Armani - posljednji veliki gospodin mode

Italijanski modni dizajner Giorgio Armani, koji je preminuo u svom domu u Milanu u 91. godini prošlog četvrtka, bio je ono što Francuzi nazivaju un grand monsieur - veliki gospodin. Da, vodio je multinacionalnu korporaciju vrijednu više milijardi dolara, koja je obuhvatala modu od farmerki do visoke mode, namještaj, hotele, restorane, kozmetiku, čak i cvijeće. Imao je i mnoštvo prelijepih kuća na prelijepim mjestima, poput Saint Tropeza, gdje je uvijek boravio u julu, i italijanskog ostrva Pantelleria, gdje bi odlazio u avgustu, kao i superjahtu Main od 65 metara, kojom je krstario Mediteranom.

Ali njegova veličina bila je daleko veća od moći i bogatstva. Gospodin Armani (uvijek je bio Mr. Armani) uživao je nivo poštovanja, pa čak i strahopoštovanja, rijetko viđenog u svijetu biznisa. Za razliku od mnogih svojih kolega, gospodin Armani nije ulivao strah svojim podređenima, niti se ponašao kao diva. Nosio je u sebi tihu, meditativnu rezervisanost, u životu i u poslu. Bio je zen majstor mode.

"Pre Giorgia, nikada nije postojala italijanska modna industrija. Postojala je industrija tkanina", rekla mi je manekenka Lauren Hutton. Foto: Bloomberg

 

Takva posvećenost značila je da je očekivao od svih u svom okruženju, bilo da su to njegovi asistenti u studiju ili L’Oréalovi direktori marketinga koji su se bavili Armani kozmetikom i parfemima, da uvijek daju svoj apsolutni maksimum. U Armaniju nikada nije bilo opuštanja. Vodio je primjerom, sa radnom etikom i dizajnerskom strogoćom bez premca u industriji. Imao je jedinstvenu viziju ljepote - hladnu eleganciju sa najčistijim linijama i u najfinijim materijalima.

Jednostavnost je gospodin Armani nosio u oku još od djetinjstva. Kao dječak u industrijskom sjevernom gradu Piacenzi, savjetovao bi majku da buketi na trpezarijskom stolu budu što jednostavniji. Ideju opuštenog luksuza razvio je kasnih šezdesetih, dok je radio kao asistent za mušku modu kod italijanskog dizajnera Nina Cerrutija, kada je počeo da opušta strukturu odjela.

 

Taj izgled, ležeran, a opet kontrolisano šik, promovisao je glumac Richard Gere u filmu Američki žigolo. Postao je Armani potpis, za muškarce i za žene, i provlačio se sve do njegove posljednje kolekcije, za liniju visoke mode Privé, sa ukrašenim haljinama i baršunastim smokingom za žene, koju je prikazao u julu u svom novom pariskom sjedištu.

Jedna mlada žena iz Dubaija, koja je sa majkom sjedila u prvom redu i kupovala garderobu za svoje vjenčanje, rekla mi je da je na pisti vidjela mnogo toga što želi da proba već sutradan.

Luksuzni dekonstrukcionista, stvarao je odijela i košulje od mekih materijala i u prigušenim tonovima. Foto: Giuliano Berti/Bloomberg

Gospodin Armani je na kraju napustio Cerrutija, a on i njegov tadašnji partner Sergio Galeotti odlučili su da otvore sopstvenu modnu kuću. Armani, koji je tada imao 40 godina, vodio je dizajnerski studio, a Galeotti je upravljao poslovanjem. Prodali su svoju VW "bubu" da bi obezbijedili početni kapital. "Dao mi je samopouzdanje", rekao mi je gospodin Armani o svom životnom i poslovnom partneru kada sam 2001. pisala njegov profil. "Imao je mnogo više hrabrosti od mene. Bio sam deset godina stariji. Proživio sam rat. On je bio mlad čovjek, s novcem, bez problema."

To je bilo vrijeme kada se Milano razvijao od industrijskog centra i tekstilnog čvorišta u modnu prijestonicu. ("Prije Giorgia nikada nije postojala italijanska modna industrija. Postojala je industrija tkanina", rekla mi je manekenka Lauren Hutton 2001). I drugi dizajneri tada su pokretali svoje brendove, naročito Gianni Versace i Gianfranco Ferre. Trojica su predstavljala tri stuba stila: Versace je bio maksimalista; Ferre, školovani arhitekta, stvarao je strogo konstruisanu odjeću; a Armani je bio luksuzni dekonstrukcionista, koji je stvarao odijela i košulje od mekih materijala i u prigušenim tonovima.

 

Nezavisan i vrijedan do samog kraja. Foto: Bloomberg

 

Godine 1985. Galeotti je preminuo od komplikacija izazvanih AIDS-om. Umjesto da zaposli novog izvršnog direktora, gospodin Armani oprobao se u administrativnom vođenju i otkrio da je u tome dobar. Njegova odijela postala su izbor holivudskih izvršnih producenata, a kada je početkom devedesetih odlučio da se posveti oblačenju slavnih, kao prvi modni dizajner koji je to učinio, njegova večernja garderoba toliko je dominirala na dodjeli Oskara da je događaj dobio nadimak Armani Awards.

Kroz sve uspjehe i pažnju, gospodin Armani ostao je tih i povučen. Moglo bi se reći i stidljiv. Kada bi priređivao večere u svom modernom stanu u centru Milana, uređenom namještajem Armani/Casa i smještenom odmah pored sjedišta firme, obično bi stajao tiho u sredini prostorije i posmatrao svoje slavne goste (Brad Pitt, George Clooney i Cate Blanchett su bili redovni gosti) dok piju ledeno hladan proseko i jedu klasična italijanska jela sa bifea.

"Nije baš moj stil ovo društveno okupljanje", rekao mi je tokom jednog takvog druženja. "Volim da okupljam ljude i da ih gledam kako se lijepo provode."

Tokom godina, svi veliki igrači luksuzne industrije pokušavali su da ubijede gospodina Armanija da proda kompaniju, a naročito kada je ušao u šezdesete, jer su pretpostavljali da će uskoro u penziju. Kako su samo pogriješili! Saslušao bi njihove ponude, koje su, rekao mi je, vrijedne milijarde, i priznao da je nekoliko puta bio ozbiljno u iskušenju. Ali uvijek bi odgovorio: ne, hvala.

Roberta Armani, Andrea Camerana i Silvana Armani. Nasljednici koji će odlučiti šta dalje s kompanijom. Foto: Bloomberg

 

Za gospodina Armanija rad je bio život, što je dokazao i posljednjih sedmica pred smrt. "Neumoran do samog kraja, radio je do svojih posljednjih dana", navela je kompanija u saopštenju o njegovoj smrti. Od 2017. kompanija je u vlasništvu dobrotvorne fondacije, dijelom da bi se spriječili neprijateljski pokušaji preuzimanja.

Gospodin Armani je takođe odbio da kompaniju iznese na berzu; nije želio da zavisi od akcionara niti da bude ranjiv na tržišne oscilacije. Nije kupovao druge firme kako bi stvorio sopstveni korporativni konglomerat, kao što su to uradili Prada i Hermès. U eri Big Luxury - trodecenijske transformacije industrije od porodičnih kuća do globalnih megakonglomerata -Armani je ostao potpuno i snažno nezavisan. Dokazao je da možeš sačuvati autonomiju i integritet u modi i ipak biti nevjerovatno uspješan i kulturno uticajan.

Armani je plasirao kozmetiku i parfeme u saradnji sa L’Oréalom. Foto: Bloomberg

 

Koliko god to bilo impresivno, ono što sam najviše voljela kod gospodina Armanija bila je njegova gracioznost i otmjenost, čak i u najopuštenijim situacijama. Svakog ljeta slavio bi rođendan, 11. jula, u Clubu 55, legendarnom klubu na plaži u Saint Tropezu. On i njegova pratnja, desetak prijatelja, članova porodice i dugogodišnjih saradnika, stizali bi čamcem s jahte i prelazili pijesak tačno u podne na ručak. Svi su bili obučeni u elegantnu Armani ljetnu odjeću - gospodin Armani sam, preplanulog tena i u formi, u tamnoplavoj pamučnoj majici, ispeglanim bermudama u istoj nijansi, bež platnenim patikama i s pilotskim naočalama, s bijelom kosom pažljivo počešljanom unazad. Ukratko: besprijekorno. Onako kako i priliči jednom velikom gospodinu.