Nakon otmice venecuelanskog predsjednika Nicolasa Madura i ubistva iranskog vrhovnog vođe ajatolaha Alija Khameneija, američki predsjednik Donald Trump već se usmjerava ka novoj meti – Kubi – u strateškom nastojanju da do uništenja umanji ekonomski, politički i sigurnosni utjecaj Kine i Rusije u američkom "geopolitičkom dvorištu", to jeste zapadnoj hemisferi.
Još početkom ovog mjeseca, kada je u Bijeloj kući okupio desetak latinoameričkih lidera, Trump je najavio "veliku promjenu koja će uskoro doći na Kubu", dodajući pak da vlast u Havani želi pregovarati s Washingtonom.
"Kuba je u svojim posljednjim trenucima života kakva je bila, ali će imati sjajan novi život", rekao je prije dvije sedmice Trump, da bi u ponedjeljak pred novinarima u Ovalnom uredu rekao da će "imati čast da zauzme Kubu", odbijajući da kaže da li bi to bio diplomatski ili vojni potez. "Mislim da mogu uraditi šta god želim s njom, ako baš želite da znate istinu. Oni su trenutno veoma oslabljena država."
Bloomberg
Kako tvrde izvori u Washingtonu, američki vojni udar na ovu karipsku ostrvsku državu se smatra malo vjerovatnim, već je prevashodni cilj da se promjena vlasti u Havani izvrši po ublaženoj verziji "venecuelanskog recepta" tako što će bez upotrebe vojne sile biti smijenjen predsjednik tako da na čelo Kube dođe neko ko će postupati u skladu s američkim strateškim interesima. A ti interesi proizilaze iz takozvane Donroeove doktrine, to jeste Trumpove verzije Monroeve doktrine, koja je usmjerena na uspostavljanje potpune američke dominacije nad Zapadnom hemisferom, uz direktno suprotstavljanje kineskim, ruskim i iranskim ekonomskim i političkim interesima u regiji.
A uzrok za ovu posljednju i vjerovatno jednu od najeksplicitnijih Trumpovih Kuba dobrim dijelom leži i u tome što su prije sedmicu Havana i Peking pojačali bilateralne odnose novim sporazumima o saradnji u oblasti energetike, hrane, turizma, biotehnologije i niza drugih oblasti u kojima proširuju saradnju proteklih više od 65 godina.
Ovi sporazumi dolaze kao vid kineske podrške Kubi, kao kontrapotez u odnosu na pritisak SAD-a, koji u višedecenijske sankcije karipskoj državi dodaje i energetski embargo. Najprije je nakon svrgavanja Madura Venecuela, koja je ranije slala Kubi oko 70.000 barela sirove nafte dnevno, natjerana da zaustavi sve isporuke, a potom je ove zime na to natjeran i Meksiko, koji je također Kubi slao naftu u humanitarne svrhe. Sve to je dovelo do energetske krize na Kubi, izazvavši i političke nemire.
Kuba u mraku i nemirima
Karipska država sa 9,6 miliona stanovnika nakon nekoliko dana sada se iznova suočava s potpunim nestankom snabdijevanja električnom energijom za koje vlasti tvrde da još ne znaju šta je uzrok havarije. Kubanski elektroenergetski sistem je već neko vrijeme u rasulu, pri čemu su dnevni nestanci snabdijevanja strujom i do 20 sati postali uobičajeni u dijelovima ostrva. Činjenica da je Kuba praktično pod naftnom blokadom te da od 9. januara nije mogla da uveze ni barel nafte, utjecala je ne samo na energetski sektor, već i za veoma važan sektor turizma budući da su mnoge aviokompanije bile prinuđene smanjiti broj letova do ostrva.
Bloomberg
U pokušaju da ublaže ekonomski pritisak i ispuni američke zahtjeve, zvaničnici vlasti u Havani su najavili puštanje političkih zatvorenika, ali i to da će odobriti kubanskim migrantima da investiraju i posjeduju poduzeća na Kubi.
"Kuba je otvorena za fluidne komercijalne odnose s američkim kompanijama, također i s Kubancima koji žive u SAD-u i njihovim potomcima", rekao je za NBC News Oscar Perez-Oliva, kubanski zamjenik premijera i ministar vanjske trgovine.
Međutim, nestašice struje i vladina ograničenja prodaje benzina i nekih bolničkih usluga zbog nestašice nafte doprinijeli su da dođe i do pojedinačnih erupcija nezadovoljstva stanovništva, koje se inače suočava s redovnim nestašicama hrane, lijekova i drugih osnovnih potrepština, dobrim dijelom kao posljedica američkih sankcija. Proteklog vikenda je došlo i do nemira kada su demonstranti zapalili jednu regionalnu kancelariju Kubanske komunističke partije. To nasilje je navelo čak i predsjednika Kube i Kubanske komunističke partije Migela Diaza-Canela da u objavi na društvenoj mreži X prizna "nezadovoljstvo koje naš narod osjeća zbog dugotrajnih nestanaka struje".
"Ono što nikada neće biti shvatljivo, opravdano ili priznato jeste nasilje", rekao je Diaz-Canel, koji je pristao da njegova vlada pregovara s Washingtonom" sve dok to ne narušava kubanski politički sistem".
Međutim, te pregovore s američke strane vodi državni sekretar Marco Rubio, potomak kubanskih migranata iz Miamija, pa je u skladu s tim i njegov pogled na komunističku vlast na Kubi i uopće ovaj dio Latinske Amerike, koji je decenijama prkosio Washingtonu. Dok američki i kubanski zvaničnici pregovaraju, Trumpova administracija nastoji svrgnuti predsjednika Diaza-Canela s vlasti, navodi The New York Times, pozivajući se na tvrdnje četiri osobe upoznate s razgovorima. Kako navode ovi izvori, Amerikanci su kubanskim pregovaračima naznačili da predsjednik kao ključna figura mora da ode, a da naredne korake prepuštaju Kubancima.
Bloomberg
SAD zasad ne insistira na bilo kakvim akcijama protiv članova porodice Castro, koji ostaju vodeći utjecajni ljudi u zemlji, rekla su dva izvora, navodeći da je to u skladu s općom Trumpovom željom da u svojoj vanjskoj politici prisile na poslušnost režim, a da ga ne svrgavaju. Prema mišljenju nekih zvaničnika Trumpove administracije, uklanjanje šefa države Kube omogućilo bi strukturne ekonomske promjene u zemlji, koje Diaz-Canel, koga zvaničnici smatraju tvrdokornim, vjerovatno neće podržati.
Smjena predsjednika Kube dala bi Trumpu simboličnu pobjedu koja bi mu omogućila da američkoj javnosti kaže da je srušio lidera ljevičarske vlade koja se dugo protivila SAD-u, kao što je to učinio u Venecueli, rekao je jedan od izvora.
Iako je trebalo da pokaže kubanskoj zajednici u SAD-u i drugim Amerikancima da Trumpova administracija teži političkim, kao i ekonomskim promjenama, ovaj potez bi vjerovatno razočarao mnoge konzervativne kubanske migrante u SAD-u, koji žele vidjeti sveobuhvatnu političku transformaciju na Kubi. Zbog toga američki pregovarači također žele da Kuba pristane ukloniti s vlasti neke starije zvaničnike koji ostaju posvećeni idejama Fidela Castra, oca Kubanske komunističke revolucije.
Iz perspektive američkih zvaničnika, razgovori su usmjereni na to da Kuba postepeno otvori svoju ekonomiju američkim poslovnim ljudima i kompanijama, što bi Trump također mogao predstaviti kao jednu od nekoliko simboličnih političkih pobjeda.
I nakon Castrove ere opet Castro
Premda je Diaz-Canel od revolucije 1959. godine prvi predsjednik Kube koji ne nosi prezime Castro, njegova smjena dvije godine prije završetka predsjedničkog mandata mogla bi zapravo značiti konačan kraj Castrove ere, i to na desetogodišnjicu njegove smrti. Ovog bivšeg potpredsjednika i regionalnog partijskog funkcionera je za nasljednika u predsjedničkoj fotelji lično izabrao Raul Castro, Fidelov brat koji ove godine puni 95 godina i još ima značajan utjecaj.
Bloomberg
Međutim, svakodnevni nestanci struje, nestašica hrane i egzodus čak petine kubanskog stanovništva od 2020. godine do danas pokrenuli su pitanja o tome koliko dugo još Castrov nasljednik može izdržati, naročito sada kada je Maduro uklonjen. Pad Diaz-Canela, koji je proteklih godina na sve veće nacionalne opozicione proteste odgovarao pozivajući svoje pristalice na borbu koja je uključivala masovna hapšenja, krivična gonjenja i zatvorske kazne oponenata, čini se da bi zaista mogao označiti kraj Castrove ere. Ili Trumpovim rječnikom rečeno, "smrt Kube kakva je bila" otkad ju je Castro napravio prvom komunističkom zemljom na zapadnoj hemisferi.
A paradoksa li, tu svojevrsno postkastrovsku Kubu bi mogao da vodi upravo jedan Castro. Kao mogući Amerikancima pogodan izbor za predsjednika Kube nakon Diaz-Canela pominje četrdesetjednogodišnji Raul Guillermo Rodriguez Castro, unuk Raula Castra i trenutno glavni kubanski pregovarač s Washingtonom. Ovaj sin najstarije kćerke Raula Castra i generala koji je također bio sin jednog od Castrovih saboraca u toku Kubanske revolucije, zapravo iza kulisa već ima ogromnu moć.
Bloomberg
Poznat kao Raulito, ali i po nadimku "El Cangrejo" (Kraba), nasljednik Castrove dinastije bi mogao, prema američkim očekivanjima, biti savršen izbor da Kubu povede u novu eru. A za Amerikance bi ta nova era podrazumijevala da Kuba privatizira svoj naftni sektor, kao i da se oslobodi ekonomskih, političkih i vojnih utjecaja Kineza, Iranaca i Rusa.
Doduše, kubanska politička elita očigledno Amerikancima predstavlja još mogućih kandidata, pa je najednom veću javnu vidljivost dobio Oscar Perez-Oliva Fraga, praunuk rođene sestre Fidela i Raula Castra, koji je krajem prošle godine imenovan za zamjenika premijera i važi za glavnog čovjeka za upravljanje kubanskom privredom. U razgovoru za američku TV mrežu NBC, on je najavio otvaranje Kube za strane investicije, što se čini kao svojevrsna preporuka Amerikancima.
Kineska solarna revolucija na Kubi
Pojačan američki pritisak na Havanu, međutim, proteklih mjeseci nije pokolebao Peking, koji je u toku prošle godine poslao šest pošiljki hrane i neophodne zalihe koje uključuju solarne lampe, krovne materijale i dušeke. Osim pomoći, kineski predsjednik Xi Jinping odobrio je finansijsku pomoć u iznosu od 80 miliona američkih dolara, a početkom ove godine je iz Kine na Kubu stigla i isporuka od 60.000 tona riže.
Bloomberg
Kina je pokušala spriječiti energetsku krizu Kube tako što joj je proteklih godina sve više pomagala da razvije kapacitete za solarne elektrane, dok je Washington u tom produbljivanju energetskih i sigurnosnih odnosa Havane i Pekinga vidio i navodno postavljanje najmanje četiri kineske špijunske stanice na Kubi koje mogu prikupljati obavještajne podatke o SAD-u i susjedima.
Kineski izvoz solarne opreme na Kubu skočio je sa oko pet miliona dolara u 2023. na 117 miliona dolara u 2025. i ne pokazuje znake zaustavljanja, prema britanskom energetskom institutu Ember. Peking se prošle godine obavezao da će pomoći Kubi da izgradi više od 92 solarna parka do 2028. godine, a više od polovine ovih projekata je pokrenuto, tvrde vlasti. Satelitski snimci iz 2025. godine pokazuju klastere solarnih panela koji niču za nekoliko sedmica.
Tako je ovog mjeseca kubanska vlada objavila da je ovo karipsko ostrvo prvi put generiralo više od 900 megavata fotonaponske energije u jednom podnevnom segmentu. Budući da su energetske potrebe Kube relativno niske, čak je i mala količina dodatnog ulaganja dala značajan doprinos.
"Solarna energija bi sada mogla činiti čak 10 procenata proizvodnje električne energije na Kubi" ocjenjuje analitičar instituta Ember Dave Jones, dodajući da je prije godinu taj udio bio nula.
Prema njegovoj ocjeni, to bi bilo jedno od najbržih širenja solarne energije bilo gdje i postavilo bi Kubu ispred većine zemalja - uključujući SAD - po udjelu električne energije proizvedene iz sunčeve energije.
Bloomberg
"Kuba je možda usred jedne od najbržih solarnih revolucija", rekao je Jones, a prenio The Washington Post, ukazujući na to da je Kuba od kineskih kompanija, ne samo uvozila solarnu opremu, već su joj one direktno radile na terenu na izgradnji solarnih farmi, što se znatno razlikuje od drugih zemalja koje su masovno usvojile kinesku tehnologiju čiste energije, poput Pakistana. "Kina inače ne instalira mnoštvo malih solarnih panela širom svijeta, tako da je ono što vidimo prilično jedinstveno za Kubu".
Ovom vašingtonskom dnevniku je portparol Kineske ambasade u Washingtonu u februaru rekao da je kineska energetska saradnja s Kubom postigla "plodne rezultate" i da će se nastaviti.
"Protivimo se neopravdanom miješanju vanjskih sila i odbacujemo sve akcije koje lišavaju kubanski narod prava na opstanak i razvoj", rekao je portparol Liu Pengyu.
Ipak, solarna energija nije ni blizu zadovoljavanja energetskih potreba Kube, tako da američki naftni embargo itekako ima jak utjecaj na vlast u Havani da ipak pruži ustupke Washingtonu. Osim toga, iako su kineski zvaničnici više puta osudili akcije Trumpove administracije protiv Kube, oni su također oprezni da ne pretjeraju u "američkom dvorištu", rekao je Yanran Xu, vanredni profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu Renmin u Pekingu.
Međutim, ništa od toga ne garantira da će Trump, kako je rekao, moći uraditi Kubi šta god želi. Naprosto, isuviše američkih predsjednika je bilo uvjereno da može slomiti marksističko-lenjinističku vlast u Havani, pa im to proteklih 67 godina nije uspjelo.
.webp){kind=icon}
