Izreka "Pazi šta želiš, možda ti se i ostvari" mogla bi najbolje opisati situaciju u kojoj se našao njemački kancelar prošle sedmice. Friedrich Merz bio je prinuđen da moli zvanični Washington da dijelom izmijeni nove američke sankcije protiv Moskve, iako je samo dva mjeseca ranije isticao kako je sedmicama ohrabrivao američkog predsjednika Donalda Trumpa da zbog rata u Ukrajini pooštri sankcije protiv Rusije kako bi one imale "značajan udar" na rusku ekonomiju.
Štaviše, prošlosedmični Merzovi istupi u Briselu pokazali su da je u nastojanjima da što više olakša njemačkoj privredi, koju se suočava s narastajućom krizom, pa čak i deindustrijalizacijom, njemački lider spreman pogaziti sve na čemu je zvanični Berlin godinama insistirao u pregovorima o formuliranju evropske politike.
Tako su se prvi put od nekog njemačkog kancelara čule oštre kritike na račun toga kako je glasao Evropski parlament (odbijajući njegov prijedlog da se smanje ekološki standardi u lancima dopremanja firmi u EU), pri čemu je pokazao jasan manjak solidarnosti s interesima ostalih članica EU, kako pri razmatranju da se Ukrajini da kredit korištenjem novca sa zamrznutih ruskih računa, tako i pri insistiranju da se odustane od klimatskih ciljeva EU.
To je samo nastavak njegovog udara na Brisel i pokušaja da ograniči broj evropskih pravila i regulacija koje guše evropsku privredu. On je proteklih sedmica u više navrata kritikovao rad Evropske komisije i njegove partijske kolegice Ursule von der Leyen, pozivajući ih na deregulaciju i da "demontiraju" birokratiju. U pojedinim slučajevima im je čak poručio da rade izvan svoje nadležnosti, poput onog kada je, upitan o tome što je šefica EK rekla da EU priprema "precizne" planove za raspoređivanje trupa u Ukrajinu kao dio poslijeratnih sigurnosnih snaga, rekao da "Evropska unija nije odgovorna za to".
Izuzeće za Njemačku
Budući da je Merz proteklih mjeseci jedan od najvećih zagovornika pooštravanja sankcija protiv Rusije, mnogi posmatrači su podigli obrve kada je njemački kancelar izjavio da je optimista po pitanju toga da će SAD izuzeti njemačku filijalu ruske kompanije Rosneft iz najnovijih sankcija.
Bloomberg
"O tome ćemo razgovarati s Amerikancima", rekao je novinarima Merz na samitu EU u Briselu. "Pretpostavljam da će biti odobreno odgovarajuće izuzeće za Rosneft Deutschland".
On je dodao da zapravo nije jasno je li za Rosneft Deutschland "uopće i potrebno" izuzeće, budući da se sankcijama predviđa da Rosneft mora imati više od 50 posto neke kompanije, a u njemačkoj kćerki-firmi posjeduje tačno 50 posto.
Trgovci naftom, banke i naftne kompanije već su zaprijetili da će prekinuti saradnju s firmom Rosneft Deutschland, nastojeći da se pridržavaju američkih sankcija, koje daju firmama rok do 21. novembra da prekinu saradnju sa "svakom kompanijom" u kojoj ruska preduzeća Rosneft i Lukoil imaju više od 50 posto vlasništva.
Iako je nakon početka ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine zvanični Berlin stavio imovinu Rosnefta u Nemačkoj "pod privremeno starateljstvo", kompanija Rosneft Deutschland nije formalno nacionalizovana, što znači da će Berlin vjerovatno morati pregovarati o posebnom izuzeću.
Advokati ove kompanije, pak, smatraju da zbog posebnog rješenja o starateljstvu ova njemačka podružnica Rosnefta ne može biti meta najnovijih američkih sankcija.
"Može se pretpostaviti da će Rosneft Deutschland – kao što je uspješno učinio u Velikoj Britaniji uz podršku Saveznog ministarstva za ekonomiju i energetiku – učiniti sve što je moguće da dobije odobrenje (američkog) OFAC-a", rekao je za "Berliner Zeitung" Bertrand Malmendier, iz advokatske kancelarije Malmendier Legal, koji zastupa ovu naftnu kompaniju koja trenutno ima akcije u jednom naftovodu i tri rafinerije - PCK Schwedt, MiRo i Bayernoil - koje namiruju 12 posto naftnih potreba Njemačke. "Sa starateljstvom koje je na snazi od 2022. godine Rosneft Deutschland i rafinerija PCK su 'ograđeni'".
Malmendier ističe da ruska kompanije jeste "vlasnik i ima pravo na informacije, ali kao akcionar ne može donositi odluke, a finansijska sredstva nisu odlazila u Rusiju od 2022. godine". Prema njegovoj ocjeni, iz perspektive SAD-a, "kao i u Velikoj Britaniji, nema nikakvih razloga da se cilja njemačka podružnica Rosnefta".
"Ako se ovo ipak desi, o čemu trenutno nema naznaka, to bi bilo iz čisto vanjskopolitičkih ili ekonomskih razloga, koji nemaju veze s Rusijom. EU i Njemačka ne mogu podržati takav strani pristup", istakao je Malmendier.
Ove sankcije predstavljaju akutnu prijetnju, prije svega za rafineriju PCK Schwedt, koja je dio Rosneft Deutschland i snabdijeva naftom i naftnim derivatima dominantno sjevernoistočni dio Njemačke.
Predsjednik radničkog savjeta PCK Schwedt Danny Ruthenburg pozvao je njemačku vladu da "što prije dobije izuzeće od američkih sankcija" za ovu rafineriju, dodajući da zbog sve većih problema s kojima se PCK suočava, on "više nije fundamentalno protiv" eksproprijacije.
Međutim, advokat Malmendier smatra da "eksproprijacija ili nacionalizacija Rosnefta – kao posljednje sredstvo – još uvijek nije pravno izvodljiva" te da održavanje rafinerije PCK kao takve "nije dozvoljeni cilj eksproprijacije".
"Bez obzira na katastrofalne posljedice tako ozbiljne mjere po Njemačku kao investicionu lokaciju, bilo bi potpuno apsurdno pretpostaviti da tržište ne bi moglo pokriti ovo područje snabdijevanja bez rafinerije PCK i da ne bi brzo zatvorilo praznine", ističe Malmendier, dodajući da svako ko tvrdi drugačije ne poznaje evropsko tržište nafte.
Dvostruki aršini
Njemačka borba da zaštiti ove svoje interese izazvala je kritike ostalih zemalja čije interese će ugroziti, ne samo dodatne američke sankcije Moskvi, već i plan da se zamrznuta ruska imovina uzme i da Ukrajini kao takozvani reparacioni kredit.
Kako saznaje indijski portal Daijiworld Media Network, Indija će pitanje "izdvajanja" pokrenuti "na odgovarajućem diplomatskom nivou" i s Washingtonom i s Londonom, ukazujući na dvostruke standarde kada je riječ o kompanijama koje su dijelom u vlasništvu sankcioniranih ruskih firmi.
Bloomberg
Govoreći na Berlinskom globalnom dijalogu, indijski ministar trgovine i industrije Piyush Goyal ukazao je na očigledne dvostruke standarde, obraćajući se direktno britanskom ministru trgovine Chrisu Bryantu.
"Ujedinjeno Kraljevstvo je riješilo probleme s Njemačkom, a Amerikanci će učiniti nešto slično. Zašto onda izdvajati Indiju?", upitao je Goyal, ukazujući na to da je nekoliko zapadnih zemalja dobilo izuzeća od sankcija i carinske olakšice, dok se Indija i dalje suočava s kaznenom carinom od 25 posto na uvoz ruske nafte plus recipročnom carinom od 25 posto na robu izvezenu u SAD, čime su ukupne carine dostigle skoro 50 posto.
Kada mu je na to britanski ministar Bryant rekao da je ovdje po srijedi "specifičan odnos s Rosneftom", Goyal je ukazao na to da i Indija ima podružnicu Rosnefta.
Zvanični New Delhi ističe da nije pravedno da se dozvoljava izuzeće za njemačke kompanije Rosneft Deutschland i RN Refining and Marketing, koje su u vlasništvu ruskog Rosnefta, a da SAD i UK ne dozvoljavaju isti mehanizam za indijsku kompaniju Nayara Energy u kojoj 49,13 posto akcija drži Rosneft.
Indija trenutno nabavlja skoro dva miliona barela sirove nafte dnevno iz Rusije, što je 34 posto njenog ukupnog uvoza nafte, pri čemu je Bijela kuća saopćila da je indijski premijer Narendra Modi obećao Trumpu da će do kraja godine "oštro smanjiti" uvoz nafte iz Rusije.
"To je proces. Ne možete samo stati odjednom", rekao je Trump, hvaleći u više navrata saradnju s Modijem, uprkos tome što je indijsko ministarstvo vanjskih poslova kasnije saopćilo da ne znaju ni za kakav telefonski razgovor Trumpa i Modija.
Bloomberg
"Indija razgovara s Amerikom. Ali ne pravimo sporazume u žurbi i s rokovima. Nećemo pregovarati s pištoljem uperenim u glavu", rekao je u Berlinu Goyal dodajući da Indija uvijek odlučuje dugoročno i ne odlučuje u žurbi pod pritiskom trenutka. "Dakle, ako su protiv nas carine, prihvatit ćemo ih. Tražit ćemo da to riješimo, tražit ćemo nova tržišta."
Nesolidarnost s Belgijom
Dvostruke aršine su uočili i analitičari i izvještači s prošlosedmičnog samita EU, kada je na čvrsto insistiranje Njemačke, Francuske i Italije raspravljano o tome da se 175 milijardi eura Ruske centralne banke, koji se uglavnom čuvaju u finansijskoj instituciji Euroclear u Briselu, iskoristi za davanje takozvanog reparacionog kredita Ukrajini namijenjenog njenom budžetu i odbrani. Politički zamajac razrađivanju ovih planova javno je dao Merz, iako je Njemačka ranije odlučno odbijala takve ideje, upozoravajući da bi to moglo ugroziti kredibilitet eura kao rezervne valute, kao i da se rizikuje da to izazove Moskvu na opasnu eskalaciju.
Međutim, donošenju ove odluke po Merzovom naumu ispriječio se belgijski premijer Bart de Wever, koji je isticao da je imovina zamrznuta i da poštuju međunarodno pravo, plašeći se da bi zapravo Belgija kao zemlja u kojoj je smješten Euroclear bila suočena s međunarodnim procesima i finansijskim potraživanjima. Suočen s velikim pritiscima, belgijski premijer je pred samit iznio tri uslova da on da podršku, kako sve ne bi bilo lako rješenje sada, a veliki problem za Belgiju u budućnosti.
Bloomberg
"Hoćemo punu mutualizaciju rizika, jer postoji veliki rizik budući da bismo se suočili s ogromnim potraživanjima. Dakle, ako to želimo uraditi, moramo to uraditi zajedno. Hoćemo garancije da, ako novac mora da se vrati (Moskvi) da će sve države članice EU učestvovati u tome, jer posljedice ne mogu pasti na Belgiju. I treći zahtjev je da svaka zemlja koja ima zamrznuta (ruska) sredstva zajedno s nama iskoristi taj novac", rekao je novinarima De Wever, ukazujući na to da postoji ogromna ruska imovina i u drugim članicama EU "koje šute o tome". "Ako odlučimo krenuti u ovom smjeru, onda moramo to uraditi zajedno. To je evropska solidarnost. Ako se ova tri zahtjeva, koje smatram razumnim, prihvate, onda možemo krenuti dalje. Ako ne, učinit ću sve što je u mojoj moći da na evropskom i domaćem nivou, politički i pravno, spriječim ovu odluku."
Uprkos tome što su i brojni komentatori ove belgijske uslove ocijenili kao veoma razumne jer se time izbjegava da Belgija preuzme neproporcionalno veliki rizik, na samitu u Briselu oni nisu prihvaćeni.
"Pravi razlog zašto Francuska i Njemačka odbacuju podjelu rizika je taj što se ne žele finansijski žrtvovati. One su takvi licemjeri", ocijenio je na društvenoj mreži X Wolfgang Munchau, direktor Agencije za analizu evropskih poslova EuroIntelligence.
.webp){kind=icon}
