text size
Iza svake trgovine dionicama stoji lanac posrednika i voditelja evidencije o kojima većina ulagača rijetko mora razmišljati. Tu su, naravno, brokerske kuće, ali i klirinške kuće te skrbničke banke. No što ako bi se transakcija umjesto toga mogla odvijati na blockchainu, istoj vrsti digitalnog registra koja pokreće kriptovalute?
Zagovornici tvrde da bi pretvaranje dionica u digitalne tokene u konačnici moglo dovesti do brže namire transakcija i nižih troškova za ulagače, uz lakše trgovanje razlomcima dionica, pa čak i tržišta koja rade 24 sata dnevno. U svom najjednostavnijem obliku, tokenizacija uključuje stvaranje preslikane (mirror) verzije dionice koja se također trguje na tradicionalnim berzama. No neki zagovornici kažu da bi tokeni s vremenom mogli činiti i više od toga: u imovinu bi se mogao ugraditi kôd kako bi se automatizirale određene transakcije ili postavila pravila o tome kako se ona može prenositi.
Nekada nišno područje kriptosvijeta, tokenizacija je nedavno privukla neke od najvećih igrača u finansijama. Sami posrednici žele se osigurati da imaju udjela u novoj tehnologiji. JPMorgan Chase, Citigroup, Bank of New York Mellon, Nasdaq i Njujorška berza (NYSE) istraživali su projekte tokenizacije i sisteme namire utemeljene na blockchainu. Depository Trust & Clearing Corp., koja je najvažnija klirinška kuća i voditelj evidencije na Wall Streetu, sredinom jula završila je pilot-program koji je pretvorio dionice, državne obveznice i ETF-ove u digitalne tokene.
Tržišna vrijednost tokenizirane tradicionalne imovine otprilike se udvostručila od augusta 2025. godine na oko 37 milijardi dolara, prema podacima platforme RWA.xyz. To je neznatno u usporedbi s ukupnim bilionima dolara u vrijednosnim papirima. No tempo rasta privukao je pažnju ne samo Wall Streeta, nego i institucija zaduženih za nadzor tržišne infrastrukture i finansijske stabilnosti.
Kako tokenizacija funkcionira
Tokenizirani vrijednosni papir digitalna je potvrdna koja služi kao dokaz vlasništva nad nečim drugim, poput dionice, obveznice ili čak privatnog zajma. Nalazi se na blockchainu, gdje su transakcije vidljive svima i mogu se lako provjeriti. Zapetljani dio jeste kako je token povezan s temeljnom imovinom.
Nedavna bilješka Američke komisije za vrijednosne papire i berze (SEC) objašnjava neke od mogućih oblika tokena. Kompanija bi mogla jednostavno izdati dionice ili obveznice u obliku tokena, čime bi vlasništvo nad digitalnom imovinom bilo jednako vlasništvu nad bilo kojim drugim vrijednosnim papirom. Glavna je razlika u obliku vođenja evidencije.
Drugi pristupi uključuju treće strane. Posrednik može držati izvornu imovinu i zatim izdati token koji predstavlja posredno vlasništvo nad njom. Ili, da stvar bude još složenija, finansijska institucija mogla bi prodavati tokene koji predstavljaju samo ugovornu ekonomsku izloženost vrijednosti imovine. To bi bilo poput izvedenica ili swapova kojima se već trguje na tradicionalnim tržištima.
Šta ako uzme zamah?
Dovođenjem nove konkurencije na tradicionalna tržišta, tokenizacija bi mogla smanjiti troškove i ubrzati inovacije poput trgovanja 0-24. No neki kreatori politika i tržišni stručnjaci zabrinuti su zbog prebrzog kretanja tog procesa. Međunarodni monetarni fond (MMF) upozorio je u aprilskom izvještaju da bi tokenizacija mogla ubrzati finansijske krize: trenutni se sistem oslanja na odgodu namire i radno vrijeme tržišta koji regulatorima daju vremena za intervenciju.
Druga je zabrinutost da bi se, ako se tokeniziranom imovinom trguje danonoćno dok ostala tržišta vrijednosnih papira ostaju zatvorena, mogli pojaviti cjenovni razmaci i problemi s likvidnošću tokom vikenda, blagdana ili preko noći kada je trgovanje slabije. S druge strane, zagovornici tokenizacije tvrde da je čitava poenta omogućiti tržištima da reagiraju na rizike čim se pojave. Ako tokenizacija nastavi rasti, rasprava bi se mogla usmjeriti na to čine li brzina i decentralizacija tržišta otpornijima – ili krhkijima.
.webp){kind=icon}
