text size
Godine 1776, na brodu usidrenom u njujorškoj luci, grupa falsifikatora užurbano je pravila lažni američki novac. Većina falsifikata se radi radi profita, ali ova operacija je planirala da novčanice dijeli besplatno. Bili su to britanski agenti, a njihova misija bila je da preplave New York lažnim "Continentals" — prvobitnom valutom Američke revolucije — čime bi izazvali inflaciju, destabilizovali pobunjenike i pomogli Velikoj Britaniji da dobije rat.
Plan je uglavnom uspio: lojalisti su distribuirali falsifikovane novčanice, pomažući da se naruši povjerenje tržišta u "Continentals". Ali falsifikovanje je bilo daleko od najvećeg problema te valute. Neposredniji izazov pojavio se na bojnom polju, gdje je svaki poraz vojske George Washingtona podsticao sumnju da bi te novčanice ikada mogle biti zamijenjene za zlato ili srebro. Vrijednost Continentala zavisila je od sposobnosti Sjedinjenih Država da brzo dobiju rat, a zatim i od sposobnosti kolonija da održe svoju krhku političku uniju.
"Continental" je propao, ali je zemlja opstala; stvorila je američki dolar 1785. godine, otprilike u isto vrijeme kada je London počeo da prestiže Amsterdam kao svjetski finansijski centar, a funta sterling postajala najdominantnija svjetska valuta. Biće potrebna dva svjetska rata da dolar zamijeni sterling.
Dolar je danas posrednik koji omogućava funkcionisanje globalne trgovine: 89 odsto deviznih transakcija uključuje dolar, njime se određuje cijena približno polovine izvoza, i rezervna je valuta koju centralne banke širom svijeta najčešće biraju. Od kada je dolar učvrstio tu ulogu u Bretton Woods sistemu 1944. godine, Amerikanci i ostatak svijeta raspravljaju o njemu. Neki američki analitičari brinu zbog gubitka tog statusa; nekolicina smatra da ta pozicija nije vrijedna svih problema koje donosi. Mnogi ljudi van SAD negoduju zbog dominacije dolara; niko, međutim, ne uspijeva da ponudi bolju alternativu.
Izdavao ga je Kontinentalni kongres tokom Revolucionarnog rata, a "Continental" je toliko izgubio vrijednost da je nastala izreka "not worth a Continental" ("ne vredi ni jedan Continental") | Javni domen
Zašto lekcija o dolaru mora da se ponovo uči?
Ova rasprava o dolaru često je imala izrazito tehnički ton, oslanjajući se na ezoterične ekonomske teorije i sitne detalje finansijske infrastrukture. Ali od 2022. godine, kada je Rusija pokrenula punu invaziju na Ukrajinu, a Washington odgovorio sankcijama, rasprava je postala političkija.
Ta promjena je nemoguće ne primjetiti u nizu nedavnih knjiga o dolaru, naročito u knjizi Money Beyond Borders: Global Currencies From Croesus to Crypto ("Novac bez granica: globalne valute od Kreza do kriptovaluta"), koju je napisao ekonomski istoričar Barry Eichengreen (Princeton University Press, mart 2026). Dok sam je čitao, povremeno sam imao osjećaj da je mogla biti nazvana Money: A Military History ("Novac: vojna istorija").
Statuta rimskog boga Marsa u Vatikanu | Depositphotos
Ideja da je novac u osnovi politički zvuči kao razgovor kasno noću u studentskom domu — ili, još gore, kao uvodno predavanje na kripto konferenciji 2012. godine. Ipak, to je lekcija koju neki u SAD ponovo moraju da nauče.
A kako je razgovor o dominaciji dolara postajao sve političkiji, počeo je da liči na izvještaj o uspjehu Amerike. Dominacija dolara je "u kasnoj srednjoj dobi", piše ekonomista sa Harvarda Kenneth Rogoff u knjizi Our Dollar, Your Problem: An Insider’s View of Seven Turbulent Decades of Global Finance, and the Road Ahead ("Naš dolar, vaš problem: pogled iznutra na sedam turbulentnih decenija globalnih finansija i put naprijed") (Yale University Press, 2025). Dominacija je i dalje zdrava, kaže on, ali postoje razlozi za zabrinutost da je možda dostigla vrhunac. Dok SAD obilježavaju 250 godina postojanja, ova ocjena neodoljivo podsjeća na procjenu stanja same zemlje.
Merkur protiv Marsa
Novcem obično upravljaju države, što stvara problem kada ljudi iz dvije različite zemlje trguju: u kojoj valuti bi posao trebalo da bude izražen? Vjekovima je ovo pitanje riješavano oslanjanjem na valutu kojoj obje strane mogu da vjeruju. Takozvane međunarodne valute postaju posrednici, koriste ih čak i oni koji nisu građani zemlje koja ih izdaje, kako bi olakšale prekograničnu trgovinu.
Ali šta omogućava valuti da dostigne taj status? U radu iz 2017. godine, Eichengreen i njegove kolege suprotstavili su ono što su nazvali "Merkur" i "Mars" teorijama međunarodnih valuta, nazvanim po rimskim bogovima trgovine i rata. Koristeći podatke o 19 zemalja od 1890. do 1913. godine, zaključili su da sami ekonomski faktori ne mogu objasniti koje valute vlade i centralne banke odlučuju da drže. Vojni savezi su takođe igrali značajnu ulogu.
Pozlaćena statua rimskog boga Merkura, koju je 1862. izradio njemački vajar Johann Ludwig von Hofer, na vrhu zgrade Stare kancelarije u Štutgartu, Njemačka | Depositphotos
"Dominacija dolara kao međunarodne jedinice ojačana je ulogom zemlje kao globalne sile koja garantuje bezbjednost savezničkih država", pišu oni.
Deceniju nakon objavljivanja tog rada, objašnjenja dolara zasnovana na principu "Marsa" postaju sve popularnija.
"Uloga politike u oblikovanju globalne valutne hijerarhije smatra se sekundarnom u odnosu na osnovne ekonomske temelje", napisao je prošle jeseni politikolog Daniel McDowell (koji je takođe izdao knjigu o dolaru) za Geoeconomics Center pri Atlanstkom savezu. Ali to se menja.
"U velikoj globalnoj debati o valutama, tržišne sile nikada nisu bile više prevaziđene, a političke sile nikada nisu bile toliko istaknute."
Ekonomska politika SAD postaje sve manje predvidiva
Indeks zasnovan na učestalosti pominjanja neizvjesnosti u novinskim tekstovima
Vrednost 100 predstavlja istorijski prosek za period od 1985. do 2009. godine. | US Economic Uncertainty Index by Baker, Bloom and Davis
Ova promjena je veoma prisutna u knjizi moje koleginice Salehe Mohsin, Paper Soldiers: How the Weaponization of the Dollar Changed the World Order ("Papirni vojnici: kako je pretvaranje dolara u oružje promijenilo svjetski poredak") (Portfolio, 2024).
U ranim poglavljima ovog djela, koja se odvijaju tokom bezbrižnih devedesetih godina, ministar finansija Bob Rubin zauzet je smirivanjem tržišta obveznica tako što se obavezuje na politiku "jakog dolara"— što je bio kodni izraz za odupiranje iskušenju da se interveniše na valutnim tržištima, kao što zemlje često rade, kako bi podržale ili oslabile vrijednost dolara.
To je možda bio vrhunac objašnjenja dominacije dolara kroz teoriju "Merkura". Ali naslov knjige nagovještava njen kraj: kada Janet Yellen preuzme Ministarstvo finansija pod predsjednikom Joe Bidenom, Kraj istorije je završen, a dolar kreće u rat — da bi sankcionisao Rusiju zbog njene invazije na Ukrajinu.
Knjiga Barryja Eichengreena jasno pokazuje da je ovo istorijska norma. Rimski denar, na primjer, širio se — kako bismo moderno rekli — uz miris baruta.
"Rimski novac korišćen je za plaćanje rimskih vojnika'', piše Eichengreen. "Putovao je zajedno sa rimskim vojskama. Njihov ratni plijen obezbjeđivao je materijal potreban za njegovo izdavanje. Događaji na bojnom polju davali su podsticaj njegovom širenju [i] njegovom obezvređivanju nakon vojnih neuspjeha".
Vojni i politički ciljevi podsticali su korišćenje denara isto koliko i trgovački interesi.
"Aureus" je bio glavna zlatna kovanica antičkog Rima od 1. vijeka p. n. e. do početka 4. vijeka n. e., kada ga je zamijenio "solidus". Tokom Carstva je standardizovan, a vrijedio je 25 srebrnih denara. Bio je slične veličine kao denar, ali teži jer je zlato gušće od srebra | Depositphotos
Eichengreen pruža slične političke istorije drugih međunarodnih valuta za koje tvrdi da su postale dominantne zahvaljujući mješavini trgovine, stabilnosti i vojne moći.
Atinska "sova" nije imala korist samo od trgovačke snage grada-države, već i od njene moćne mornarice i široke mreže savezništava.
Vizantijski "solidus" imao je koristi ne samo od efikasnog poreskog sistema cara Konstantina, već i od njegove značajne vojne sile; vojnici su bili plaćeni u "solidusima" i zbog toga su dobili naziv soldiers (prevod sa eng. "vojnici").
Sterling je, takođe, bio ojačan Francuskom revolucijom i Napoleonovim ratovima, koji su učinili London relativno mirnim mjestom za poslovanje u poređenju sa ostatkom Evrope.
Eichengreen nije jedini koji naglašava političke i vojne faktore u usponu neke valute do međunarodnog statusa.
Početak kraja dominacije španske valute može se povezati sa potapanjem Španske armade od strane Britanije, navodi Rogoff.
U knjizi King Dollar: The Past and Future of the World’s Dominant Currency ("Kralj dolar: prošlost i budućnost dominantne svetske valute") (Yale University Press, 2025), finansijski novinar Paul Blustein navodi primjer Kublaj-kana, čija je papirna valuta iz 13. vijeka, "chao", postala rasprostranjena dijelom zato što je kineski car prijetio da će ubiti svakoga ko je ne prihvati.
Replika zlatnog rimskog 'solidusa" cara Justinijana I (527–565. n. e.) | Depositphotos
Uloga dolara u međunarodnom sistemu je drugačija: on nije globalna rezervna valuta samo zato što je valuta kojom se plaćaju američki vojnici.
Njegov status počiva na veličini američke ekonomije, dubini njenih finansijskih tržišta i povjerenju u njenu centralnu banku. A kada se SAD optužuju za prinudne politike, one obično uključuju zabranu pristupa dolaru, a ne zahtjev da se on koristi.
Ipak, Eichengreen tvrdi da saveznici SAD koji se oslanjaju na njen bezbjednosni kišobran obično drže više imovine izražene u dolarima nego što bi se očekivalo.
Ta logika ide još dalje u knjizi Greenback Empire: Global Dollar Dominance and the New Cold War ("Carstvo zelenih novčanica: globalna dominacija dolara i novi Hladni rat") (The University of Chicago Press, oktobar 2026), autora Ho-fung Hunga, sociologa sa Univerziteta Johns Hopkins.
On pokušava da objasni zagonetku: zašto je dominacija dolara opstala iako su SAD postale manji dio globalne ekonomije?
"Ako se uzmu u obzir samo ekonomski faktori, hegemonija dolara bi odavno trebalo da je nestala", piše on.
Nakon što iznosi slabosti drugih objašnjenja, on se okreće "jedinom području u kojem Sjedinjene Države održavaju svoju globalnu nadmoć": američkoj vojsci.
On navodi da se širenje dolara u Zapadnoj Njemačkoj tokom Hladnog rata uglavnom dogodilo zato što je to bila valuta u kojoj su vojnici primali plate; Washington je zatim podsticao Zapadne Nijemce da te dolare troše na američku vojnu opremu.
Bezbjednosni interesi, tvrdi on, takođe su stvorili petrodolar.
A 1985. godine SAD su izvršile pritisak na svoje saveznike da oslabe dolar.
U Hungovom prikazu, "hegemonija [dolara] oduvijek je bila zasnovana na oružju, a ne na zlatu".
Postoje protivnici posebno Hungovog ekstremnijeg tumačenja, ali i Eichengreenovog umjerenijeg.
Drugi istraživači zaključili su da ekonomski faktori sami po sebi veoma dobro objašnjavaju koje valute centralne banke drže, i da geopolitički pokazatelji ne izgledaju značajno.
A u knjizi King Dollar, Blustein naginje objašnjenju "Merkura", nudeći konvencionalniji finansijski argument za dominaciju dolara.
On priznaje važnost države u upravljanju novcem, ali naglašava mrežne efekte koji su održali dolar ukorijenjenim kao globalnu valutu, kao i nedostatak alternativa.
"Globalna dominacija dolara je poput neosvojive tvrđave", piše Blustein, "i tako će ostati osim ako američka vlada ne napravi katastrofalne greške." Pošteno od njega jer priznaje da su takve greške uopšte moguće.
Od svih ovih knjiga, najteže je svrstati The Almighty Dollar: 500 Years of the World’s Most Powerful Money ("Svemogući dolar: 500 godina najmoćnijeg novca na svijetu") (Crown Currency, maj 2026), istoričara i bivšeg novinara Bloomberg Businessweeka Brendan Greeleyja.
On je skeptičniji prema koristima koje Amerikanci imaju od dominacije dolara, a u svom širem, slojevitijem sagledavanju istorije vidi dolar kao nešto što je na kraju izvan kontrole bilo koje pojedinačne vlade.
Na početnim stranicama, Greeley suprotstavlja standardne ekonomske prikaze novca sa "čartističkim" pogledom, koji naglašava važnost države u odnosu na čisto ekonomske faktore.
Ali on odbija da se prikloni bilo kojoj strani i ne prihvata "Mars" teorije:
"Mislim da su daleko važnije od nosača aviona swap linije", rekao je mojim kolegama u podcastu Odd Lots.
"Ne mislim da je dolar proizvod Pax Americana."
Po Greeleyjevom mišljenju, niko ne kontroliše dolar, uključujući Federalne rezerve — ali bankarstvo je važnije od metaka.
Ako postoji spoj između teorija "Merkura" i "Marsa" o dominaciji dolara, onda je to još jedna knjiga Kennetha Rogoffa Our Dollar, Your Problem ("Naš dolar, vaš problem"), koja se prije svega bavi američkim dugom i inflacijom.
Ekonomija, a ne vojni savezi, ovde je u prvom planu, ali ono što ih najviše ugrožava jeste unutrašnja američka politika.
"Najveće opasnosti po dominaciju dolara dolaze iznutra", piše Rogoff, "i nije važno koja je stranka na vlasti."
Novčanica od 100 dolara (kolokvijalno nazvana "Benjy" ili "C-note") najvrijednija je američka novčanica koja je trenutno u opticaju. Na prednjoj strani nalazi se ovaj portret Benjamina Franklina, a na poleđini prikaz Independence Hall (Sale nezavisnosti) | Depositphotos
Eswar Prasad, profesor ekonomije na Cornell University, ponavlja ove stavove u knjizi The Doom Loop: Why the World Economic Order Is Spiraling Into Disorder ("Začarani krug propasti: zašto svjetski ekonomski poredak klizi u haos") (Basic Venture, februar 2026).
Dolar ima koristi od nedostatka konkurencije, kaže on, ali ga politika potkopava.
Predviđa da će dolar ostati dominantan, iako primjećuje da "u racionalnijem svijetu" to ne bi bio slučaj.
Koliko često razmišljate o Rimskom carstvu?
Nije teško objasniti promjenu raspoloženja u raspravi o dolaru - od "Merkura" ka "Marsu".
SAD više nisu jedina globalna supersila, a geopolitički poredak nakon Hladnog rata se raspao.
Amerika i dalje ostaje finansijska i ekonomska supersila, ali njeni politički temelji pucaju.
Hung smatra da dominacija dolara mora biti vođena politikom zato što je njegova ekonomska težina opala od Bretton Woodsa, dok je vojna snaga ostala — ali on je izuzetak.
U cjelini, ove knjige ukazuju da je pravo pitanje koliko dugo dominacija dolara može opstati oslanjajući se samo na američku ekonomsku moć, čak i dok politička stabilnost i međunarodni uticaj SAD počinju da slabe.
Ako vjerujete u "Merkur" teoriju međunarodnih valuta, dolar će biti u redu.
Ako vjerujete u "Mars" teoriju, dolaru otkucava.
SAD i dalje imaju najvrednije kompanije na svetu
Udeo SAD u globalnoj tržišnoj kapitalizaciji akcija
Izvor: Bloomberg: WCAUUS / WCAUWRLD
Mnoge od ovih knjiga otišle su u štampu prije nego što se Donald Trump vratio u Bijelu kuću.
Ali Eichengreenova knjiga, zahvaljujući tome što je objavljena ranije ove godine, ne ublažava svoje zaključke.
"Na kraju, sudbina dolara zavisiće od spremnosti američkih lidera da podrže vladavinu prava, poštuju podjelu vlasti i ispune obaveze zemlje prema svojim međunarodnim partnerima", piše on.
To su brige koje su posmatrači valuta dugo imali — ali, kako primjećuje, u vezi sa kineskim renminbijem, a ne dolarom.
"Situacija se okrenula."
Najzlokobniji odlomak u Eichengreenovoj knjizi, iz savremene američke perspektive, možda je njegov opis razloga zbog kojih je rimski denar izgubio svoju dominaciju:
"Rimska država, kako je starila, postajala je birokratskija i manje povezana. Demokratske tradicije republike, koje su omogućavale Senatu da kontroliše prekomjerno [novčano] izdavanje i spriječi obezvređivanje denara, ustupile su mjesto vladavini jednog čovjeka, čiji su carski hirovi, uključujući i one koji se odnose na novac, mogli ostati bez kontrole. Vladavina prava je oslabila, a korupcija se širila, dok je zemlja postajala sve koncentrisanija u rukama nekoliko velikih zemljoposednika."
Istovremeno, piše on, rimski vojni budžeti su naglo rasli. Bolesti su se širile, a zagađenje pogoršavalo. Vulkanske erupcije mijenjale su klimu, izazivajući haos u žetvama. A zatim je Neron odlučio da dodatno obezvrijedi denar kako bi platio nove ratove.
Ne vrijedi ni jedan "Continental"
Do 1781. godine, prva američka nacionalna valuta, "Continental", bila je praktično bezvrijedna — i to ne zbog britanskih falsifikatora.
U uobičajenom prikazu istorije, Kongres je pogriješio tako što je kolonije preplavio prevelikom količinom nove papirne valute, čime je nastala izreka "not worth a Continental" (prevod sa eng. "ne vredi ni jedan Continental").
Prava istorija je mnogo kompleksnija.
"Continental" je tehnički bio ratna obveznica bez kamate, a ne papirni novac bez pokrića, piše ekonomista Farley Grubb u knjizi The Continental Dollar: How the American Revolution Was Financed With Paper Money (Kontinentalni dolar: kako je Američka revolucija finansirana papirnim novcem) (The University of Chicago Press, 2023).
Nedovršena piramida sa svevidećim okom na novčanici od jednog dolara. Simbol na vrhu piramide je 'Oko Proviđenja', a iznad njega je latinski natpis Annuit Coeptis ("On odobrava naše poduhvate"). Izraz potiče od antičkog rimskog pisca Vergilija, iz IX knjige epa "Eneida" ("Jupiter omnipotens, audacibus annue coeptis", što znači "Svemogući Jupitere, blagonaklono podrži moje smjele poduhvate"). Piramida ima 13 nivoa, koji predstavljaju 13 prvobitnih američkih kolonija. Natpis ispod: "Novus Ordo Seclorum" znači "Novi poredak vijekova". Rimski brojevi pri dnu (MDCCLXXVI) označavaju 1776. - godinu američke nezavisnosti | Depositphotos
Njegova prvobitna svrha nije bila da služi kao zakonsko sredstvo plaćanja, već da se njime plate vojnici.
Odluka iz 1777. godine da postane zakonsko sredstvo plaćanja zakomplikovala je sistem i doprinijela njegovom propadanju, piše Grubb.
Ali najveći problem "Continentala" vjerovatno je bio jednostavno to što je rat trajao predugo i pokazao se preskupim, posebno imajući u vidu nesiguran politički položaj Kontinentalnog kongresa.
"Kada je Kongres izdao svoje prve papirne novčanice, nije imao nameru da vodi dugotrajan rat protiv Velike Britanije niti da finansira velike rashode", napisao je ekonomista Charles Calomiris 1988. godine.
"Formiranje vojske bilo je ... sredstvo za pregovaranje."
Na kraju, propast "Continentala" došla je iz spoznaje javnosti da Kongres nije mogao da prikupi dovoljno poreza kako bi ih otkupio.
Kolonisti su se djelimično borili u ratu upravo da bi izbjegli veće poreze, a osim toga Kongres uopšte nije imao ovlašćenje da oporezuje stanovništvo — zavisio je od država.
(Podsticaj za stvaranje 'Continentala" uopšte potiče iz klasičnog istorijskog paradoksa: New York se plašio da bi mogao biti primoran da prihvati valutu koju izdaje Massachusetts — možda najvjerovatnija istorijska činjenica koju sam ikada pročitao.)
Uprkos svim tehničkim raspravama o sudbini "Continentala", dovoljno je pogledati same novčanice da bi se shvatilo da je njihova vrijednost bila neraskidivo povezana sa političkim ciljem koji su predstavljale: "Ako moja zemlja ne uspije da podrži svoju nezavisnost, biću srećan ako posjedujem samo svoj život", napisao je jedan kolonijalni general 1779. godine.
Jedna novčanica, izložena u Smithsonian Museum of American History, prikazuje orla koji se bori protiv čaplje. Tekst koji je iznad ptica mogao bi sasvim prikladno stajati na dolaru dok nacija ulazi u svoju 250. godinu: "Ishod je neizvjestan."
(Walter Frick je senior urednik Bloomberg Weekend u Washingtonu Prethodno je radio kao urednik u časopisima Harvard Business Review i Quartz)
.webp){kind=icon}
