.webp){kind=icon}
"Pariz je uvijek dobra ideja", citat je iz filma "Sabrina" (ne originala s Audrey Hepburn, već remakea s Harrisonom Fordom i Juliom Ormond). Ovog mjeseca za mnoge to može biti istina.
Prema trenutnom planu tokom ceremonije otvaranja Olimpijade 26. jula, sportisti će paradirati niz Senu u čamcima, dok će gledaoci posmatrati s obala. Parada duga šest kilometara završiće se na Trokaderu. Iako je loše vrijeme ugrozilo planirane probe za veliki događaj, predviđanja su da neće i samu premijeru. Ako i vas put povede u Pariz, evo nekoliko preporuka gdje možete uživati u izvrsnim jelima i pićima i pohvaliti se da ste bili na "in" mjestima. Preporučuje se da ih rezervišete već sada.
Chez L’Ami Louis, skoro nezaobilazan na listama 50 najboljih, jedan od najstarijih pariskih restorana poznat po puževima, odnedavno je u većinskom vlasništvu vlasnika LVMH Bernarda Arnaulta. Nalazi se u modernoj centralnoj četvrti Le Marais, a poznat je po astronomskim cijenama, poznatim gostima u krajnje jednostavnom ambijentu sa crveno-bijelim stolnjacima na svega 16 stolova. "LVMH će raditi na očuvanju jedinstvenog karaktera i porodičnog identiteta restorana, kao i nastaviti podršku francuskom savoir-faireu i ekspertizi", objavljeno je u saopštenju kompanije o ovoj akviziciji.
Puževi su poznata francuska delicija/Depositphotos
Ipak, oni koji vole sličan koncept prednost daju L'Ami Jean, bistrou koji datira još iz 1930-ih, a koji po ocjeni posjetilaca, a i Michelin vodiča, ima kvalitetniju hranu i do 40 odsto niže cijene. Smatra se jednim od pionira u "bistronomiji" zahvaljujući talentovanom i medijski popularnom šefu kuhinje Stéphaneu Jégou. Poznat i hvaljen zbog svoje jednostavnosti i kuhinji zasnovanoj na visokokvalitetnim sezonskim namirnicama, omiljeno je mjesto za one koji žele ugođaj "kao kod bake".
Što se tiče klasičnih bistroa koji slave francusku kuhinju, a nude i puževe, Michelinov vodič na više mjesta preporučuje Le Poule au Pot. Gratinirani luk, knedle od pastrmke, goveđi ragu, prženi kolbert oslić s tartar sosom, samo su neke od delicija koje se služe na srebrnom poslužavniku i u staromodnom bistro dekoru. Velike klasike francuskog kulinarskog repertoara koji su ocijenjeni jednom zvjezdicom ovdje nadgleda šef Jean-François Piège. Na Tripadvisoru komentari su podijeljeni, od izuzetnih, do onih koji iskustvo opisuju kao skandalozno.
Cézar Ritz je 1898. godine, u saradnji s Escoffierom na PlaceVendôme i u hotelu koji nosi njegovo prezime otvorio restoran koji je kasnije preimenovan u Espadon. Šef kuhinje Eugénie Béziat danas vodi kuhinju, fuziju recepata iz Afrike koje je usvojio kao dijete i kasnijeg mediteranskog uticaja, nagrađenu jednom Michelinovom zvjedicom. Restoran nudi dva specijalna menija za večeru, svaki od pet jela i s uparenim vinima, za cijenu od 290 evra po osobi i naviše.
Svako vrijeme je dobro vrijeme za ručak/Depositphotos
Kada smo već kod restorana u okviru hotela, na krovu Cheval-Blanca nalazi se luksuzni Le Tout-Paris, koji ako ne zadovolji apetit, svakako udovoljava potrebi za luksuznom atmosferom i pogledom. Kuhinja s jednom Michelinovom zvjezdicom koju vode Arnaud Donckele i Maxime Frédéric forsira francusku gastronomiju na jednostavan (koljenica i quenelle od škampa sa ruzmarinom) ili nešto kompleksniji način (crni puding à la royale s njokama, borovnicama i začinskim biljem) po ocjeni Michelin inspektora.
Inače, Michelinov vodič za 2024. godinu ističe sve veću popularnost žanra pariskih bistroa. Ova mjesta imaju nekoliko zajedničkih karakteristika: šefovi obučeni u najboljim ustanovama u Francuskoj i inostranstvu; fokus na okus i svježe namirnice, često nabavljene preko kratkih lanaca snabdijevanja; klasična jela koja često idu uz vegetarijanske specijalitete. Za fanove bistronomije vodič preporučuje sljedeće bistroe: Rosemarie, Aux 2K, Les Parisiens, Des Terres, Colvert, Source, Ambos, L'Escudella, À Table, Chenapan, Le 6. A za one koji vole eklektičnije gastronomsko iskustvo: Rosette (Clichy), Mano i Baca'v Boulogne (Boulogne-Billancourt) i Isolé (Montreuil).
Ako biste da se počastite odlaskom u najbolje ocijenjene restorane po Michelinu, u nastavku su tabele restorana po arondismanima (dijelovima grada).
Pariska dekadencija bez alkohola?
Iako smo već pisali o tome da će se na Olimpijadi piti bezalkoholno pivo, ako u Pariz ne idete samo zbog sporta, koktel barovi u ovom gradu tradicionalno su na listama najboljih na svijetu. U avangardnom Le Marais nalazi se Little Red Door, koji je već devet godina na listi 50 najboljih, a peti na ovogodišnjoj listi. Bar integriše umjetnički i kulturni duh kvarta u svoje konceptualno jednostavne i pristupačne menije. Pionir je modela "sa farme u čašu", direktno sarađuju s francuskim proizvođačima kako bi nabavili proizvode od kojih stvaraju jedinstvene domaće proizvode koji čine osnovu njihovih minimalistički nazvanih pića (na primjer, citrus, šargarepa, kamilica), čime postavlja proizvođača u središte iskustva gostiju.
Na Trgu Konkord, suočen s Luksorskim obeliskom, prestižni Hôtel de Crillon je dom izuzetnog bara Les Ambassadeurs. Impresivan dekor je tipičan za Francusku 18. vijeka i oličenje elegancije s obiljem mermera, pozlate i ogromnih ogledala koja vam omogućavaju da vidite, a da ne budete viđeni. Gledajući na jedan od najljepših trgova na svijetu i nudeći terasu ispod arkada, ova prestižna adresa nudi kreativne koktele i besplatnu živu muziku.
Dobra vijest za one koji ne konzumiraju alkohol je da postoje i bezalkoholne verzije skoro svakog koktela.
Les Bains na Trgu Konkord je krajem 1800-ih bio prvi javni spa. Upravo su se ovdje sastajali elitni i boemski krugovi s kraja vijeka, uključujući Zolu, Monea i Manea, kako je opisao Marcel Proust, koji je i sam bio čest gost. A kasnije, sve do 1980. godine je bio pariski pandan legendarnoj njujorškoj diskoteci Studio 54. Nakon renoviranja postao je luksuzni hotel iz Rosewood lanca, u okviru kojeg je jedan od najpoznatijih predstavnika pariske miksologije bar Roxo. Pietro Costamagna i Antoine de Zeeuw stoje iza svih koktel kreacija, koji su kombinacija novih kreacija i prilagođenih koktelskih klasika.
Obala Sene epicentar gala otvaranja Olimpijade u Parizu/Depositphotos
I na kraju, iako je za mnoge ljubitelje grada to početak, sredina i kraj boravka u Parizu, dva kultna mjesta čiji se istorijski i kulturni značaj prepliću vjekovima, oba na lijevoj obali Sene, u kraju Saint Germain. Café de Flore i Café Les Deux Magots nalaze se jedan pored drugog. Za mnoge je posjeta u bilo koje doba dana neizostavni dio boravka u Parizu. Nije ni čudo s obzirom na to da su njihovi poznati posjetioci bili intelektualci Jean-Paul Sartr, Simon De Bovouir, Abert Camus, Pablo Picasso, James Joyc, Bertolt Brecht, kao i niz poznatih svjetskih glumaca, muzičara i političara.
Pošto ne prihvataju rezervacije, za mjesto se i dalje čeka u redovima, posebno kada je sunčan dan jer bašte nude uživanje na otvorenom. Uz malo sreće neka od poznatih lica možete i sada sresti, posebno kada je riječ o piscima. Za jednim od stolova u Café de Flore Frederic Beigbeder ustanovio je 1994. godine The Prix de Flore, godišnju književnu nagradu koja se tu i dodjeljuje talentovanim piscima.
U eseju "Priča o dva kafića" i knjizi "Paris to the Moon", američki pisac Adam Gopnik istraživao je promjene i evoluciju života u pariskim kafićima, koje su doprinijele popularnosti jednog u odnosu na drugi u određenim periodima, a to rivalstvo se nastavlja i danas. Iako se bavimo hranom, ovo je svakako jedno od onih mjesta gdje se ne odlazi (samo) zbog hrane. Naime, na Tripadvisoru vidjećete upravo takve komentare, a nivo ocjene hrane je osrednji, a cijene jake. Neki se pak zadovolje čašom crvenog vina, tople čokolade ili kafe i malo pariskog sunca. I istorije.
