text size
Volim tržišta. Volim i dijamante. To donekle objašnjava zašto trenutno prolazim kroz neku vrstu egzistencijalne krize: popularnost laboratorijski uzgojenih dijamanata navodi me da preispitam ljepotu tržišta – njihovu sposobnost da odrede vrijednost gotovo bilo čemu.
I nije riječ samo o dijamantima. Sve u ekonomiji čija se vrijednost temelji na rijetkosti odjednom postaje dostupno u izobilju: luksuzne torbe, glazba, pa čak i sama valuta. Zašto išta još uvijek vrijedi?
Dijamanti imaju posebno mjesto u mom srcu, ne samo kao ljubitelja nakita, nego i kao ekonomista. Kada mladi ekonomisti počnu razmišljati o konceptu vrijednosti i o tome zašto stvari koštaju koliko koštaju, neizbježno se vraćaju originalnom majstoru Adamu Smithu. Primijetio je, začuđujuće, da dijamanti koštaju više od vode. "Ništa nije korisnije od vode, ali se za nju jedva što može dobiti", napisao je.
"Dijamant, naprotiv, ima gotovo nikakvu uporabnu vrijednost; ali se za njega često može dobiti vrlo velika količina druge robe u zamjenu."
Upravo je rijetkost dijamanata (uz malo dobrog marketinga) učinila tržište velikim i vrijednim. Tijekom vremena taj rijetki komad ugljika, za čije stvaranje Zemlji treba milijardama godina, postao je simbol vječne ljubavi i predanosti.
Sada dijamanti mogu biti proizvedeni u laboratoriju za relativno kratko vrijeme, u gotovo bilo kojoj količini. Nemaju preprodajnu vrijednost niti označavaju vječnu ljubav. No pokušajte to reći nekome tko je upravo dobio (ili poklonio) savršeni prsten za zaruke od tri karata, koji je 90 posto jeftiniji od "pravog". U međuvremenu, cijena prirodnih dijamanata, za koje se oduvijek tvrdilo da zadržavaju vrijednost, pala je i do 40 posto.
Tržište dijamanata vrijedno 80 milijardi dolara pred kolapsom je još od početka godine, a De Beers, jedan od najvećih svjetskih trgovaca dijamantima, trpi najveći udarac | Depositphotos
Postavljaju se pitanja: ako je ponuda dijamanata neograničena, kolika im je vrijednost? Može li tržište odrediti njihovu cijenu? I šire gledano, kako će se tržišta nositi s tom krizom izobilja?
Na kraju krajeva, gotovo sve u Americi (osim stambenog prostora) dostupno je na zahtjev, u bilo kojoj količini. Gotovo sva glazba ikad snimljena dostupna je na vašem telefonu za mjesečnu cijenu koliko je nekada koštao jedan album. Informacije koje su prije bile dostupne samo od nekoliko medijskih kuća sada su praktički posvuda, iz bilo kojeg izvora i s bilo kojom perspektivom koju želite. I baš kao u glazbi, ni u medijima nitko ne zna koji poslovni model funkcionira, jer se ono što je vrijedno, čini se, mijenja iz minute u minutu.
Čak i najvrjednija i najrjeđa roba od svih – inteligencija – sada je u izobilju. Šahisti i financijski stručnjaci (neka njihova verzija, u svakom slučaju) sada se mogu prizvati magijom umjetne inteligencije, a njihove vještine besplatno dijele. Što to znači za vrijednost ljudske misli, znanja i rasuđivanja?
Tržišta će na kraju sve to urediti. Barem si to govorim. Uostalom, hrana i mnoge današnje potrošne stvari nekada su također bile rijetke. Sada kad to više nisu, pogledajte koliko nam je bolje. Da, proces je bio kaotičan, ali na kraju je tržište učinilo robu koju ljudi žele dostupnijom. Bilo da preferirate čips s okusima ili večeru u otmjenom restoranu, sve je dostupno po određenoj cijeni, od kojih jedna možda doista vrijedi.
Potrošačka roba također se dijeli po kvaliteti. To bi mogla biti budućnost dijamanata. Postoji obilje lažnih torbi Birkin, primjerice, koje se sada mogu kupiti i u robnoj kući Walmart (uz laboratorijski uzgojene dijamante). Neiskusnom oku te torbe neprepoznatljive su u odnosu na original – također su od kože, također lijepo izgledaju, također drže vaše stvari, a ipak, ljudi i dalje žele pravu torbu Birkin, za koju postoji lista čekanja duga nekoliko godina. Možda je u pitanju mistika ili vrijedno tržište preprodaje, ali postoje oni koji su spremni potrošiti 15 tisuća dolara za autentični Birkin.
Originalna torba Birkin nedavno je prodana na aukciji za deset milijuna dolara kupcu iz Japana | Sotheby's
Hermès je uspio stvoriti oskudicu iz izobilja. Kontrolira ponudu Birkina i neće prodati previše torbi. To ne samo da održava visoku potražnju, već preusmjerava kupce i na druge Hermèsove proizvode. Drugi luksuzni dizajneri koji se bore s krivotvorinama manje su pažljivi: prodaju više torbi i suočavaju se s padom potražnje.
De Beers, jedan od najvećih svjetskih trgovaca dijamantima, suočava se s teškim problemom: tržište dijamanata preveliko je da bi De Beers mogao primijeniti Hermèsovu strategiju. Potreban mu je da dijamanti budu rijetki i posebni, ali i da se nalaze na svakom prstenu za zaruke u Americi i šire.
To možda više nije realno. Vjerojatna alternativa svijet je u kojem se prirodni dijamanti i dalje cijene, zadržavaju svoju vrijednost i imaju posebnu simboliku te ih, poput Birkina, uglavnom kupuje elitni dio tržišta. Tržište manjih, nižekvalitetnih prirodnih dijamanata moglo bi potpuno nestati.
Ako se to dogodi, moja vjera i u vrijednost dijamanata i u snagu tržišnih sila bit će obnovljena, što je dobro, jer obje stvari – više ljepote i više trgovine – čine nas sve bogatijima. Osjetim knedlu u grlu samo kad o tome razmišljam.
.webp){kind=icon}
