Dragica Pavlović prva je i jedina žena iz Srbije koja je završila dupli Ironman. Plivala je 7,6 kilometara, cijelu noć vozila bicikl 360 kilometara, a onda trčala 84 kilometra. Ona je ovu trku, dugu 451,6 kilometra, u Austriji 1. septembra savladala za 35 sati i tim rezultatom uspjela da zauzme treće mjesto.
Ova 48-godišnja Šapčanka u rekreativnom sportu je cijeli život. Trenirala je rukomet i košarku, a trčanje joj je prešlo u naviku kada joj se tata razbolio. Od oca, inače bivšeg fudbalera, kaže da je naslijedila ljubav prema sportu.
"Tatina bolest me jako potresla, i morala sam taj stres negdje nekako da izbacim, pa sam počela da trčim. Prvi polumaraton istrčala sam 2017. godine u Šapcu, a te iste godine saznala sam i da mi je pukao jedan pršljen", počinje svoju priču Dragica za Bloomberg Adriju.
"Imala sam povredu kičme i ljekari su mi rekli da ne smijem ni da trčim, ni da se savijam, ni da plivam kraul, ni podižem teško. A moj posao je, jer sam po struci viši fizioterapeut, i da se savijam i da dižem pacijente. Tada sam, suprotno savjetima ljekara, odlučila da ću da radim ono što volim. Poslušala sam svoje tijelo, koje je reklo da mogu, a ne ljekare. I krenula sam u triatlon. Od jubilarne nagrade za 20 godina staža kupila sam bicikl i uz podršku porodice krenula da treniram", prisjeća se ona.
Kada je odlučila da krene put triatlona, prije nešto više od četiri godine, Dragica je danonoćno pregledala različite sajtove, Youtube kanale i forume iskusnih triatlonaca. Slušala je, čitala i zapisivala, kako bi se što bolje informisala, jer niko koga je znala nije bio aktivno u triatlonu.
Sama sebi jedini protivnik
Na prvu triatlon trku – sprint triatlon (750 metara plivanje, 20 kilometara bicikl i pet kilometara trčanje) otišla je u novembru 2020. godine, pred samu koronu. Od tada do danas učestvovala je na 12 trka. Na istu trku ide bar dva puta, jer, kako kaže, uvijek želi da pobijedi sebe.
Ne takmičim se ni sa kim, ja samo želim sebe da pobjeđujem. Svake godine sam starija, a svake godine sve bolja što se tiče vremena trke.
"Da je bilo više novca, bilo bi i više trka. Sponzora nemam, sama sam htjela, pa ću sama i da finansiram koliko mogu", ističe ona.
Privatna arhiva/Dragica Pavlović
Trka duga 35 sati i 451,6 kilometara
No, da je bilo više novca, možda danas Srbiji ne bi imala ženu koja je završila trku dugu 420 kilometara.
"Prošle godine sam htjela da prijavim za punu distancu Ironaman (3.800 metara plivanja, 180 kilometara vožnje bicikla i 42 kilometra trčanje), ali u momentu kad je bila prijava, ja nisam imala novca. Bila sam poprilično bjesna i tražila sam negdje u blizini neku trku gdje bih mogla da idem kolima i tako samo stigla do ove u Austriji. Znala sam da je to trka za mene. Kada sam rekla treneru šta sam naumila, on me je pitao: "Što hoćeš da se mučiš?", kaže Dragica.
A nije se mučila. Tokom 35 sati, koliko je za nju trajala trka, Dragica je imala samo jednu krizu, i to kad je nakon 13,5 sati vožnje bicikla počela da trči.
"Imala sam krizu poslije četiri kilometra trčanja, ali ne fizički, fizički sam sve mogla da izdržim, noge su radile savršeno, samo mi se spavalo. Iscrpjela me vožnja biciklom noću, iako sam u biciklističkom segmentu uživala. Onda mi je trener rekao da se odmorim 20 minuta, dremnula sam, pa nastavila. Mnogo mi je tokom trke pomogla i moja drugarica Zrinka, takođe triatlonka, iz Slavonskog Broda. Bez nje ova trka ne bi bila ni približno ovako dobra", kaže ona i dodaje da kada je sport u pitanju, ima puno samopouzdanja.
Privatna arhiva/Dragica Pavlović
Sve što zavisi od mene, ja znam da ću završiti. Uopšte mi nikada nije bilo bitno ko u mene vjeruje. Najvažnije mi je u šta ja vjerujem. A ja nijednog momenta nisam posumnjala u sebe.
Trenira svaki dan. Kiša i snijeg joj ne smetaju da izađe napolje i trči, a bicikl mijenja trenažerom, kojim je sebe počastila za rođendan, tokom zimskih i jesenjih dana kada su padavine.
"Kad me stisnu muke sa svih strana, meni su malo ova tri sporta, ja bih da nađem nekog da s njim igram basket u ponoć. Stres i sve negativno se izbacuje kroz svaku fizičku aktivnost. Kada mi je mama bila bolesna, ja devet dana nisam trenirala, čim je izašla iz bolnice, ja sam otišla da trčim sa idejom da istrčim bar pet kilometara, izašla sam iz kuće u 23.45, vratila sam se u 2.15, istrčala sam 21 kilometar", priča ona.
Privatna arhiva/Dragica Pavlović
Za njen sportski uspjeh, kaže, zaslužni su koliko ona, njena volja i disciplina, toliko i njen trener Jovan Ponjević, sa kojim je otpočela saradnju odmah nakon prvog sprint triatlona u Bosni 2020.
"Beskrajno sam zahvalna Jovanu što je vjeruje u mene isto kao što ja vjerujem u samu sebe. Na svaku trku me isprati riječima: 'Tvoja je trka, uživaj u njoj'", ističe Dragica.
.webp){kind=icon}
