Kanjoning bi, za početak, mogao da se opiše u tri riječi - "samo za najhrabrije". Ili u druge tri riječi - "samo za najluđe". Da biste probali jednu od najopasnijih aktivnosti u prirodi, potrebno je da se ne plašite visine, vode, zmija, kao i da u kriznoj situaciji, pazite sad, nikako ne paničite. Koji procenat ljudi to može?
"Kod kanjoninga me najviše fascinira savladavanje strahova, i mojih i gledanje drugih kako se bore sa svojim strahovima. Kanjoning je najbolji način da upoznate sebe", tako ovu aktivnost opisuje avanturista i ljubitelj kanjoninga Milan Ostojić, koji je bio i naš vodič u crnogorskim kanjonima Međureč i Rikavac.
Da, u pravu je. Kanjoning je najbolji način da se suočite sa svojim strahovima, da ih savladate, kao i da testirate koje su to još vaše mogućnosti i gdje su vam granice. Pored toga, kanjoning je i prilika da upoznate prirodu iz nekog drugog ugla.
U kanjonu, za razliku od planine, ne osvajate vrh, već dno. Kanjoni, za razliku od planina, ne nude prelijepe vidikovce i prizore koji ostavljaju bez daha, ali nude stijene koje čuvaju milionima godina skrivenu tajnu kako su nastale i nisu ništa manje fascinantne od pogleda s planine.
Stijene nisu same, prati ih voda, koja im na suncu daje poseban sjaj. Voda se provlači kroz stijene da bi na vertikalama padala i pravila najljepše vodopade, kroz koje se avanturisti spuštaju užetom, upadajući u prirodno napravljene bazene. Kanjoning avanturistima daje mogućnost da upoznaju drugu stranu prirode dok pobjeđuju strah, a osjećaju konstantan adrenalin.
Kanjoning u regionu veliki turistički potencijal
"Kanjoning u Srbiji je slabo razvijen", kaže naš vodič Milan. U Srbiji, dodaje, postoje dva atraktivna kanjona, jedan je Tribuća, koji se nalazi između Valjeva i Bajine Bašte, a drugi je Vučjanka, koji se nalazi kod Leskovca. Tribuća je, za razliku od Vučjanke, ozbiljniji i opasniji kanjon, pa je samim tim i više privlačna za upuštanje u ovu vrstu avanture.
"Meka i Medina za kanjoning je Crna Gora", poručuje naš vodič, koji nas je i proveo kroz dva kanjona u toj zemlji. Jedan je Rikavac, koji je kraći, moguće ga je preći za od sat i po do dva, ima manje vertikala, dovoljno vode, prirodnih bazena, fotogeničan je i kao takav idealan za početnike. Drugi je Međureč. Da biste prešli taj kanjon, potrebno je oko pet sati, opasniji je, ima između 10 i 12 vertikala, od kojih je jedna visoka čak 32 metra. U Međurečkom kanjonu je voda dosta hladnija od Rikavca, koji je više izložen suncu.
Naš vodič Milan ispričao nam je da se u Baru, pored ova dva kanjona, nalazi i kanjon Vruća rijeka, a da je najpoznatiji i najkomercijalniji kanjon u Crnoj Gori Nevidio, koji se nalazi kod Žabljaka i gdje početnici obično idu. Na primorju se nalazi, kako nam je rekao, kanjon Škurda pored Kotora, a postoje i kanjoni u slivu rijeke Morače i to su Višnjički kanjon, Bogutovski potok i Kičevac.
"Kičevac je najekstremniji kanjon i kroz njega je do sada prošao mali broj ljudi. Veoma je opasan", ispričao nam je Milan.
U Bosni i Hercegovini je najpoznatiji kanjon Hrčavka. Od svih zemalja u regionu, kako kaže, u Sloveniji je kanjoning najviše razvijen za turiste.
Oprema i najvažnija lekcija – desna ruka čuva život
Kaciga, pojas, karabiner, osmica, uže, neoprensko odijelo, duboke patike. To je oprema potrebna za kanjoning. Vodič Milan nam je održao obuku prije ulaska u kanjon. Naučio nas je kako se namješta i učvršćuje pojas, vezuje uže za osmicu, kako se osmica kači za karabiner, kao i tehniku spuštanja.
"Najvažnija lekcija – desna ruka čuva život", to nam je Milan više puta ponovio prije ulaska, a i tokom prelaska kanjona. Desnom rukom popuštamo uže i to popuštanje određuje brzinu kojom se spuštamo. Takođe, tom rukom i zaustavljamo uže. Zbog toga, šta god da se desi – desna ruka ostaje čvrsto na užetu, inače bi se silazak ubrzo pretvorio u nezgodan pad.
Dok Milan traži sidrište za kačenje užeta i priprema teren za novi spust, interesovalo nas je gdje nabavlja opremu i da li se ona može naći u Srbiji.
"Kao što sam već rekao, u Srbiji kanjoning nije razvijen, pa se samim tim ni oprema ne može naći. Sve mora da se poručuje iz zemalja Evropske unije (EU), odnosno iz razvijenijih zemalja EU, jer u Mađarskoj, Rumuniji i Bugarskoj može se ponešto naći, ali ne sve. Najozbiljnija oprema je u Francuskoj, Italiji, Holandiji i Velikoj Britaniji".
Druga rečenica koju nam je Milan često ponavljao bila je: "Moraš da vjeruješ opremi". Uvjerio nas je da je oprema - od užeta, preko osmice i karabinera - napravljena tako da može da izdrži i po nekoliko tona i da smo sasvim bezbjedni.
Virovi, vrtlozi, sifoni – sve moguće opasnosti u kanjonu
Lijep ljetni avgustovski dan odabrali smo za kanjoning. A kada je najbolje vrijeme za ulazak u kanjon, zavisi od samog kanjona i količine vode u njemu, objašnjava vodič. Najbolje vrijeme za ulazak u kanjone s malo vode je proljeće, kada se topi snijeg s planina, a upravo to može biti opasnost u drugim kanjonima s više vode, jer preveliki mlaz može otežati spuštanje niz uže. Zato je u te kanjone bolje ići ljeti.
"Kada se ulazi u kanjon, traži se neka sredina, da nije suh, jer onda nije zanimljiv, već da ima dovoljno vode, ali da ona ne predstavlja opasnost."
Kada je u kanjonu velika količina vode, ona na mnogim mjestima pravi vrtloge, virove, sifone, sve ono što može da ugrozi život čovjeka. Dešava se da se oni nekada i ne vide s površine.
Još jedna moguća opasnost u kanjonu može biti bujica, ispričao nam je Milan, a ona se može pojaviti ako se u kanjon uđe po kišovitom danu ili po oblačnom vremenu koje se tokom prolaska kroz kanjon pretvori u kišu.
"Može da se desi da se količina vode u tom potoku poveća za 50 odsto, jer ušao si u kanjon kada je količina vode bila na granici i pomisliš bezbjedan si, a onda na pola kanjona počne da dolazi voda kao da neko sipa dodatne količine."
Druga velika opasnost je pad s velike visine. Zato je važno vezati uže na način na koji vam vodiči pokažu i, naravno, kontrolisati spust desnom rukom. Milan naglašava da je u kriznim situacijama važno ne paničiti i slušati vodiča.
Kanjoning inače spada u opasnije aktivnosti u prirodi, kaže Milan i dodaje da i to može zavisiti od kanjona do kanjona, jer neki predstavljaju pravi akva-park u prirodi, a u nekom drugom sve vrijeme možeš da budeš izložen opasnosti.
Ptica u letu
Nakon pet godina intenzivnog istraživanja kanjona u Srbiji, regionu i Italiji pitali smo Milana kako se on osjeća u ovom okruženju, a on kaže "kao ptičica u letu". "Za mene je ovo miks zabave, druženja, straha i adrenalina."
I tako nas je ova ptičica na svojim krilima uspješno i bezbjedno spustila niz svaku vertikalu, provela kroz vodu, stijene, otkrila nam je bazene i tobogane koje je priroda sama napravila, dala znak gdje je bezbjedno da skočimo, upozorila na zmije, pokazala nam najljepše leptire i biljke skrivene duboko u ovoj netaknutnoj prirodi.