Prirodni ili laboratorijski: Za koji dijamant smo spremni platiti više

Dijamanti su među najstarijim i najneobičnijim supstancama na planeti. Stariji su od dinosaura, stariji od biljaka. Nastali su u vrijeme kada je svijet ličio na Mordor: skup bijesnih vulkana koji su izbacivali gasove i minerale u atmosferu ispunjenu munjama i oblacima metana. Komadići ugljika ostajali su zarobljeni duboko u Zemljinom omotaču, a zatim su milijardama godina bili izloženi nezamislivoj toploti i pritisku. Taj proces pretvorio ih je u jednu od najtvrđih poznatih supstanci — i jednu od najdragocjenijih. Svi dijamanti kvaliteta pogodnog za nakit koji su ikada pronađeni mogli bi stati u jedan autobus na sprat.

Barem je tako bilo prije 20 godina. Danas dijamant možete uzgojiti za oko sedam dana, po cijeni jednog burita za doručak.

"Pokazat ću vam šta plaši industriju dijamanata", kaže Edahn Golan, suosnivač Tenoris LLC, konsultantske i analitičke kompanije za industriju nakita. "Kada se sastanem s tim direktorima i pitaju me: 'Koliko još cijena dijamanata može pasti?', pokažem im ovo." Pokazuje prema ekranu laptopa, na kojem je oglas s walmart.com za par nedijamantskih minđuša od po pola karata, otprilike veličine dva zrna sočiva. Cijena: 12 dolara.

De Beers je osnovan 1888. godine u Južnoj Africi, kada su se Cecil Rhodes i Barney Barnato udružili . Danas kompanija sebe opisuje kao vodeću svjetsku kompaniju za dijamante i proizvodi oko trećinu globalne ponude sirovih dijamanata | Bloomberg

Kompanije čija se ponuda dijamanata zasniva na rudarenju pokušavaju djelovati hrabro. "Ako ljudi mogu kupiti par laboratorijski uzgojenih dijamantskih minđuša za 12 dolara u Walmartu, mene to raduje", kaže Al Cook, izvršni direktor De Beers Group. "To znači da možete kupiti nešto što izgleda lijepo za veoma malo novca. Svaka čast Walmartu. To ima veoma malo veze s našim poslovanjem."

Cook priznaje da su tokom proteklih pet godina laboratorijski uzgojeni dijamanti protresli njegovu industriju do temelja, uz eksplozivan rast ponude, sunovrat cijena i trgovce na veliko i malo i rudnike koji se bore za opstanak. U De Beers je došao 2023. godine, baš kada je prijetnja laboratorijski uzgojenih dijamanata dostizala punu snagu. Danas je De Beers u vlasništvu britanskog rudarskog giganta Anglo American Plc, dok vlada Bocvane drži 15 posto udjela, a kompanija kontrolira otprilike trećinu svjetskih iskopanih dijamanata. Ipak, Cook je znao da De Beers ne može sam da se suprotstavi laboratorijski uzgojenim draguljima.

Prirodni ili sintetički - teško je reći | Bloomberg

De Beers je ubrzo okupio svojevrsnu konklavu "velikih igrača" u industriji dijamanata, uključujući industrijska udruženja, vlade država poput Bocvane i Namibije, kao i trgovce poput Signet Jewelers Ltd., vlasnika brendova Jared, Kay i Zales. Svi su se saglasili da zajednički rade na tome da uvjere kupce da izbjegnu Walmartovu ponudu od 12 dolara i da umjesto toga kupe nešto što izgleda identično, ali košta najmanje 50 puta više. Za to im je, međutim, bila potrebna veoma dobra priča.

Industrija dijamanata želi da kupujete prirodne

Poslije višemjesečnih sastanaka, dobili su svoju priču. Iskopani dijamanti postali su "prirodni" dijamanti, simboli geoloških i historijskih sila, našeg mjesta u univerzumu, zajednice i zanatstva — nešto sasvim drugačije od bezdušnog, sintetičkog kamenja koje izbacuju industrijske laboratorije koje gutaju energiju. Od tada je tradicionalna industrija uložila stotine miliona dolara u proizvode i marketinške kampanje zasnovane na toj ideji. To je ogroman, skup, čak očajnički napor… i možda ipak funkcionira.

Neki od najvećih proizvođača u industriji sastali su se u junu kako bi razgovarali o planovima za borbu, na intimnom okupljanju u elegantnom italijanskom restoranu na Upper East Sideu u New Yorku. Prezentacije su držali rukovodioci i PR stručnjaci iz De Beersa, Jareda, Signeta i Gemological Institute of America, industrijskog tijela koje ocjenjuje i iskopane i laboratorijski uzgojene dijamante. Vino je teklo, a atmosfera u prijatnom prostoru ispunjenom cvijećem bila je optimistična."Večeras je sve u znaku partnerstava", rekao je Cook. "I svega dobrog što dijamanti donose u svakoj fazi svog putovanja i priča koje o tome možemo ispričati."

Cook, izvršni direktor De Beersa | Dwayne Senior/Bloomberg

Najnovije strategije predstavljene su između porcija paste i stejka isjeckanog na tanke šnite. Sve se vrtjelo oko veze dijamanta s prirodom, historijom i čovječanstvom, u trenutku kada se ljudi suočavaju s vještačkom inteligencijom, deepfake sadržajima i drugim obilježjima sve digitalnijeg svijeta. "Autentičnost se vraća. Prirodno se vraća. Stvarno se vraća", izjavila je Colleen Rooney, direktorica u Signetu.

"Laboratorijski uzgojeni dijamanti su alternativni proizvod prirodnim dijamantima. Ta dva proizvoda mogu postojati istovremeno", dodala je Susan Jacques, tadašnja predsjednica GIA. "Optički, fizički i hemijski, oni su isti. Tu se sličnost završava." Zastala je, pogledavši po prostoriji. "Jedan je rijetko blago majke prirode. Drugi je proizvod koji je čovjek stvorio pomoću tehnologije."

Ta tehnologija postoji decenijama, a razvili su je naučnici General Electric Co. tokom pedesetih godina prošlog vijeka. Za pravljenje sintetičkog kamena potrebna vam je šaka "sjemena" — komadića i tankih odlomaka dijamanata — i nešto industrijskog grafita, koji je, kao i dijamant, sastavljen od ugljika. U jednoj od najčešćih metoda, sastojci se stavljaju u uređaj sličan ekspres loncu, koji primjenjuje ekstreman pritisak i temperaturu, oko 1.700 stepeni Celzija. Ugljik iz grafita na kraju se topi i prelazi na sjemena, kristalizirajući se u novi kamen. Za uzgoj dijamanta od jednog karata potrebno je otprilike sedam dana.

Mašine u kompaniji Eterneva | Manoo Sirivelu za Bloomberg Businessweek

Prije 2020. godine gotovo svi su dijamante kupovali u fizičkim prodavnicama. Kupovina dijamanta velika je i često emotivna odluka, a kupci su željeli stručnost, objašnjenja i potvrdu da donose dobru odluku. Malo prodavnica držalo je laboratorijski uzgojene dijamante, a mnoge koje jesu pokušavale su da odvrate kupce od njih, naglašavajući da gotovo nemaju preprodajnu vrijednost. Osim toga, dugo cijene laboratorijskih dijamanata nisu bile mnogo drugačije od njihovih pandana nastalih u Zemlji. Sam De Beers nakratko je i sam eksperimentirao s laboratorijskim dijamantima, lansirajući brend Lightbox 2018. godine, iako su neki konkurenti tvrdili da je cilj bio da se to kamenje zadrži na margini tržišta, uz naglasak na jeftinim modnim dodacima umjesto na finom nakitu.

Priča o laboratorijski uzgojenim dijamantima zaista se promijenila, kaže Golan, tokom pandemije Covid-19. Pošto je odlazak u fizičke prodavnice često bio nemoguć, a stimulativni čekovi ljudima davali dodatni novac za trošenje, startupi poput Aethera, Brilliant Eartha i Lusixa vidjeli su svoju priliku. Društvene mreže preplavile su reklame za svjetlucave minđuše i ogrlice po cijenama već od nekoliko stotina dolara. Potražnja za dijamantskim minđušama posebno je porasla, kaže Golan, jer su svi toliko vremena provodili na video-konferencijama: "Ljudi su jedni druge gledali od ramena naviše i željeli su nešto svjetlucavo i sjajno."

Cijena imitacije

Prodaja sintetičkih dragulja nastavila je dobijati zamah tokom pandemije, rastući oko 40 posto od 2022. do 2023. godine. U Indiji i Kini kompanije su punile skladišta mašinama sposobnim da proizvedu po 100 dijamanata odjednom. Prosječna maloprodajna cijena laboratorijski uzgojenog dijamanta od jednog karata pala je za oko 75 posto od 2020. do 2023, sa oko 3.400 dolara na približno 1.200 dolara, prema podacima Tenorisa. Pojavile su se nove boje, oblici i postavke, privlačeći dizajnere poput Jennifer Fisher, Mejuri i Jean Dousseta, čukununuka Louisa Cartiera. (Doussetov sajt nudi dijamante po mjeri za četiri sedmice ili manje — toliko o tektonskim pločama.) Milenijalci i kupci generacije Z masovno su ih kupovali, privučeni nižim cijenama i percepcijom da nose manje etičkih i ekoloških problema.

Prosječna maloprodajna cijena po dijamantu

Zelena krivulja su prirodni, crna vještački dijamanti | Izvor: Tenoris.bi

Paul Zimnisky, nezavisni analitičar i konsultant u industriji, kaže da su pravi problemi za tradicionalne kompanije počeli kada su, poslije pandemije, prodavnice nakita počele prodavati sintetičke uporedo s iskopanim dijamantima. "Došli smo u situaciju u kojoj mnogi potrošači čak i ne znaju da se može utvrditi razlika'', kaže on. ''To je zaista bila katastrofa za industriju''.

Decenijama je veleprodajna ponuda dijamanata bila pažljivo kontroliran mlaz. Sada je postala više kao plima, s jeftinim, velikim i gotovo savršenim kamenjem koje je preplavilo tržište. De Beers i njegovi rivali držali su cijene iskopanih dijamanata što su više mogli, trpeći pritom veliki pad prodaje. Ipak, podaci Bloombergovog indeksa DIAMINDX pokazuju da su cijene pale više od 25 posto od 2020. do 2024. Nekada procvjetalo kinesko tržište gotovo se urušilo. "Kineskim potrošačima mnogo je stalo do dugoročne vrijednosti", kaže Joshua Freedman, viši analitičar u Rapaportu, kompaniji za industrijske podatke i analitiku. "Vidjeli su da su cijene prirodnih dijamanata pale, a to je u velikoj mjeri ohladilo investicijsku potražnju."

Laboratorijski uzgojeno kamenje počelo je osvajati čak i ono što se smatralo sektorom najotpornijim na laboratorijske dijamante: ključno tržište vjereničkog prstenja, koje danas u SAD-u vrijedi oko 12 milijardi dolara. Prije nekoliko godina vjereničko prstenje i burme činili su oko trećinu prihoda od prodaje prirodnih dijamanata, ali je taj udio počeo padati i sada je bliži 25 posto. "Nekada bi kupac potrošio od pet do deset hiljada dolara na dijamantski vjerenički prsten", kaže Zimnisky. "Sada ljudi misle da su dvije ili tri hiljade dovoljne."

Marš sintetičkog kamenja

Kako je industrija laboratorijski uzgojenih dijamanata cvjetala, prošla je i kroz sopstvenu transformaciju. Sunovrat cijena primorao je mnoge startupe iz prvog talasa da zatvore poslovanje — i naveo De Beers da ugasi Lightbox — otvarajući prostor novoj generaciji koja pomjera granice onoga što dijamant može biti i šta sve može ukrašavati. Danas se dijamanti stavljaju na nokte, maske za telefone, ogrlice za pse, pa čak i toalete.

Jedna od kompanija koja pomjera te granice je Eterneva LLC iz Kerrvillea u Texasu, koja se 2019. pojavila u emisiji Shark Tank i godišnje prodaje više od 1.000 komada. Umjesto da koristi samo dijamantska sjemena i grafit, Eterneva u svoje proizvode ugrađuje ugljik izdvojen iz pepela preminulih voljenih osoba, uključujući kućne ljubimce. Suizvršna direktorica Adelle Archer kaže da je dragulj gotovo sporedan dio priče. "Mi sebe zaista ne doživljavamo kao kompaniju koja se bavi dijamantima", kaže ona. "Dijamant je sredstvo kroz koje se vrijednost izražava, ali mi smo kompanija koja se bavi krajem života. Kompanija koja slavi život."

Proces proizvodnje u kompaniji Eterneva | Manoo Sirivelu za Bloomberg Businessweek

Cijene počinju od oko 3.500 dolara, iako većina kupaca troši najmanje dvostruko više, birajući veće dragulje ("Ovo je Teksas") ili posebne oblike i boje — srca i Longhorn narandžasta su popularni. Obično se ugrađuju u predmet koji kupcu nešto znači: ogrlicu ili prsten, pa čak i palicu za golf.

U Eternevinoj laboratoriji zidovi su prekriveni fotografijama ljudi i kućnih ljubimaca čiji je pepeo pretvoren u dijamante. Archer pokazuje fotografiju žene po imenu Karen. "Imala je rak dojke i veoma se angažovala u fondaciji Susan G. Komen. Vjerovatno možete pogoditi koju smo boju napravili za Karen: ružičastu. A sada njen muž učestvuje u svakoj Susan G. Komen šetnji s njenim ružičastim dijamantom."

 

Dijamanti kupaca u različitim bojama i oblicima u kompaniji Eterneva | Manoo Sirivelu za Bloomberg Businessweek

Eterneva koristi prilagođene mašine koje prave samo jedan kamen odjednom, kako bi i proces i proizvod djelovali ličnije. Klijenti mogu obići laboratoriju i sami pokrenuti uređaj, započinjući transformaciju pepela voljene osobe u kamen. Inženjer Petrus Bothma razvio je mašine koje podsjećaju na električno-plave frižidere s presom nalik aparatu za vafle u sredini. "Visoku temperaturu dobijamo od grijača između dvije čelične ploče, a zatim hidraulikom primjenjujemo pritisak na ćeliju u kojoj raste kristal", objašnjava on. Cijeli proces — izdvajanje ugljika, priprema materijala i rast dijamanta — traje nekoliko mjeseci. U svakoj fazi Eterneva je u kontaktu s kupcem, razgovara s njim o preminuloj osobi i savjetuje ga o mogućnostima.

Kompanija sarađuje s pogrebnim poduzećima i kompanijama koje pružaju usluge vezane za kraj života, a razvija i potencijalne proizvode poput dijamantskih uređaja za skladištenje informacija. "Moći ćete skenirati svoj dijamant i otvoriti arhiv uspomena, poput videosnimaka i glasovnih poruka", kaže Archer. "Pa ćete moći da kažete: 'Ovo je dijamant mog oca, a sada da vam pokažem ko je bio moj otac'."

Dijamantski privezak napravljen od pepela kućnog ljubimca | Manoo Sirivelu za Bloomberg Businessweek

Dijamanti očigledno nisu prva roba koju je pogodio veliki poremećaj. Tokom stoljeća, tehnologija, putovanja i nove tehnike pretvorili su dragocjenosti poput karanfilića, šafrana, papira, svile, crnog bibera i ljubičaste boje u stvari koje danas možete jednostavno kupiti u prodavnici.

Jedna upozoravajuća priča posebno se izdvaja Golanu, suosnivaču Tenorisa: biseri. Stoljećima su bili među najvrednijim proizvodima na svijetu, sakupljani u divljini iz malog broja vrsta ostriga i školjki. Ogrlica sa samo jednim nizom relativno ujednačenih bisera mogla je koštati više od milion dolara. Ali kada su ljudi početkom 20. vijeka naučili da ih komercijalno uzgajaju, biseri su izgubili najveći dio vrijednosti, a cijene se nikada nisu zaista oporavile. Danas uzgajivači mogu istovremeno uzgojiti stotine savršenih bisera u ogromnim ležištima školjki u koje se ubacuju sitne okrugle kuglice. Štaviše, kaže Golan, gotovo niko ne razumije razliku. "Ljudi čak ne znaju šta znači 'kultivirani biseri'", kaže on.

Izbjeći biserni put ka obezvrjeđivanju neće biti lako za tradicionalnu industriju dijamanata. Ona se suočava sa tri glavna problema: diferencijacijom, reputacijom i cijenom. Govoreći o prvom izazovu, Zimnisky se prisjeća kako je mnogo puta u prodavnicama nakita viđao iskopane i laboratorijski uzgojene dijamante zajedno u istoj vitrini. "Kada pitam prodavca koji je koji, oni kažu: 'Oh, moram da ga izvadim i pogledam'", kaže on. "Zašto biste u takvoj situaciji ikada platili deset puta više za prirodni dijamant?" Na tradicionalnim kompanijama je teret da jasno razlikuju svoj proizvod, dodaje.

Cook, izvršni direktor De Beersa, slaže se da je diferencijacija veliki problem. Kaže da je konfuzija među kupcima stvorila neku vrstu mutne sredine na tržištu, navodeći scenarij u kojem kupci u luksuznoj juvelirnici plate nekoliko hiljada dolara za laboratorijski uzgojeni dijamant, misleći da su dobro prošli u poređenju s iskopanim. Istovremeno, isti sintetički kamen nekoliko ulica dalje može da se kupi za nekoliko stotina dolara. "Nesavjesni trgovci mogli bi iskoristiti nedovoljno razumijevanje kupaca i napraviti maržu od 1.000 posto", kaže Cook. Freedman iz Rapaporta kaže da se, za juvelire, sve svodi na profitnu maržu. Poslije pandemije, kaže, "trgovci su zarađivali ogromne količine novca na laboratorijski uzgojenim dijamantima". Danas sirovi laboratorijski dijamant može koštati svega 15 dolara, dok se obrađeni može kupiti za 100 dolara i prodavati za 200 ili više.

Kako bi pomogao u rješavanju problema diferencijacije, De Beers je razvio DiamondProof, skener od 5.500 dolara za koji Cook kaže da može identificirati laboratorijski uzgojen dijamant za nekoliko sekundi. Kompanija prodaje te skupe uređaje juvelirima širom SAD-a. Glavni znak da je dijamant laboratorijski uzgojen? Kristali su gotovo potpuno ujednačeni — drugim riječima, previše su savršeni.

Drugi veliki problem tradicionalne industrije mogao bi se nazvati i njenim problemom "krvavih dijamanata", koji je postao očigledan tokom građanskog rata u Sijera Leoneu devedesetih godina. Tokom tog sukoba dijamante su vadili porobljeni ljudi, među njima i djeca, a prodavani su kako bi se finansirali oružani sukobi. Dragulji koji su iskopani u takvim uslovima često su "prani" kroz globalni lanac snabdijevanja.

Djimon Hounsou kao Solomon Vandy Regie u filmu "Krvavi dijamant" | Alamy

Do trenutka kada je film Blood Diamond ("Krvavi dijamant"), s Leonardom DiCapriom u glavnoj ulozi, 2006. skrenuo širu pažnju na problem, industrija je već radila na popravljanju svog imidža. Jedan od najvažnijih mehanizama bio je Kimberley Process, međunarodni trgovinski režim koji, između ostalog, zahtijeva od zemalja izvoznica dijamanata da garantuju da njihovi dijamanti nisu povezani s ratnim konfliktima i da primjenjuju stroge standarde transporta i druge mjere namijenjene potvrđivanju porijekla dragulja.

Za neke, međutim, stigma i dalje postoji. "Imamo kupce koji sjede prekoputa savjetnika za nakit i kojima se još uvijek pojavljuje slika krvavog dijamanta", rekla je Claudia Cividino, predsjednica Jareda, na okupljanju u italijanskom restoranu u New Yorku. "Prosječan potrošač zaista ne razumije dokle naša industrija ide kako bi osigurala da 99 posto prirodnih dijamanata koji uđu u lanac snabdijevanja do njega dođu kroz odgovorno nabavljanje."

Jared je isprobao brojne načine da ulije povjerenje kupcima, uključujući i pompezno nazvanu liniju Storied Diamond Desert Sands of Eternity, koja kupcima omogućava da prate svoj kamen od prodavnice nakita sve do rudnika. GIA i De Beers uveli su blockchain tehnologiju za praćenje pod nazivom Tracr Ltd. Na večeri je Cividino sljedljivo porijeklo nazvala "budućnošću prirodnih dijamanata". Mlađi potrošači, istakla je, pokazuju posebno veliku zabrinutost zbog radnih uslova i utjecaja na životnu sredinu. "Ova tema povjerenja veoma nam je važna", rekla je.

Ali etički lanci snabdijevanja i sistemi praćenja doprinose i posljednjoj velikoj prepreci s kojom se tradicionalna industrija suočava: cijeni. Laboratorijski uzgojeni dijamanti mogu biti profitabilni čak i kada u sirovom obliku koštaju svega 15 dolara po karatu, dok iskopani dijamanti moraju postizati višestruko više cijene. Kako bi uvjerili kupce da plate premiju, veliki igrači u industriji napravili su ozbiljne investicije. Jedna od njih su promotivni dokumentarni filmovi, uključujući film Luca Jacqueta, oskarovca i reditelja ostvarenja "Marš pingvina" (March of the Penguins), kao i film u kojem glumi Lily James, poznata iz serije Downton Abbey. Druga investicija odnosi se konkretno na De Beers: linija "Desert Diamonds", kojom su braon i nijanse viskija dugo smatrane manje poželjnim i vrijednim od bezbojnih dijamanata, dobile novi identitet.

U filmu "Dijamant je rođen" (A Diamond Is Born: A Story Billions of Years in the Making), Jacquet primjenjuje isti tretman koji je dao pingvinima na iskopane dijamante, prateći dijamant veličine loptice za golf od njegovog praistorijskog nastanka do trenutka kada se ugrađuje u prsten u Bocvani. Na tom putu, svjetlucavi junak biva nošen nizvodno razbjesnjelom rijekom, preko njega prelazi slon, a ljudi iz plemena mu se dive. "Jesu li upravo zato što su obožavali svjetlost ovom kamenu pripisivali toliku moć?", pita narator govoreći o prahistorijskim kulturama. "Je li pružao utjehu tim ljudima zbijenim u strahu od mraka?" Do sada je video na YouTubeu pogledan oko 8.000 puta.

U filmu Real, Rare, Responsible: Lily James Discovers Canada’s Northwest Territories, glumica posjećuje rudnike na snježnoj kanadskoj tundri i razgovara s pripadnicima autohtonih zajednica koji tamo rade. Saznaje da su rudnici pažljivo projektovani tako da imaju minimalan utjecaj na životnu sredinu. "Kada postoje transparentnost, komunikacija i sporazumi između industrije dijamanata i ljudi koji tamo žive, to može donijeti mnogo dobrog", kaže ona. "Značaj zemlje i veze sa zemljom, s precima i njenim očuvanjem, za mene je zaista veoma, veoma snažan." Real, Rare, Responsible, koji se završava scenama u kojima James posmatra polarnu svjetlost dok autohtoni stanovnici sviraju bubnjeve, bio je uspješniji od A Diamond Is Born, bez sumnje zahvaljujući slavi svoje zvijezde, sa oko sedam miliona pregleda na YouTubeu.

Što se tiče kampanje Desert Diamond, Cook kaže da je bila uspješna. De Beers je uzeo sporo prodavane braon dijamante iz jugozapadne Afrike i predstavio ih kao rijetke, ali autentične proizvode svog okruženja. Kompanija je kolekciju predstavila krajem prošle godine u galeriji u njujorškom Chelsea distriktu, a među gostima su bile glumica Teyana Taylor i pjevačica Ciara. Ogromne kestenjaste dine Namibije projektirane su na zidove, dok su vitrine bile prepune svjetlucavog kamenja boje ćilibara i čokolade, ugrađenog u ogrlice, prstenje i teniske narukvice. Jednu od narukvica nosila je Taylor Swift na omotu albuma The Life of a Showgirl. Jedna ogrlica pojavila se na fotografiranju Bad Bunnyja. Nekoliko mjeseci kasnije, društvene mreže preplavili su snimci glumice Rose Byrne, koja na crvenom tepihu na dodjeli Oscara nosi ogrlicu Desert Diamond. U maju je Rihanna nosila ćilibarske dragulje na Met Gali.

Cook kaže da kupci za dragulje govore: "Sviđa mi se što predstavljaju boju pješčanih dina. Ispričajte mi nešto više o pustinjama Bocvane i Namibije." To je sasvim drugačija priča o porijeklu od one koja je decenijama narušavala ugled industrije. A podaci kompanije podupiru tvrdnju izvršnog direktora da kupci zaista kupuju: prodaja braon dijamanata skočila je gotovo 20 posto u prva tri mjeseca 2026. godine. Druge kompanije krenule su stopama De Beersa, nudeći slične linije u toplim, smeđim tonovima.

Dijamanti čine 80 posto izvoza Bocvane i oko trećinu državnih prihoda, te su decenijama temelj njene ekonomije | Bloomberg

Freedman kaže da su Desert Diamonds privlačni prije svega kupcima koji žele "pokazati da je njihov dijamant prirodan". Ti kupci su, uglavnom, i bogati. Kupci iz višeg cjenovnog segmenta, kaže Cook, "i dalje cijene ono što je zaista rijetko. Ako ljudi namjeravaju potrošiti mnogo novca, kupit će prirodne dijamante." Čini se da to pravilo važi širom tržišta dijamanata. Prodaja bezbojnog iskopanog kamenja od jednog karata ili manje pala je sedam posto od prošle godine, a pale su i cijene. Kupci koji nisu bogati i dalje očigledno gravitiraju laboratorijski uzgojenom segmentu, gdje mogu priuštiti veći kamen boljeg kvaliteta.

Golan sumnja da su laboratorijski uzgojeni dijamanti zapravo podstakli tržište iskopanih dijamanata na samom vrhu, stvarajući ukus za veće kamenje. Prosječan dijamant koji se danas prodaje ima dva karata, kaže on, i taj prosjek svakog mjeseca lagano raste. Sjeća se priče jednog juvelira iz Miamija o ženi koja je ušla u radnju želeći kupiti dijamant od najmanje četiri karata, približno veličine jednog M&M bombona. Kada ju je juvelir pitao zašto želi toliko veliki kamen, odgovorila je: "Moja kućna pomoćnica hoda okolo s dijamantom od četiri karata. Ne mogu dozvoliti da me moja kućna pomoćnica nadmaši."

Prema Golanu, preprodajna vrijednost također ostaje važan argument u korist iskopanih dijamanata. Podaci njegove kompanije pokazuju da se očekivani povrat smanjio u odnosu na 2020, kada su dragulji mogli postići oko 90 posto prvobitne kupovne cijene, ali je i dalje solidan, oko 70 posto. Taj pad možda je umanjio privlačnost iskopanih dijamanata u Kini, ali je i dalje daleko bolji od laboratorijski uzgojenih, koji obično postižu deset posto ili manje od prvobitne cijene, kaže on.

De Beers je 2025. proizveo 21,7 miliona karata sirovih dijamanata, od čega oko 15,1 milion u Bocvani | Bloomberg

Uprkos tome, nestanak srednjeg segmenta tržišta i dalje potresa industriju. Ove godine zatvoreno je nekoliko velikih rudnika. "To je teška realnost za rudarske kompanije, jer je veliki dio njihove proizvodnje postalo mnogo teže prodati", kaže Dan Mano, izvršni direktor Rapaporta, dodajući da će industrija dijamanata biti "manja nego u prošlost". Bloomberg News je izvijestio da je De Beers morao drastično sniziti cijene mnogih svojih komada zbog veoma slabe potražnje. Ponuda u veleprodaji sada je tek djelić onoga što je bila prije samo deset godina, dok je veliko, visokokvalitetno kamenje čija prodaja raste izuzetno rijetko. Dodatnu dramu predstavlja činjenica da je i sam De Beers na prodaju. Ako ga kupi private equity fond ili sličan investitor, novi vlasnik mogao bi biti manje zainteresiran za marketing luksuznih dragulja kao posebnih proizvoda, a više sklon tome da kompaniju rasproda u dijelovima.

Ipak, Zimnisky kaže da je optimista i vjeruje da će se iskopani dijamanti oporaviti. Na kraju krajeva, kaže, ljudi na njih troše novac stoljećima, iz razloga koji su oduvijek prkosili logici. Još 1776. godine Adam Smith je u The Wealth of Nations ("Bogatstvo naroda") razmišljao o tome zašto ljudi troše toliko novca na dijamante, primjećujući da dijamant ima "gotovo nikakvu upotrebnu vrijednost. Ali se za njega često može dobiti veoma velika količina druge robe." Potražnja za tim draguljima, zaključio je, "u potpunosti proizlazi iz njihove ljepote", koja je "u velikoj mjeri uvećana njihovom rijetkošću, odnosno teškoćama i troškovima njihovog vađenja iz rudnika".

Zimnisky slično tvrdi da je vrijednost dijamanata oduvijek bila povezana s emocijama, radoznalošću i pričom: "Postoji nešto urođeno u nama zbog čega cijenimo rijetke i dragocjene dragulje. Mislim da nam je to na neki način usađeno."

Uvjeren je da će upravo ta duboko usađena potreba pomoći dijamantima da prežive sintetičku oluju, uz uglavnom očuvanu vrijednost. "Garantiram da će prirodni dijamanti doživjeti drugi dolazak", kaže on. "Oporavit će se iz ovih padova. Gotovo sam siguran u to."