Žene koje koriste lijekove za liječenje gojaznosti ne gube samo kilograme – povećavaju i svoje šanse da pronađu posao.
To je glavni zaključak novog istraživanja profesorice ekonomije s Univerziteta Harvard Rebecce Diamond, koja je za Bloomberg News rekla da ju je na ovo istraživanje podstakao usputni komentar prijateljice o tome kako su ljudi počeli drugačije da se ophode prema njoj nakon što je počela koristiti GLP-1 terapiju.
Studija, koja još nije prošla stručnu recenziju, pokazala je da je stopa zaposlenosti među ženama koje nisu radile prije početka terapije porasla za 27 posto nakon otprilike godinu i po dana.
"Masovni farmakološki gubitak tjelesne težine nije samo zdravstveni fenomen. To je i promjena u načinu na koji društvo i tržište rada vrednuju tjelesnu težinu", zaključuje Diamond.
Ona dodaje da je podjednako važno ono što se nije promijenilo.
"Situacije koje ostaju iste uglavnom su one koje već postoje, gdje su prvi utisci odavno formirani i gdje je tjelesna težina samo jedna od mnogih karakteristika osobe", navodi Diamond. Drugim riječima, žene koje su već bile zaposlene nisu imale veće šanse da pronađu bolji posao.
Zadovoljstvo životom nije zagarantirano
Diamond je analizirala podatke iz istraživanja Understanding America Study, koje sprovodi University of Southern California i obuhvata više od 10.000 odraslih ispitanika u SAD-u. Upoređivala je žene koje su počele koristiti GLP-1 lijekove za mršavljenje sa ženama koje su ih željele koristiti, ali još nisu započele terapiju.
Utjecaj na muškarce nije bio predmet analize jer žene znatno češće koriste GLP-1 lijekove, a uzorak muškaraca u istraživanju bio je premali za pouzdane zaključke.
Dosadašnja istraživanja pokazivala su da žene s višom tjelesnom težinom u prosjeku manje zarađuju i rjeđe su zaposlene, ali je bilo teško utvrditi je li tjelesna težina uzrok ili samo povezana s drugim faktorima, poput porodičnog porijekla, obrazovanja ili socioekonomskog statusa.
"Ključno pitanje nije samo igra li tjelesna težina ulogu, već gdje ona igra ulogu - unutar postojećih poslova i odnosa ili u trenutku kada se formiraju novi poslovi i nove veze", piše Diamond u radu.
Koristeći podatke istraživanja, Diamond je formirala kontrolnu grupu od žena koje su izrazile želju da koriste lijekove za gojaznost, ali ih još nisu uzimale. Pokazalo se da su žene koje ranije nisu bile zaposlene, a započele su GLP-1 terapiju, češće pronalazile posao. Istovremeno, žene koje su bile same imale su podjednako veću vjerovatnoću da zasnuju brak ili započnu zajednički život s partnerom.
Međutim, ono što se nije promijenilo jeste njihovo subjektivno zadovoljstvo životom.
"Iako na papiru njihov život izgleda bolje, ne vidi se istovremeno i porast subjektivnog osjećaja blagostanja", rekla je Diamond u intervjuu.
Zbog ograničenog perioda posmatranja od dvije godine, istraživanje nije moglo utvrditi jesu li žene koje koriste GLP-1 lijekove kasnije ostvarile i veće prihode. Ipak, pokazalo se da su korisnice ovih lijekova u prosjeku imale veće prihode domaćinstva od žena koje su samo bile zainteresirane za terapiju, prije svega zahvaljujući zaposlenim supružnicima koji su mogli finansirati skupe lijekove.
Prema podacima Kaiser Family Foundation, jedan od osam Amerikanaca već je koristio neki GLP-1 lijek, a očekuje se da će taj broj znatno rasti zahvaljujući širenju zdravstvenog osiguranja koje pokriva terapiju, kao i dostupnosti lijekova u obliku tableta.
Globalno tržište GLP-1 lijekova moglo bi dostići vrijednost od 190 milijardi dolara do 2035. godine, što je više nego dvostruko u odnosu na 2025, navodi se u aprilskom izvještaju Morgan Stanley Research.
Posljednjih mjeseci u SAD-u su odobrene tablete za mršavljenje kompanija Eli Lilly & Co. i Novo Nordisk A/S, čime su GLP-1 lijekovi postali dostupniji ljudima koji ne žele koristiti injekcije.
Kako sve više ljudi postiže uspjeh uz pomoć lijekova za mršavljenje, očekuje se da će se smanjivati razlika u zapošljavanju između osoba s viškom kilograma i kandidata prosječne tjelesne težine.
Ipak, Diamond upozorava da bi ovaj trend mogao dodatno produbiti društvene nejednakosti.
"Za ljude s nižim primanjima ili manje resursa lako je zamisliti scenarij u kojem bi to moglo dodatno povećati nejednakost", zaključuje ona.
.webp){kind=icon}
