Ovogodišnji samit NATO-a, koji je juče počeo u Hagu, čini se kao "istorijski" jer će se članice obavezati da povećaju svoje izdatke za odbranu na pet odsto bruto društvenog proizvoda (BDP), ali on će zapravo biti pravi test. S jedne strane, test sposobnosti alijanse da održi jedinstvo uprkos očiglednim razlikama u strateškim, ali i taktičkim perspektivama 32 države članice. S druge strane, test za generalnog sekretara Marka Ruttea koliko je u organizaciji samita u svom rodnom gradu uspio u namjeri da predsjedniku SAD-a Donaldu Trumpu ne bude dosadno, da ga niko ne naljuti i da od cijelog skupa ne napravi debakl već "još jednu svoju pobjedu".
I zaista, Rutte se poprilično potrudio. Ne samo što će ovaj samit biti neuporedivo kraći od prošlogodišnjeg koji je održan u Washingtonu, već je sve prilagođenu Trumpu – od malog broja zajedničkih sastanaka lidera i tema o kojima će raspravljati, preko dužine glavne zajedničke sjednice, do propratnih aktivnosti koje uključuju i partiju Trumpu omiljenog golfa.
"Sve u Evropi se vrti oko jednog čovjeka iz Amerike. Čitav samit NATO-a koji se održava u Hagu prilagođen je željama američkog predsjednika Donalda Trampa", ukazuje komentator austrijskog dnevnog lista "Kleine Zeitung" Andreas Lieb. "Činjenica da je kritični dio samita skraćen na samo dva i po sata kako Trumpu ne bi bilo dosadno, i da je u program ugurana partija golfa predstavlja samo usputnu napomenu".
Samit je suštinski sveden na sinoćnju protokolarnu svečanu večeru u organizaciji holandske kraljevske porodice i današnji zajednički radni sastanak koji bi trebalo da traje najviše dva i po sata, praktično samo sa jednom glavnom temom – obavezivanjem saveznika da ubuduće na odbranu izdvajaju čak pet odsto svog BDP-a i to 3,5 odsto za oružje i trupe a 1,5 odsto za vojnu infrastrukturu.
Budući da se Rutte vrlo dobro sjeća samita u Bruxellesu 2018. godine, kada je Trump prekinuo sastanak sa Ukrajinom i Gruzijom, počevši da kritikuje druge lidere NATO-a zbog toga što nisu ispunili svoje obećanje da će godišnje izdvajati najmanje dva odsto BDP- na odbranu, on je sada sve uradio da spriječi ovakvo neprijatno iznenađenje. Kako bi izbjegao da kao tada kada je bio holandski premijer "vadi kestenje iz vatre" priznajući da većina evropskih vlada, uključujući i njegovu, nije ispunila svoje obećanje, ali da ih sada vodi novi osjećaj hitnosti, Rutte je sad ispunjenje Trumpovih zahtjeva pokušao da osigura prije samita.
Pukotine u alijansi
Kako primjećuje komentator belgijskog lista "De Standaard" Dominique Minten, Rutte suočava se sa nezavidnim zadatkom da pokuša da popravi sve očiglednije pukotine u savezu.
"Mark Rutte mora duboko da se rovari po svojoj političkoj torbi sa trikovima kako bi održao NATO savez na okupu. To proizvodi čudne konstrukcije u kojima se zemljama poput Španije daju izuzeća koja zvanično nisu takva stvar", ističe Minten i ukazuje da je generalni sekretar alijanse u ponedjeljak uvjerio Ukrajinu da je njen put ka NATO-u "nepovratan". "Ova izjava je još jednom istakla čudan čin balansiranja koji on izvodi, dok pokušava da zadrži sve evropske zemlje na brodu praveći nejasne ustupke. Ali on je takođe svjestan da se jaz između Trumpa i ostatka saveza širi i da je sve teže zakrpiti linije razdora".
Bloomberg
Kako bi izbjegao javni razdor koji bi ovog puta mogao da dovede, ne samo do djelimičnog povlačenja američkih trupa iz Evrope, već i do povlačenja SAD-a iz NATO-a, Rutte je učinio sve da udovolji Trumpu. Od toga da je prihvatio njegov zahtjev da se u završnom dokumentu Rusija ne označava kao agresor, preko izbjegavanja da sjednica Savjeta NATO-Ukrajina bude na nivou šefova država i vlada već na nivou šefova diplomatija, do toga da je pohvalio Trumpovo bombardovanje Irana, istakavši da za alijansu to nije bilo kršenje međunarodnog prava.
Pojedini evropski komentatori čak primjećuju da je Trump upravo kroz akciju američkog bombardovanja Irana sada "možda svjesniji prednosti NATO logistike drugih zemalja".
"Američka operacija (u Iranu) bila je složena i nije mogla biti sprovedena bez saradnje država NATO-a i raspoređivanja američke vojne infrastrukture na starom kontinentu, a Donald Trump je bio dobro svjestan toga, ističe komentator rumunskog portala "Spotmedia" Emilian Isaila. "Uspjeh američke operacije protiv iranskih nuklearnih postrojenja mogao bi poslužiti za obnavljanje odnosa između nove američke vlade i EU i time otvoriti put za prvu rundu razgovora o pružanju Ukrajini dosljednije podrške protiv Rusije".
Nemoć Evrope
Da je Evropa, ipak, u sjenci Washingtona, ukazuje komentator francuskog lista "L'Opinion" Jean-Dominique Merchet, ukazujući da Evropa otkriva svu svoju nemoć u spoljnoj politici.
"U Ukrajini, Evropljani već više od tri godine jasno stavljaju do znanja da nemaju ni sredstva ni volju da urade ono što je potrebno da bi se vojna ravnoteža snaga promijenila u korist Kijeva", piše Merchet i ističe da ni Bruxelles niti bilo koja druga velika evropska prijestonica nemaju stvarni uticaj na tok događaja te da će samit NATO-a to potvrditi: SAD su ključni igrač. "Nakon samita, Evropski savjet će se truditi da ostavi dobru sliku i prikrije ne samo razlike u mišljenjima o glavnim geopolitičkim pitanjima, već i očiglednu slabost kontinenta čije se institucije i filozofija nisu prilagodile svijetu koji se pojavljuje."
Litvanski politikolog Ramunas Vilpišauskas u autorskom tekstu za portal "15min" ukazuje da će se države članice EU nakon samita suočiti sa brojnim izazovima. Kako ističe, jedan od tih izazova je kako ubijediti sopstveno stanovništvo da su veća izdvajanja za odbranu neophodna i da se, bez bezbijednosti, mnoge stvari koje koriste društvu teško mogu postići.
"Ovo će biti posebno teško u zemljama gdje populističke stranke kritikuju izdvajanja za odbranu i pokušavaju da iskoriste navodnu dihotomiju između 'oružja' i 'putera' - među njima je i Njemačka, koja teži liderskoj ulozi", ističe Vilpišauskas.
S druge strane, kolumnistkinja holandskog lista "De Volkskrant" Marica Luyten ističe da jačanje Evrope zahtijeva više od pukog povećanja izdataka za odbranu.
"Odbrana takođe zahtijeva zajedničko razumijevanje ko smo kolektivno. Putin napada evropska društva tamo gdje su najranjivija: u svojoj međusobnoj povezanosti... Njegov hibridni rat destabilizuje i unosi razdor. Da bi se pojavio Putinov novi svjetski poredak, Zapad mora da se sruši u haos", ističe ona i dodaje da zapadna otpornost počinje društvenom kohezijom. "Oni koji dozvoljavaju da se društveno tkivo raspada kockaju se sa bezbijednošću u ovim vremenima hibridnog rata".
Strah od američkog povlačenja
NATO je u previranju, a evropski lideri će nastojati da ubijede Trumpa da ne povlači američku vojsku iz Evrope, a naročito ne iz Ukrajine. Mnoge evropske vlade strahuju da bi povlačenje Amerike moglo da znači kraj NATO-a i ogroman bezbjednosni rizik za Evropu, koja još nije spremna da sama brine ni o ukrajinskoj odbrani, a kamoli svojoj.
Iako je Volodimir Zelenski već dan prije početka samita bio u Hagu i učestvovao u pojedinim debatama, po prvi put od potpune invazije Rusije na Ukrajinu, nije planiran zvanični sastanak "tridesetdvojice" sa ukrajinskim predsjednikom. Smanjena uloga Ukrajine na ovogodišnjem samitu odražava promjenu transatlantskih prioriteta, ili bolje rečeno, američkih prioriteta.
Bloomberg
To što je Zelenski isključen iz radnih sesija zapravo ističe širi zaokret SAD pod Trumpom od dugoročnih obaveza prema ratu u Ukrajini. Doduše, evropski saveznici i Kanada obećali su više od 35 milijardi evra nove vojne i bezbjednosne podrške Ukrajini za narednu godinu, signalizirajući kontinuiranu evropsku odlučnost uprkos repozicioniranju Vašingtona. To Trumpa i odgovara jer on odavno prijeti da će finansiranje ukrajinske odbrane prepustiti Evropljanima. Štaviše, da će evropsku odbranu prepustiti isključivo Evropljanima, što lidere EU najviše i plaši.
Strahovanje da bi Trump moga preko noći da ispuni svoju prijetnju i da povuče barem 20.000 od oko 80.000 američkih vojnika koji su stacionirani u američkim bazama u Evropi, prije svega u Italiji i Njemačkoj, brine sve evropske saveznike jer nisu sigurni da mogu brzo da nadomjeste te trupe.
Špansko "ne" Trumpu
Iako su lideri Italije i Belgije gunđali u vezi sa novim obavezama jer sada na odbranu troše po 1,3 odsto BDP-a, na kraju su kapitulirale. Jedini je "istorijsko ne" Trumpu rekao španski premijer Pedro Sanchez, istakavši da španska fiskalna ograničenja i već značajne vojne obaveze u inostranstvu ne dozvoljavaju Španiji da podrži ovu odluku.
Bloomberg
Nastojeći da održi sabornost, generalni sekretar alijanse je Španiji omogućio izuzeće iz ove odluke što je u socijalističkom premijeru Španije na domaćem terenu donijelo velike simpatije štampe pa čak i penzionisanih visokih vojnih zvaničnika.
Uredništvo lista "El Pais" u uvodniku ističe da bi "svaka odgovorna vlada, bez obzira na svoje političke opredjeljenje, donijela sličnu odluku" te da bi učiniti drugačije bilo "licemjerno i podrazumijevalo bi preuzimanje obaveze koja se ne može ispuniti".
"Nedovoljno finansiranje evropske odbrane rezultat je slijepog vjerovanja u zaštitu SAD, kao i smanjenja potrošnje... Međunarodna situacija nas tjera da preispitamo ovaj kurs. Ali to ne bi trebalo da se radi na brzinu, jednostavno da bi se ispunila proizvoljna ciljna cifra koja je potpuno nerealna i izvan kapaciteta Španije", ističe špnaski dnevnik i predviđa da se zbog ovog španskog odbijanja može "očekivati turbulentan samit".
Bivši brigadni general Jose Enrique de Ayala je impresioniran "hrabrim stavom" premijera, ističući da moraju podržati svi Španci, bez obzira na svoja politička uverenja. U autorskom tekst za španski levo orijentisani portal "Eldiario", on tvrdi da je ovdje riječ o "odbrani našeg suvereniteta".
"Od osnivanja NATO-a 1949. godine, nijedna evropska nacija se nije usudila da se suprotstavi SAD-u. Ako Španija sada ostane pri svom stavu i dobije podršku od drugih saveznika, racionalizovaće odluku koju je donijela jedna osoba - Donald Trump - bez uzimanja u obzir interesa onih koji su pogođeni", ističe penzionisani general. "Španija će mu pokazati da ne može jednostavno da radi šta mu se prohtije, da van sopstvene zemlje njegova volja nije zakon i da Evropa nije na njegovoj milosti i nemilosti."
S druge strane, komentator italijanskog dnevnog lista "La Repubblica" Claudio Tito upozorava da ovo "izuzeće" Španije vjerovatno neće biti bez posljedica.
"Italija i Belgija su takođe imale sumnje u vezi sa novim obavezama, ali su na kraju kapitulirale. Mnoge diplomate se sada pitaju kako će drugi prihvatiti 'popust' koji je dodijeljen isključivo Madridu. Takođe treba imati na umu da Italija trenutno troši 1,3 odsto BDP-a na odbranu. Povećanje ovog iznosa na čak 3,5 odsto značilo bi ulaganje od najmanje 30 milijardi evra", ističe Tito.
Zbog toga, mnogi u Evropi sumnjaju da su evropske zemlje zaista spremne da ispune cilj da povećaju ukupne izdatke za odbranu na 5 odsto BDP-a do 2032. godine. Štaviše, mnogima se čini da je ovako postavljen cilj napravljen tako da se samo "preživi" drugi Trumpov mandat.
.webp){kind=icon}
Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...