Kada je Donald Trump potvrdio da će se u petak, 15. avgusta, na Aljasci sastati sa Vladimirom Putinom kako bi pregovarali o okončanju rata u Ukrajini, to je poprilično šokiralo mnoge posmatrače, ali i pojedine evropske lidere, strahujući da će Ukrajina i EU biti gurnuti na marginu mirovnih pregovora iako će rezultat oblikovati upravo njihovu vojnu i političku budućnost. I dok američki predsjednik govori o "razmjeni teritorija na dobrobit obje strane", a predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski da neće "dati nikakvu zemlju okupatoru", Evropa je minulih dana pokazala da je izrazito uznemirena.
Koliko su se protekla četiri dana usijale telefonske žice u evropskim prijestonicama, može se samo djelimično nazrijeti iz izjave Zelenskog da je samo za vikend imao više od 15 telefonskih razgovora sa svjetskim liderima i zvaničnicima, od predsjednika Francuske i saveznog kancelara Njemačke do generalne direktorke Međunarodnog monetarnog fonda.
"Ne možemo prihvatiti da se teritorijalna pitanja razmatraju ili čak odlučuju između Rusije i Amerike preko glava Evropljana i Ukrajinaca", rekao je njemački kancelar Friedrich Merz na njemačkom javnom servisu ARD. "Pretpostavljam da američka vlada to vidi na isti način."
Merz insistira na strožim sankcijama
Prethodno su Merz i drugi evropski lideri objavili zajedničko saopštenje u kojem se navodi da se "put ka miru u Ukrajini ne može odlučiti bez Ukrajine", da bi na kraju Merz izdejstvovao da Trump sa evropskim saveznicima i ukrajinskim predsjednikom danas (srijeda) održi video-konferenciju. Lideri EU nastoje da za pregovaračkim stolom o sudbini Ukrajine bude bar Zelenski, naročito u situaciji kada je Trump pristao na prvi direktni susret američkog i ruskog predsjednika od početka potpune ruske invazije na Ukrajinu prije tri i po godine, iako prethodno Putin nije ispunio američki zahtjev o primirju.
Kancelar Friedrich Merz u diplomatskoj ofanzivi; Foto: Bloomberg
Štaviše, Rusija nije odustala ni od jednog od svojih nekoliko zahtjeva, od toga da, uz Krim, potpuno preuzme od Ukrajine kontrolu nad četiri ukrajinska istočna regiona, premda ih u ratnom pohodu nije skroz osvojila, do toga da Ukrajina odustane od članstva u NATO-u. Putin odbija da pregovara sa Zelenskim, koji odbija ove ruske zahtjeve. To, međutim, pojedine posmatrače i pristalice brine, jer se plaše da će Ukrajina biti primorana da preda ove teritorije bez odgovarajućih "bezbjednosnih garancija" od svojih saveznika, možda u obliku raspoređivanja mirovnih snaga u nadi da će odvratiti Putina od jednostavnog pregrupisavanja kako bi pokrenuo svoju sljedeću agresiju.
"Zabrinutost je prisutna zbog toga što će, u Trumpovoj želji da postigne neku vrstu dogovora, to biti zaista loš dogovor za Ukrajinu", rekao je za NBC News bivši komandant britanskih oružanih snaga Hamish de Bretton-Gordon. "Čini se da je ovo dogovor između gangstera i magnata nekretnina. Ali zapravo pravi ljudi koji su uključeni, a koji bi trebalo da budu uključeni (u pregovore), to nisu."
I dok je potpredsjednik SAD-a JD Vance u Velikoj Britaniji u neformalnim razgovoru sa britanskim šefom diplomatije Davidom Lammyjem nastojao da drži pod kontrolom reakciju Evropljana, njemački kancelar u televizijskim nastupima u Njemačkoj je isticao da Putin "reaguje samo na pritisak", te da vjeruje da "trenutni vojni pritisak na Rusiju nije dovoljan".
Merz nedjeljama poziva Trumpa da uvede najavljene sankcije, koje bi mogle značajno uticati na rusku ekonomiju. Sada napominje da je Trump "izgleda spreman da preduzme dalje korake, ali prvo želi razgovore". U razgovoru za ARD, Merz je rekao da se nada da će se nakon samita na Aljasci pritisak na Rusiju povećati ili da će Moskva shvatiti da ne može da izdrži ovaj rat.
I dok njemački kancelar nastoji da izdejstvuje kod Trumpa da u pregovorima učestvuje i Zelenski, mađarski premijer Viktor Orban pozvao je Njemačku i Francusku da preuzmu vodeću ulogu u angažovanju sa Rusijom te da iniciraju samit EU-Rusija kako bi osigurali da Evropa ne bude izostavljena u pregovorima od ključne važnosti, te da o njenoj sudbini ne odlučuju SAD i Rusija.
"Sve sada zavisi od toga kako evropski lideri budu odgovorili", istakao je Orban, a prenosi portal Hungarian Coservative.
Aljaska je više od simbolike
Komentatori širom svijeta dijele iznenađenje što je Aljaska izabrana za lokaciju prvog susreta, ističući simboliku te 49. američke države, kao i to da su do prije nekoliko dana svi bili uvjereni da će se susret Trump-Putin dogoditi na Bliskom istoku.
Američka naftna bušotina na Aljasci; Foto: Louie Palu/Agence VU
Komentator njemačkog lista "Tagesspiegel" Knut Krohn ističe da lokacija pregovora ima posebnu simboliku jer je Aljaska Rusija prodala SAD-u sredinom 19. vijeka.
"To pokazuje da se granice mogu pomjerati. Sam izbor lokacije mora – namjerno ili nenamjerno – biti signal Ukrajini da se mir mora 'kupiti' ustupanjem teritorije", ističe Krohn i dodaje da je Aljaska takođe poruka SAD-u. "Za mnoge Ruse, region u Arktičkom krugu ostaje čvrsto dio njihove domovine. Američka država je trn u ruskoj duši – baš kao i ukrajinski Krim."
Aljasku je 1867. godine ruski car Aleksandar Drugi prodao Amerikancima za 7,2 miliona dolara, smatrajući to udaljeno rusko uporište prevelikim finansijskim teretom za odbranu carevine, kao i da postoji opasnost da ga u slučaju novog rata Velika Britanija zaplijeni, te da je bolje te rizike ublažiti prodajom SAD, koje su tada imale prijateljske odnose sa Rusijom. Danas ta američka savezna država godišnje ima bruto društveni proizvod od oko 50 milijardi dolara i predstavlja više od simbolike jer se u tom arktičkom regionu, kako je istakao Trump, ukrštaju američki i ruski interesi.
Još u prvim pripremama pregovora u februaru ove godine bilo je jasno da je pitanje mira u Ukrajini praktično u sjenci nastojanja da se resetuju američko-ruski odnosi, kao i da se naširoko razgovaralo o energetskog saradnji, i to o "specifičnim oblastima saradnje", poput potencijalne saradnje na energetskim projektima na Arktiku. To je tada za američki Politico potvrdio šef državnog Ruskog fonda za direktna ulaganja (RDIF) Kiril Dmitrijev, koji je u rusko-američkim pregovorima zadužen da se bavi ekonomskim pitanjima.
"Postoji razumijevanje da loši odnosi između Rusije i SAD-a zapravo mnogo koštaju američki biznis, a postoje načini da produktivna saradnja bude od koristi i Rusiji i SAD", rekao je Dmitrijev, istakavši da su od početka rata američke kompanije izgubile 300 milijardi dolara zbog napuštanja ruskog tržišta, te da sada postoji mogućnost za zajednička ulaganja.
I prije pregovora sa Rusima, Trump je istakao svoj cilj da proširi američki uticaj na Arktiku, pošto je više puta razmišljao o preuzimanju Grenlanda od Danske, odbivši pritom čak da isključi upotrebu vojne sile ili ekonomskih ucjena kako bi preuzeo kontrolu nad ogromnim ostrvom sa njegovim ogromnim rudnim bogatstvom i ključnom strateškom lokacijom.
Donald Trump; Foto: Bloomberg
Da je Arktik Putinov adut da obnovi saradnju sa Trumpovom Amerikom, svjedoče i komentari prema Kremlju kritičnih ruskih novinara, poput Dmitrija Koleseva, koji je istakao da SAD namjeravaju da ugrabe prirodne resurse sa obje zarađene strane, sa ruske na Arktiku, a sa ukrajinske kroz sporazum o kritičnim mineralima.
Ukoliko uspostavi sa SAD arktičku energetsku saradnju, to će, prema ocjeni geostratega, pojačati geostrateški značaj Rusije, koja onda u Pekingu više ne može da bude sagledana kao "mlađi partner" Kine. Naprosto, Rusija je jedina ulazna karta za Kinu na Arktik, budući da ostatak drže članice NATO-a, a da Arktik postaje važan ne samo zbog nafte, gasa i ugljovodonika već i kao novi znatno kraći pomorski trgovački put iz Azije za Evropu, uzimajući u obzir da su ga klimatske promjene učinile plovnim.
I dok je pojedinim komentatorima bilo interesantno što je Trump u obraćanju u Bijeloj kući napravio omašku i rekao da "ide u Rusiju" na pregovore sa Putinom, poznavaoci ruskih prilika ukazuju na to da sve to ide naruku Putinu i dominantnom narativu u postsovjetskoj Rusiji da Aljaska "nije prodata, već samo iznajmljena" na 99 godina, te da bi Amerika trebalo da je vrati Rusiji.
Razlozi za Putinovo zadovoljstvo
Uređivački kolegijum francuskog dnevnog lista "Le Monde" u uvodniku ističe da Putin ima nekoliko razloga da bude zadovoljan izgledima za ovaj bilateralni samit, a jedan od njih je da je izašao iz diplomatske izolacije koju mu je nametnula potjernica koju je izdao Međunarodni krivični sud za ratne zločine. Francuski dnevnik ističe da Putina tretiraju "kao lidera velike sile, ravnopravne sa SAD", pri čemu je "barem zasad, uspio da potisne ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, koga je sreo samo jednom, u Parizu 2019. godine, i o kome ima veoma negativan utisak".
"Ultimatum koji je predsjednik Trump dao Rusiji, kao i prijetnja novim sankcijama koje su došle sa njim, ukinuti su ovim samitom. Putin zna da Trump želi da pokaže prekid vatre u Ukrajini. A ruski lider veruje da bi, ako napravi prave manevre, to mogla biti prilika da diplomatskim sredstvima postigne ono što do sada nije uspio vojno da postigne: dominaciju, barem djelimično, nad Ukrajinom", ističe "Le Monde" i ukazuje da su bilo pod Bidenovom ili Trumpovom administracijom, Evropljani uvijek bili tretirani kao beznačajni u ovom pitanju, iako je bezbjednost njihovog kontinenta u pitanju.
Donald Trump i Vladimir Putin sastaće se u petak na Aljasci; Foto: Bloomberg
Francuski urednici, ipak, dodaju da, čak iako nisu pozvani na samit, Evropljani nisu isključeni iz procesa, te da imaju još tri dana da ubijede Vašington da samo politika čvrstine i povećanog pritiska može natjerati Putina da povede istinske pregovore.
Prema ocjeni profesora međunarodnih odnosa Sebastiena Boussoisa, proboj je definitivno na vidiku. Kako ocjenjuje u tekstu za liberalni dnevni list "Les Echos", Putin traži častan izlaz.
"Njegov cilj više nije nužno da stekne kontrolu nad cijelom Ukrajinom, već da osigura da Rusija ne izgubi ni lice, ni stratešku kontrolu nad Donbasom i Krimom. On zna da vrijeme radi protiv njega: ruska ekonomija bi mogla da ostane bez snage, a vojni gubici se gomilaju", ističe Boussois i dodaje da u ovoj brutalnoj stvarnosti, sastanak bi mogao da proizvede minimalan, ali jasan okvir: zamrzavanje borbi, obezbjeđivanje tampon zona i pokretanje političkog procesa koji je još uvijek u nastajanju. "To ne bi bio mir, ali bi bio kraj 'vrućeg rata'. A u sadašnjem kontekstu to bi već bio istorijski uspeh."
.webp){kind=icon}
