Ovo su brendovi koji najviše zarađuju po prodanom automobilu

Automobili su posljednjih godina postali znatno skuplji. Mnogi stoga pomisle da automobilske tvrtke na automobilima masno zarađuju. Je li to istina? Provjerili smo kakve prihode ostvaruju automobilske marke po prodanom automobilu. Koje se marke mogu pohvaliti najvišim prihodima? Koje imaju najveće dobiti?

Kada je riječ o visokim prihodima ili dobiti po prodanom automobilu, svima prvo na pamet padaju premium marke i proizvođači butik sportskih automobila. Na vrhu ljestvice kraljuje Ferrari. Slavni talijanski proizvođač može se pohvaliti jednom od najpoželjnijih robnih marki, što ujedno i dobro naplaćuje.

Ferrari u vlastitoj stratosferi

U 2025. godini prodali su samo 13.640 automobila, ali su na svakom prosječno ostvarili više od 440 tisuća eura prihoda. Udio najekskluzivnijih modela – poznatih pod nazivom Icona – smanjili su s dva na jedan posto, ali su na sedam posto povećali udio automobila iz posebnih serija. Preostalih 92 posto prodaje čine modeli iz redovne ponude. Marku nije pogodio ni pad prodaje u Kini niti američke carine. Prosječni prihodi po automobilu samo su u 2025. godini porasli za gotovo 24 tisuće eura (5,7 posto) – što je više nego što neke marke ostvare ukupnog prihoda po cijelom automobilu.

Ispod vrha poredale su se ostale slavne europske marke. S priličnim zaostatkom slijedi Lamborghini. Dolaskom hibrida znatno su povisili cijene modela. Prosječni prihod po automobilu narastao je na nepunih 298 tisuća eura. S drugog mjesta istisnuo je Aston Martin, kod kojeg su prosječni prihodi pali za 40 tisuća eura (13,1 posto) na nepunih 270 tisuća. Slijedi Bentley, gdje su prosječni prihodi ostvareni po automobilu porasli na 256.638 eura. S pozamašnim zaostatkom prvu petorku zaključuje Porsche, koji je prosječne prihode po automobilu povećao za četiri tisuće eura na dobrih 120 tisuća eura.

Zatim slijede premium marke. Najviše je pozicioniran Mercedes-Benz, čiji su prihodi posljednjih godina stabilni – iznad 50 tisuća eura. Prosječni prihod kod marki grupacije BMW (BMW, Mini i Rolls-Royce) pao je za tri tisuće eura na 47.716 eura. Tik iza njih je Volvo, koji je zabilježio blagi rast.

Za izračun smo koristili prihode automobilskog odjela, u slučajevima kada su ti podaci bili zasebno prijavljeni. To znači da oni ne sadrže prihode od financijskih usluga ili usluga mobilnosti. Ako marka zaradi 100 tisuća eura na automobilu, to ne znači da je riječ o prosječnoj prodajnoj vrijednosti. Riječ je o prihodu po vozilu. Brojke otkrivaju koliko prihoda tvrtke u prosjeku ostvare po prodanom vozilu. Ne samo njegovom prodajom, već i kroz dodatnu opremu, servis i druge povezane usluge. Marke u prihode od automobila ubrajaju i prihode od prodaje rezervnih i zamjenskih dijelova, a ponegdje je uključena i prodaja gospodarskih vozila. Često se radi o skupu srodnih djelatnosti.

Masovne marke više zarađuju na dostavnjacima

Slijede marke gospodarskih vozila Volkswagena i Forda. Uvrstile su se iznad Tesle i Audija te iznad svojih marki osobnih automobila. Marka Volkswagen u prosjeku je na automobilu ostvarila 17.890 eura prihoda, što je 500 eura manje nego u 2024. godini. Najniže prihode po automobilu u našoj usporedbi ostvarili su kineski proizvođači BYD i Geely. Prosječno su na prodanom automobilu ostvarili 17.632, odnosno 14.106 eura.

BYD i GM odabrali suprotnu taktiku

BYD odskače zbog snažnog pada u 2025. godini – za čak 5.811 eura (24,8 posto). Za to su krivi cjenovni rat na domaćem tržištu, veći udio prodanih jeftinijih vozila te pad vrijednosti juana. Na taj način Kina cjenovno zaoštrava rat na drugim tržištima. Na drugoj je strani američki General Motors (GM), koji je zabilježio najveći rast – za 6.279 eura, odnosno 23,7 posto. On je primijenio obratnu taktiku u usporedbi s BYD-om.

Tvrtka se povukla s kineskog tržišta, što je uzrokovalo velik pad prodaje. Usredotočili su se na domaće sjevernoameričko tržište, gdje prodaju velike polukamione (pick-upove) i SUV-ove koji donose veću zaradu i dobit. Dok je BYD žrtvovao prihode kako bi osvojio tržišni udio, GM je žrtvovao tržišni udio kako bi povećao prihode i profitabilnost.

Fijasko Porschea, katastrofa Aston Martina

Čak i ako tvrtka s automobilom ostvari visoke prihode, to još uvijek ne znači da s njim dobro zarađuje. Tvrtka može s automobilom ostvariti puno prihoda, ali ako su troškovi visoki, stvarna zarada može biti mala ili čak negativna. Prihodi govore koliko novca ulazi u blagajnu, a dobit koliko ga tamo i ostane.

Za nekoliko europskih tvrtki, za koje su podaci dostupni, izračunali smo i operativnu dobit po prodanom automobilu. EBIT po vozilu otkriva koliko dobiti prije kamata i poreza u prosjeku ostane na svakom prodanom automobilu.

I ovdje odskače Ferrari, kod kojeg je EBIT po automobilu iznosio čak 154.692 eura. Kod Lamborghinija je više nego upola manji i iznosi 71.462 eura. Slijedi ga Bentley s 21.321 eurom dobiti prije kamata i poreza. Audi ostvaruje više od BMW-a, a još više od Mercedes-Benza. Volkswagen je na razini koncerna ostvario manje od tisuću eura EBIT-a. Najniži je bio kod Cupre, gotovo nula. Prvenstveno zbog agresivnog ulaganja u širenje, električne ponude koja je manje profitabilna te carine na modele proizvedene u Kini.

Automobil može koštati puno – i još uvijek donijeti gubitak

U 2025. godini Porsche je na automobilu ostvario samo 338 eura EBIT-a. To je povezano s promjenom strategije – troškovima restrukturiranja, otpisima te prilagodbom programa na klasične modele. Riječ je o privremenom učinku. Porsche je i dalje profitabilna marka, samo je u 2025. tvrtka zbog velikih pogrešaka uprave morala ići u otpise razvojnih i strateških ulaganja. U 2024. godini Porsche je ostvario gotovo 17 tisuća eura EBIT-a.

Duboko u crvenom je Aston Martin. Iako marka ostvaruje vrlo visoke prihode po automobilu, u 2025. godini proizveli su gotovo 35 tisuća eura gubitka. Britanska butik marka pati zbog svoje male veličine. Nije pod okriljem većeg koncerna koji bi sufinancirao razvoj ili nove modele. Aston Martin je vrlo malen, što znači da se visoki fiksni troškovi dijele na mali broj vozila. Ona također moraju pokriti visoke troškove razvoja i proizvodnje, koji prihode stvaraju s odmakom.