Čekanje dugo 14 godina i milijarde eura investiranih u potjeru za slavom konačno su se isplatili – Paris Saint-Germain je prvak Europe. U spektakularnom finalu Lige prvaka 2024/25, odigranom sinoć u Münchenu, pariški klub deklasirao je Inter Milan rezultatom 5:0 i upisao se u historiju kao šampion s najubjedljivijom pobjedom u finalu od osnivanja natjecanja 1955. godine.
Međutim, iza ove fudbalske bajke stoji mnogo više od trofeja – riječ je o povratku na investicijsku strategiju, rebrendiranju i najskupljoj transformaciji jednog sportskog kolektiva ikada.
Qatarski kapital i dugoročni ROI
PSG-ova titula nije samo sportski trijumf – ona je kulminacija strateškog projekta koji traje još od 2011. godine kada je klub preuzela Qatar Sports Investments (QSI), investicijsko krilo katarske države. Od tada, PSG je uložio više od 1,7 milijardi eura u transfere, uključujući svjetske rekorde poput Neymara (222 miliona eura) i Kyliana Mbappéa (180 miliona).
Ipak, upravo su njihovi odlasci, uz Messijev, označili zaokret. Umjesto parade zvijezda, klub je pod vodstvom Luisa Enriquea fokus prebacio na sistem, mladost i kolektiv. Njegova izjava s početka sezone da "PSG mora izgraditi tim, a ne mit", sada izgleda kao strateški manifest.
Iako više ne predvode svjetski najskuplji ofanzivni trio, PSG-ov ovogodišnji kadar nije ništa manje impresivan s financijskog aspekta. Prema podacima Transfermarkta, tržišna vrijednost tima premašuje 1,1 milijardu eura, a godišnja masa plata prelazi 400 miliona eura. Iako više "nema zvijezda", ovaj tim je i dalje produkt ultrabogatog ekosistema.
Luis Enrique na raspolaganju ima sve – modernu infrastrukturu, neograničen budžet, analitiku u realnom vremenu i mrežu skautinga koja je sada fokusirana na mlade talente poput Désiréa Douéa i Sennyja Mayulua, strijelce u finalu, obojicu sa samo 19 godina.
Financijska strana naslova
UEFA je za sezonu 2024/25 izdvojila 2,437 milijardi eura za raspodjelu među učesnicima Lige prvaka – rekordan iznos, povećan zahvaljujući novom formatu takmičenja. PSG će, prema prvim procjenama, inkasirati između 125 i 135 miliona eura direktno iz UEFA-inih fondova, uključujući fiksne nagrade, bonuse za učinak, market pool i koeficijentski dodatak.
Međutim, stvarni efekt ide mnogo dalje. Očekuje se rast sponzorskih ugovora (Nike, Qatar Airways, Accor) uz aktivaciju bonusa za globalnu vidljivost i prodaju dresova. Naslov prvaka Evrope donijet će Parižanima i dodatnu zaradu iz internacionalne distribucije, jer PSG postaje globalna priča, ne samo sportska senzacija. Titula Lige prvaka ima gotovo nemjerljivu vrijednost za pozicioniranje PSG-a kao premium sportskog brenda, posebno u konkurenciji s Realom, Cityjem i Bayernom.
Sportski 'sportswashing' ili globalni brand-building?
Osvajanje Lige prvaka, samo dvije godine nakon što je Manchester City – koji je u vlasništvu Abu Dhabi United Groupa – učinio isto, ponovno otvara pitanje legitimnosti državnog kapitala u nogometu. Kritičari ovaj model nazivaju sportswashingom, odnosno pokušajem država da kroz sport opere reputaciju i izgradi soft power.
Ipak, iz perspektive poslovne strategije, PSG-ova pobjeda može se čitati i kao dokaz da državne investicije, uz dozu strpljenja i promjenu modela, mogu generirati povrat ne samo na terenu nego i na globalnom nivou priče.
Interov pad: simbol evropskog tržišnog jaza
S druge strane, Inter Milan, klub koji je prije samo mjesec dana bio u igri za trostruku krunu, završava sezonu praznih ruku. Talijanski gigant, koji se nosi s dugovima i nedostatkom investicijske moći naspram državnih projekata poput PSG-a, djelovao je inferiorno u svakom segmentu igre.
To ne govori samo o razlici u formi, već i o strukturalnoj nejednakosti evropskog nogometa u kojem su tradicionalni klubovi često nemoćni protiv "suverenih fondova".
.webp){kind=icon}
