Indija i Pakistan na rubu nuklearnog sukoba

Međusobni vojni udari Indije i Pakistana proteklih dana odnijeli su desetine života, uprkos tome što sigurnosni zvaničnici obje strane kažu da su za izvođenje udara korišteni sistemi preciznog naoružanja, uključujući dronove.

Indija je izvijestila da je eliminirala približno 70 terorista u roku od 24 sata od napada, dok je Pakistan prijavio 26 smrtnih slučajeva civila i 46 povrijeđenih, uključujući žene i djecu, prenijele su agencije. Nju Delhi navodi da su precizni zračni i raketni napadi izvedeni bez ulaska indijskih aviona u pakistanski zračni prostor, dok pakistanska vojska tvrdi da je oborila nekoliko indijskih aviona.

Iako i dalje postoji velika neizvjesnost u vezi s tim jesu li ovo zapravo "samo" precizno ograničeni udari koji neće dovesti do veće eskalacije, jasno je da su obje strane bliže velikom sukobu nego što su bile godinama, ako ne i decenijama.

Bloomberg

 

Od stjecanja nezavisnosti od Velike Britanije 1947. godine, Indija i Pakistan imali su nekoliko kriza i vojnih sukoba zbog spornog graničnog regiona Kašmira, planinskog područja na koje obje zemlje polažu pravo da potpuno kontroliraju, ali njime samo djelimično upravljaju.

Dva zavađena susjeda, koji sada posjeduju i nuklearno naoružanje, oko Kašmira su ratovali 1947. godine, 1965, 1971, kao i 1999. godine, kada su pakistanske trupe ušle u oblast Kargil, koja je pod indijskom kontrolom. Nekoliko mjeseci sukoba je završeno kada su se pakistanske trupe povukle na liniji razgraničenja.

Od tada je bilo i prekograničnih udara između dviju strana 2016. i 2019. godine, ali nisu doveli do većeg rata. Ovi sukobi su bili ograničeni jer je postojalo razumijevanje da obje strane posjeduju nuklearno oružje te da bi eskalacija u rat velikih razmjera bila veoma opasna. Osim nuklearnih strahovanja, postojao je i vanjski pritisak od Sjedinjenih Američkih Država i drugih da se ne dozvoli da ti sukobi izmaknu kontroli.

Zašto je Indija sada napala?

Indija je pokrenula operaciju Sindoor na pakistanski dio Kašmira i dio teritorije Pakistana, kako tvrdi, kako bi demontirala terorističku infrastrukturu povezanu s napadom 22. aprila na uglavnom hinduističke vjernike u indijskom dijelu Kašmira. Grupa pod nazivom Front otpora najprije je preuzela odgovornost za napad, a potom je povukla.

Indija je odmah nakon napada 22. aprila za napad optužila pakistanske obavještajne službe da su navodno obučile i opremile relativno novu grupu pripadnika Fronta otpora, za koji se vjeruje da je produžetak postojeće pakistanske militantne grupe Laškar-e-Taiba, koja je već dugi niz godina stacionirana u Pakistanu.

Indijski obavještajci locirali su 42 baze u kojima se, navodno, nalaze pripadnici organizacije Laškar-e-Taiba. Iako nije poznat broj pripadnika tih grupa radikalnim islamistima, indijski mediji procjenjuju da je riječ o od 150 do 1.000 obučenih diverzanata.

Bloomberg

 

Pakistan je negirao bilo kakvu umiješanost u napad na turiste. Međutim, u ranijim sukobima je bilo primjera kada je bilo dokaza koji ukazuju na to da dijelovi pakistanskog establišmenta, tajnih službi ili vojske ideološki, finansijski ili kroz druge vrste pomoći podržavaju ovakve militantne grupe, čak i ako to nije zvanična politika pakistanske vlade.

U prethodnim terorističkim napadima u Indiji, oružje i druga oprema su nabavljani iz Pakistana, dok je za teroristički napad u Mumbaiju 2008. godine indijska vlada iznijela dokaze za koje tvrdi da pokazuju da su naoružane ljude telefonom usmjeravali ljudi iz Pakistana.

Međutim, za aktuelni teroristički napad u kojem su poginuli hinudistički vjernici zasad nisu predstavljeni dokazi koji jasno pokazuju vezu s Pakistanom. Osim toga, Islamabad sve češće tvrdi da napade u Kašmiru organiziraju lokalni Kašmirci koji protestuju protiv indijske "okupacije".

Trka u naoružanju

Prema podacima vašingtonskog Centra za kontrolu naoružanja i njegovog širenja, Indija i Pakistan imaju relativno izjednačen broj nuklearnih bojevih glava – po oko 170, ali različite nuklearne doktrine. Indija se drži politike nazvane "No First Use", prema kojoj nuklearno oružje nikada ne koristi prva, dok Pakistan nema takvu doktrinu, ali nuklearne bojeve glave drži odvojeno od projektila s namjerom da navodno koristi samo jednu ako bude trebalo.

Međutim, razlike su očigledne u konvencionalnom naoružanju. Prema podacima Stokholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira (SIPRI), prošle godine je Indija potrošila devet puta više novca na odbranu nego Pakistan i u ukupnoj sumi je peta na svijetu po veličini potrošnje na odbranu. Konkretno, Indija na odbranu godišnje troši 86,1 milijardu dolara, a Pakistan 10,2 milijarde dolara.

Bloomberg

 

I po broju aktivnih vojnika i rezervista se znatno razlikuju. Indija ima 1,4 miliona aktivnih vojnika od ukupno 319 miliona vojno sposobnih stanovnika, a Pakistan 654.000 od 48 miliona vojno sposobnih.

U broju tenkova, letjelica borbene avijacije i plovila borbene mornarice, Indija dominira u svim kategorijama, osim u broju borbenih dronova. Pakistan ih ima 95, a Indija 12. Osim toga, po artiljerijskom naoružanju ove dvije države su prilično izjednačene, dok jedino u samohodnoj i raketnoj artiljeriji, po brojnosti, dominira Pakistan.

Ipak, svijet najviše strahuje od nuklearnog sukoba.

Vjerovatnoća za nuklearni sukob?

Vjerovatnoća da sukob između Indije i Pakistana eskalira u nuklearnu fazu je pitanje koje danas razumljivo brine mnoge. Međutim, prema ocjeni geopolitičkog stratega i bivše direktorice Austrijskog instituta za evropsku i sigurnosnu politiku Veline Čakarove, trenutni geopolitički kontekst čini takav mračan scenarij izuzetno malo vjerovatnim.

"Indija se danas nalazi u dramatično jačoj poziciji nego u prethodnim decenijama, utemeljena čvrstim kvadratom međunarodnih odnosa. Njene produbljujuće veze sa Sjedinjenim Državama pod predsjednikom Trumpom, s bilateralnom trgovinom koja cilja na rekordnih 500 milijardi dolara, prema riječima J. D. Vancea tokom njegove nedavne posjete Indiji, označavaju historijski maksimum", ističe ona u objavi na društvenoj mreži Iks i dodaje da je, paralelno s tim, Indija uključena u pregovore o sporazumu o slobodnoj trgovini s Evropskom unijom i centralni je stub projekta IMEC koridora koji povezuje Evropu, Izrael, Saudijsku Arabiju i UAE.

"Strateški, partnerstvo Indije s Rusijom ne samo da je održano čvrsto, već je i dodatno produbljeno. Rusija je postala strateški važan dobavljač nafte i đubriva i i dalje čini veliki dio prodaje oružja".

 

 

Čakarova dodaje da je čak i Kina, najbliži ekonomski i strateški partner Pakistana, proaktivno nastojala normalizirati odnose s Indijom i obrnuto.

"Sastanci na visokom nivou između premijera Modija i predsjednika Xi Jinpinga doveli su do pažljivog povlačenja angažmana duž spornih granica, signalizirajući želju za smanjenjem tenzija na obje strane", ističe ona, dodajući da je sada i međunarodna zajednica postala "veoma osjetljiva na prijetnje koje predstavlja terorizam".

"U ovom kontekstu, Pakistan se nalazi izolovaniji nego ikada ranije. Ako bi težio eskalaciji iznad praga kinetičkog ratovanja, ostao bi uglavnom sam, s malo međunarodnih simpatija i suočio bi se s masivnim diplomatskim, ekonomskim i moguće vojnim posljedicama".

Politička cijena rata i mira

Ostaje da se vidi koliku cijenu je svaka strana spremna platiti za daljnje eskaliranje tenzija. S ekonomskog stanovišta, postoji vrlo mala cijena za obje strane ako izbije veći sukob, jer trgovina između Indije i Pakistana skoro da i ne postoji. Nju Delhi je vjerovatno izračunao da njegova brzorastuća ekonomija neće biti oštećena ovim udarima i da će drugi nastaviti trgovati i ulagati u Indiji.

Ali, glavna briga za obje strane je politička cijena na unutrašnjem planu, koju bi snosile ako ne poduzmu vojnu akciju. Prije 22. aprila, vlada indijskog premijera Narendre Modija tvrdila je da se sigurnosna situacija u Kašmiru poboljšava i da obični Indijci mogu sigurno putovati regionom, što je potkopano terorističkim napadom. Zbog toga su raketni napadi bili očekivani.

Međutim, i Pakistan ne može da ne reagira na indijske napade, naročito zbog velikog utjecaja pakistanske vojske na politiku i samu vladu. Vojni vrh svoj utjecaj na pakistansku politiku uobičajeno pravda tvrdnjom da vojska jedina stoji između pakistanskog naroda i indijske agresije, zbog toga Islamabad mora reagirati.

U odsustvu značajnijeg spojnog pritiska, nameće se zaključak da će Nju Delhi i Islamabad vjerovatno morati sami riješiti ovu rundu sukoba, ali tako da se stekne utisak da nijedna strana nije odustala, kako ne bi morala platiti značajnu političku cijenu pred sopstvenim biračima.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar