Zašto sve više poslovnih ljudi koristi terapiju dahom

Kako se industrija velnesa vrijedna šest triliona dolara pomjera od uma ka tijelu, terapija dahom se pojavljuje kao najbrži put do smirenosti i način da se pronađe jasna slika usred digitalne buke.

Premisa časa terapije dahom može djelovati, na prvi pogled, pomalo apsurdno. Disanje je nešto što znamo da radimo od rođenja, dešava se podsvjesno, čak i dok spavamo. Ipak, časovi koji uče ljude kako da dišu postoje svuda, od Brooklyna do Bangkoka, u okruženjima koja variraju od hotela sa pet zvjezdica do skromnih studija u zavučenim sporednim ulicama.

Tehnike se veoma razlikuju. Tu je disanje naizmjenično kroz nozdrve i druge yogističke pranayama prakse koje smiruju nervni sistem, kao ujjayi dah, koji imitira zvuk talasa okeana. Druge metode, poput kapalbhati serije brzih, oštrih izdaha, uzburkavaju i energizuju tijelo. Bez obzira na pristup, breathwork ima posebnu privlačnost, naročito u današnjem fragmentisanom digitalnom dobu, gdje je toliko teksture uklonjeno iz života. Čak i u poređenju sa meditacijom zasnovanom na mislima, kontrolisanje daha nudi vitalno sidro: duboko iz utrobe, neporecivu istinu sopstvenih senzacija unutrašnjih organa.

Kao predan velnes posvećenik, probala sam gotovo svaku metodu pod suncem da ukrotim svoj "razuzdani um". U terapiji razgovorom savjetovali su me da posmatram svoje misli kao oblake koji prolaze, ili da stvorim prostor između sebe i bilo koje okidačke "averzije", kao da gledam film. Konceptualno je imalo smisla, ali emocionalno me nije pomjerilo. "Onda je film promašaj", gunđala bih, i dalje puna napetosti od vrata do ramena.

Probala sam afirmacije, ali uglavnom učine da se osjećam glupo ili još gore, nepouzdano. Pokušaji da sebe umirim snimcima Louise Hay "Ja zračim samopouzdanjem i hrabrošću" samo su me tjerali da se zapitam da li sam deluzivna. Do trenutka kada bih stigla do "Prihvatam i grlim sve dijelove sebe bez osuđivanja," moj unutrašnji monolog već bi podizao kompletnu pobunu.

Probala sam i desetodnevni dnevni tihi vip assana oporavak koji uključuje više od devet sati dnevno sjedeće meditacije. Neke od tih sesija su "odlučno snažno sjedenje", gdje je čak i najmanje pomjeranje zabranjeno, surovo suočavanje sa tamnom materijom uma. Za razliku od drugih vrsta meditacije koje koriste vizualizaciju božanstava, likova ili budućih sebe, vipassana trenira svjesnost isključivo na ono što je opazivo u sadašnjosti: strujanje vazduha preko gornje usne, svrab između prstiju, automobil koji prolazi napolju. Djelovalo je, na kraju, dovelo je do nevjerovatnog senzacijskog "tjelesnog osvješćenja" i osjećaja da je život kliknuo u oštru, jasnu fokusiranost. Ali trebalo mi je do devetog dana da osjetim bilo šta osim dosade ili bola.

Ljepota terapije dahom je da u samo nekoliko udaha možete izmjeniti svoje fiziološko stanje. Sporo, duboko dijafragmalno disanje šalje signal nervnom sistemu da se prebaci iz simpatičkog "bori se ili bježi" moda u parasimpatički mir, aktivirajući ventralni vagalni sistem. Ne razmišljate samo o opuštanju; naređujete svom tijelu da u njega pređe.

 

Visoko se najbolje diše | Pexels

 

Globalno, velnes industrija cvjeta. Procijenjena na 6,32 triliona dolara 2023. oko 25 odsto više nego 2019, prema Global Wellness Institute, obuhvata ličnu njegu i ljepotu, ishranu i gubitak težine, fizičku aktivnost i meditaciju i osvješćivanje uma. Projekcije su da će rasti 7,3 odsto godišnje, na skoro devet triliona do 2028. Segment meditacije i osvješćivanja uključujući troškove za časove, progamske izlete, aplikacije, knjige i video materijale, više nego se udvostručio od 2019. na 6,5 milijardi dolara. Početak 2010. bio je prelomni period u ovom prostoru, obilježen lansiranjem meditacijskih aplikacija Headspace Inc. i Calm, jednoroga mentalnog zdravlja koje su svaka preuzete više od 100 miliona puta.

Iako prakse fokusirane na um ostaju koristan alat, današnji 'wellness zeitgeist' pripada tijelu. Kako ljudi žude za taktilnim senzacijama, raste interesovanje za somatske, odnosno tjelesno zasnovane prakse, uključujući gong kupke, kristalne pjevačke činije, body scanning i terapiju dahom.

Terapija dahom ima korjene u drevnim Vedic, Taoist i Buddhist praksama koje traju hiljadama godina. Ali njegova popularnost u zapadnoj kulturi najskorije je podignuta bestselerom iz 2014. "Tijelo pamti rezultat", u kojem Bessel van der Kolk tvrdi da, pošto se trauma zadržava u tijelu, tamo mora i da se liječi. On stavlja ovaj koncept u direktnu praksu. Duže, potpunije disanje snižava kortikalnu pobuđenost i povećava alfa i theta aktivnost u mozgu. To zauzvrat otključava podsvijest, omogućavajući potisnutim emocijama da izrone i budu oslobođene.

Da bih usavršila svoje vještine disanja, pohađala sam čas sa Manoj Dias-om, suosnivačem mindfulness studija i aplikacije Open. Kompanija, koja je prikupila 14,5 miliona dolara od pokretanja prije pet godina, predaje terapiju disanjem i pokret tijela onlajn i lično u svom studiju u Venice Beach, Los Angeles. Dias je takođe tražio lokacije u Njujorku i nedavno je proveo mjesec dana kao rezident u hotelu "Upper House" u Hong Kongu, gdje sam prisustvovala času sa još oko dvadesetak ljudi.

Dok smo ležali na prostirkama, poput nestrpljivih posjetilaca šik seanse pored kamina, Dias je objasnio trodjelni ritam disanja koji ćemo usvajati narednih sat vremena: dva kratka udaha, jedan dugi izdah. Upozorio je da je grčenje ruku uobičajeno. "Možda će vam se desiti da pokažete gang znake", našalio se, prije nego što nas je pozvao da se potpuno isključimo. "Ne pokušavajte da razumijete," rekao je. "Ne pokušavajte da analizirate."

Kada sam se srela s Diasom neposredno prije časa da razgovaramo o mehanici, uporijedio je terapiju dahom sa meditacijom. "Meditaciji često nedostaje direktna povratna informacija. Teško je znati da li djeluje," kaže on, "dok terapija dahom, međutim, pruža veoma direktnu i trenutnu promjenu stanja. Nakon samo jedne sesije možete osjetiti opipljivu promjenu u tijelu."

Dias dio porasta interesovanja pripisuje našem tehnološkom dobu i rastu AI. "Ljudi se okreću tome vrlo brzo i snažno, i gubimo našu somatsku inteligenciju," kaže on. "Sve je to bilo tačno i prije AI, ali će sada samo rasti."

Njegova poenta me pogodila. U posljednje vrijeme teško je reći gdje se završava stvarno, a počinje vještačko. Gledam na telefonu pored zadivljujućeg snimka kita kako iskače pored broda (pravo), potom nailazim na bezazlenu lokvu koja proguta trotinet i njegovog vozača (AI slop). Algoritam mi servira lica koja lebde u nestvarnoj dolini, sa iskrivljenim rukama i kožom koja je previše voštana da bi bila živa. To me tjera da sumnjam ne samo u ono što je na ekranu, već i u ono što je stvarno za mene. Terapija dahom postaje kontrapunkt, verifikacija u stilu: Molimo potvrdite da ste ljudsko biće. "Terapija dahom vam pruža veoma direktnu i trenutnu promjenu stanja. Nakon samo jedne sesije, možete osjetiti opipljivu promjenu u tijelu."

Za ovo vam ne treba terapeut | Depositphotos

Nekoliko nedjelja ranije bila sam u studiju "Samadhi" u Greenpoint-u, Bruklin, Njujork, "dizajniranom za duboko somatsko istraživanje." Otvoren u aprilu, njegov program uključuje terapiju dahom, ali i zvuk, meditaciju i plesne časove.

Ušetala sam iza debele zavjese na ulazu u studio i oko njegovih zakrivljenih zidova, gdje je učionica bila okupana ružičastim sjajem. Disanje je jedan od rijetkih alata koje ljudi posjeduju a koji može služiti kao portal iz svjesnog u podsvjest, počela je učiteljica. Između krugova yoga poze psa koji gleda dole, podsticala me je da se kotrljam po prostirci, zamahujem udovima u svakom pravcu i trljam se o zid. Sesija je završila sa nekoliko sporih brojanja udisaja i izdisaja. Devedeset mentalnih tabova koje moj mozak stalno prebacuje nisu nestali, ali na nekoliko trenutaka bili su minimizovani u udaljene male ikone.

"Um je veoma lukav, zar ne?" kaže vlasnica Samadhi studija Christine Blackburn. "Ljudi se osećaju jako odvojeno od sopstvene intuicije i to stvara mnogo unutrašnjeg haosa. Uz terapiju razgovorom, imate osjećaj da u nekom trenutku samo pričate u krug. Možete sebe ubijediti u bilo šta. Možete ubijediti drugu osobu, možete ubijediti svog terapeuta."

Blackburn kaže da podešavanje na signale tijela može biti životno transformišuće. "Kada to osjetite kroz ovakav somatski rad, zaista vas povezuje sa intuicijom i mislim da vam pomaže da se krećete kroz svijet," kaže ona. "To je ono što ljudi žele."

 

Neke vrste terapije dahom, međutim, nisu za mene. Hiperventilacija u holotropskom disaneu može navodno izazvati stanja slična psihodelicima, ali meni su višestruki pokušaji ostavljali vrtoglavicu i glavobolju, vraćajući neugodne uspomene na dječje napade plača.

Nepalsko-tibetanski budistički monah Yongey Mingyur Rinpoche uvjerava zainteresovane da nije potrebna nikakva posebna tehnika da bi se osjetila korist od terapije dahom. U septembru, ovaj poznati učitelj meditacije popeo se na binu na Dragonfly Summit-u u Bangkoku na vikend velnes konferenciji sa 3.000 učesnika, kako bi pokazao koliko jednostavna i nepretenciozna sesija terapije dahom može da bude. "Kada posmatrate svoje disanje, misli o naručenoj pici dolaze," rekao je."Izdah, pica. Udah, nova dolazi. Izdah, šta da radim poslije ova dva dana? Udah, šta će biti za ručak?"

Publika se kikoće. "Oslobodite se svojih predrasuda," rekao je, "i priroda rada i života postaje jasna."

Terapija dahom postaje dio mog odgovora na navigaciju kroz dezorijentišući svijet. Imam prijatelje koji svoju meditaciju pronalaze u plesu ili surfovanju, ali te strategije ne pomažu mnogo tokom neprijatnog susreta sa naprasitim strancem u metrou. Snaga terapije dahom je u njegovoj prenosivosti. Gdje god da ste, uvijek možete produžiti izdah. Ne zahtijeva vjerovanje ni intelektualni pristanak, nudi samo jednostavnu, provjerljivu istinu: Vi ste ovdje, i vi dišete. U pejzažu beskonačne, ubrzavajuće apstrakcije, ovo je jedna činjenica kojoj uvijek mogu da pristupim.