori koliko će sati ti roboti moći produktivno da rade u fabrikama kupaca.

U Sloveniji je japanska Yaskawa proširila pogon u Kočevju, koji postaje njena najveća evropska baza za industrijske robote. Humanoidni roboti su još u fazi predstavljanja i ispitivanja: jedan je prikazan u proizvodnom pogonu Aquafila u Celju, dok je u Hrvatskoj otvoren razvojni centar za humanoidnu robotiku u Pakracu. Ti primjeri pokazuju da region razvija robotiku, ali još ne daju podatke o tome koliko humanoid može pouzdano da radi u fabrici.

Da li je robot jeftiniji od radnika

Direktor fabrike koji razmatra kupovinu ne poredi samo cijenu robota sa platom jednog radnika. Prvo mora da utvrdi koji konkretan posao robot može da obavlja, kojom brzinom i uz koliko ljudskog nadzora. U automatizovanoj fabrici Stellantisa u Kragujevcu i dalje su potrebni zaposleni, a tokom 2026. uveden je i rad u dodatnim smjenama. To je koristan podsjetnik da automatizacija mijenja poslove ljudi, ali ne uklanja automatski potrebu za njima.

Ni iznos od približno 9.300 evra, naveden kao godišnja plata radnika u proizvodnji, nije dovoljan za poređenje. Menadžeru je potreban ukupan godišnji trošak poslodavca: bruto zarada, doprinosi na teret poslodavca, eventualni dodaci za noćni i smjenski rad, obuka i trošak zamjene radnika koji ode. Zatim taj iznos treba podijeliti satima u kojima radnik zaista obavlja posmatrani posao, uz odmore, praznike i bolovanja.

Ta poređenja obično staju na cijeni robota naspram godišnje plate radnika, koja u proizvodnji u Srbiji iznosi približno 9.300 evra. Ono što ostaje van tabele jeste koliko sati neprekidnog rada robot stvarno može da isporuči prije kvara, servisa ili zastoja, podatak koji za njen glavni model zasad ne postoji u javno dostupnim informacijama. Prije nego što Agibot potvrdi datum pokretanja proizvodnje u Srbiji, upravo ta pitanja treba postaviti svakom dobavljaču koji nudi humanoidnog robota kao zamjenu za radnu snagu.

Prava cijena robota mjeri se po produktivnom satu

Ako uzmemo za primer NEURA robota koji košta 98.000 evra i, recimo, da on traje pet godina, njegova nabavna cijena iznosi 19.600 evra godišnje. Dodajmo, samo za ovu računicu, još 6.000 evra za struju, servis, softver i ljudski nadzor. Ukupan godišnji trošak tada je 25.600 evra.

Ako robot obavi 2.000 produktivnih sati u godini, cijena tog sata u ovoj računici je 12,80 evra, a sa 3.000 spada na 8,53 evra. Vrijeme provedeno na punjenju, popravci ili ispravljanju grešaka ne ulazi u te sate.

Poređenje sa radnikom mora da uključi ukupan trošak poslodavca, a ne samo platu. Ako taj trošak u ilustrativnom primjeru iznosi 15.000 evra godišnje za 1.600 sati korisnog rada, sat košta 9,38 evra. Robot bi u tom slučaju morao da radi oko 2.730 produktivnih sati godišnje da bi dostigao istu satnicu, pod uslovom da obavlja posao istom brzinom i kvalitetom.

Ove brojke su primjer, ne potvrđeni troškovi i učinak modela 4NE-1. Menadžer zato prije kupovine treba da traži probni rad u svojoj fabrici i izmjeri koliko zadataka robot uspješno završi, koliko često staje i koliko košta njegovo održavanje, kao i koliko je efikasniji od čovjeka, i da napravi računicu da li mu se to isplati.