Porodični influensing - da li se i djetinjstvo pretvara u sadržaj

Sjetite se ranjivog trenutka iz detinjstva - sahrane vaše bake, prve menstruacije, smrti voljenog ljubimca. Sada zamislite da kroz tu emocionalnu vožnju prolazite sa kamerom uperenom u vas. A zatim zamislite da vas roditelji traže da ponovo plačete jer prvi put nisu uspjeli da snime.

To je realnost za mnoge dječije influensere, čiji se privatni trenuci često postavljaju na internet kako bi ih milijarde stranaca gledale, remiksovale i čuvale za kasnije.

U svojoj novoj knjizi Like, Follow, Subscribe: Influencer Kids and the Cost of a Childhood Online (Gallery Books, april 2026), Fortesa Latifi kritički, ali i saosjećajno, analizira lica ispred i iza kamere. Novinarka iz Los Anđelesa, koja je opširno pisala o influenserima, kaže da je knjiga nastala iz višegodišnjeg izvještavanja koje ju je navelo da dublje istraži ovu industriju.

Like, Follow, Subscribe prati evoluciju porodičnog influensinga: od ranog, sirovog perioda prvih mama blogerki početkom 2000-ih, do današnjeg visoko stilizovanog momager modela, u kojem su djeca često centralni fokus video-snimaka, fotografija i live strimova. U nekim slučajevima, porodični vlogeri priznaju da njihov sadržaj najbolje prolazi kada prikazuje dijete koje je bolesno, povrijeđeno ili na drugi način uznemireno. "Nisam sigurna da smo se u potpunosti suočili sa tim šta to znači", piše Latifi.

Kroz intervjue sa roditeljima, sadašnjim i bivšim dječijim influenserima i psiholozima, Latifi razotkriva ekonomske i društvene pritiske koji guraju porodice u ovu industriju - i koji često otežavaju izlazak iz nje. "Sve je bilo potencijalni sadržaj, i uskoro ništa više nije bilo zabranjeno: ni dijete koje povraća, ni plače, ni navikava se na nošu", piše ona o jednoj influenserki, nazvanoj Sam radi zaštite identiteta, čiji je YouTube kanal donosio više od milion dolara godišnje.

Finansijski podsticaji su teški za odbijanje. Jedna bivša mama blogerka koja je postala menadžerka za društvene mreže rekla je Latifi da YouTube kreatori sa deset miliona pratilaca mogu zarađivati od pet do osam miliona dolara godišnje od reklama i sponzorstava. Čak i kreatori sa oko 500.000 pratilaca mogu zarađivati oko 6.000 dolara mjesečno samo od oglasa.

Knjiga takođe opisuje noviju i mračniju stranu influensinga: djecu koju roditelji fizički zlostavljaju i, nakon što se objave na internetu, izloženu predatorskim komentarima, proganjanju ili korišćenju u AI-generisanom materijalu seksualnog zlostavljanja djece.

Latifi je roditeljima sa kojima je razgovarala ukazala na rizike takve izloženosti. Mnogi su priznali opasnosti i preduzeli korake da zaštite djecu, poput brisanja fotografija sa društvenih mreža - iako se, kada nešto jednom ode na internet, kontrola nad širenjem uglavnom gubi. Drugi su umanjivali zabrinutost; jedna majka uporedila je to sa mogućnošću da pedofil bude u publici na dječijoj školskoj predstavi.

"Broj roditelja koji dobijaju predatorske i pedofilske poruke i komentare, a to ne mijenja način na koji se ponašaju online, za mene je bio šokantan", kaže Latifi. "Postoji mnogo stvari koje mogu da razumijem i oprostim, ali ovo ne mogu."

Za influensere koji zarađuju: jednoj majci je plaćeno 150.000 dolara za jednu TikTok objavu - sve se svodi na analizu troška i koristi između novog društveno-ekonomskog statusa i privatnosti djeteta. "Ne mislim da možete imati obje stvari - platformu zasnovanu na izloženosti vašeg djeteta i njegovu privatnost u stvarnom životu", piše Latifi.

Odgovornost naspram podsticaja

Dok roditelji - uglavnom majke - snose najveći dio javnih kritika zbog izlaganja djece potencijalno opasnim situacijama, sve više pažnje usmjerava se na multimilijarderske kompanije koje stoje iza platformi i algoritama.

Tehnološka novinarka Taylor Lorenz rekla je Latifi da roditelji ne bi prikazivali djecu online da za to nisu podstaknuti. Influenserka Sam je primjetila da algoritmi nemaju moral - oni samo nagrađuju ono što zadržava pažnju publike.

Ta napetost otkriva ograničenja politika poput nedavne odluke Australije da ograniči pristup društvenim mrežama za djecu mlađu od 16 godina. Takvi zakoni se fokusiraju na to ko može da koristi platforme, ali malo rade na zaštiti djece koja se na njima pojavljuju. Slično tome, novi zakoni u SAD koji treba da zaštite zaradu dječijih influensera oslanjaju se na komplikovane formulacije, dok slabo regulišu radno vrijeme i uslove. Za razliku od dječijih glumaca, deca influenseri nemaju jasnu granicu između posla i doma.

"Djeca influenseri ne bi trebalo da razmišljaju o granici između posla i kuće, jer ne bi ni trebalo da imaju posao", piše Latifi. "Ali ga imaju - i njihovi rasporedi mogu biti iscrpljujući."

Posao ili zabava? | Depositphotos

Latifi smatra da odgovornost za zaštitu djece na kraju leži na roditeljima. Tehnološke kompanije, kaže ona, "misle samo na profit, ne na moral", dodajući: "Ako čekamo da kompanije reaguju, čekaćemo veoma dugo." Isto važi i za brendove koji za jednu Instagram objavu mogu platiti i šestocifrene iznose.

"Ne može se skrenuti pogled"

Kada javnost dobije uvid iza kulisa porodičnih influenser kanala, reakcije mogu biti brze i oštre. Jedna influenserka je slučajno objavila video svojim 500.000 YouTube pratilaca u kojem podučava sina kako da plače zbog potencijalno smrtonosne bolesti psa. "Video je potvrdio najcrnje sumnje ljudi o porodičnim vlogerima: da eksploatišu najranjivije trenutke svoje djece pred kamerama radi pregleda i pratilaca", piše Latifi.

Iako i dalje ima aktivan kanal sa više od 500.000 pretplatnika, Latifi navodi da sada rjeđe objavljuje i ima znatno manju gledanost.

Drugi porodični vlog, koji vode Myka i James Stauffer, izazvao je veliku reakciju javnosti 2020. godine. Par iz Ohaja je stekao veliku publiku dokumentujući usvajanje djeteta sa posebnim potrebama iz Kine, čak tražeći od pratilaca da "doniraju" pet dolara za slagalicu koja bi otkrila prvu fotografiju njihovog sina. Kasnije su objavili da su ga "prebacili" drugoj porodici. "Kritičari su optužili Stauffere da su usvojili Huxleyja zbog sadržaja i da su ga se odrekli kada su se pojavile poteškoće", piše Latifi.

Uprkos kontroverzama koje su posljednjih godina pratile porodični influensing: od razotkrivanja koje je uništilo karijere do visokoprofilnih krivičnih procesa, ova industrija je danas veća i profitabilnija nego ikada. Globalno tržište influensera trebalo je da dostigne 32,5 milijardi dolara u 2025, prema Statisti, dok brendovi sve više ulažu u marketing preko kreatora sadržaja. Prva generacija djece koja su odrasla na internetu sada ima svoju djecu, a porodični biznis ulazi u novu eru.

Ali Like, Follow, Subscribe nije samo osuda roditelja influensera. Latifi takođe istražuje ekonomsku slobodu koju influensing može da donese, posebno za tinejdžerske majke i žene koje bi inače teško zarađivale van kuće. Ona se plaši da ekonomska nesigurnost i pogoršanje troškova života mogu "stvoriti pritisak da sadržaj postane sve šokantniji i ekstremniji".

"Naš ekonomski sistem je zakazao ako neki od najranjivijih među nama (tj. tinejdžerski roditelji) moraju da uđu u viralnu lutriju u nadi da će moći da izdržavaju svoje porodice", piše ona.

U zaključku knjige, Latifi upozorava da ne treba sve roditelje koji monetizuju živote svoje djece posmatrati kao negativce. Neka djeca iskreno uživaju u pojavljivanju pred kamerom; druga su zapostavljena u potrazi za viralnošću.

Kao nova majka, Latifi razmišlja o tome kako je istraživanje ove knjige oblikovalo njen pogled na roditeljstvo. "Novac je vrtoglav; slava je opojna; mogućnost ekonomske slobode je zastrašujuće privlačna", piše ona. "Znam sve to. I ipak, nikada - nikada, ni na trenutak - ne bih napravila takav izbor."