Više od stoljeća nakon što je prvi voz krenuo historijskom Hidžaskom željeznicom, Turska i Saudijska Arabija žele obnoviti jednu od najpoznatijih prometnih ruta Bliskog istoka. Projekt koji na prvi pogled izgleda kao infrastrukturni poduhvat vrijedan milijarde dolara, zapravo nosi mnogo širu političku poruku – borbu za kontrolu budućih trgovačkih pravaca i veći uticaj u regiji.
Rat i geopolitičke neizvjesnosti vezane za Iran i Bliski istok otvaraju brojna pitanja o održivosti i stabilnosti razvoja bliskoističnih zemalja. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan ima svoju agendu i želi iskoristiti momenat i prije svega privući investicije i botastvo iz te regije, a s druge strane nametnuti se projektima kao što je obnova Hidžaske željeznice. Obnova Hidžaske željeznice za Tursku predstavlja strateški iskorak prema arapskom svijetu i zaljevskim zemljama, te učvršćivanje pozicije kao nezaobilazne tranzitne države između Evrope i Bliskog istoka.
Dogovor Ankare i Rijada predviđa obnovu željezničke veze koja bi preko Saudijske Arabije, Jordana i Sirije povezala Arapski poluotok s Turskom i dalje s Evropom. Cilj je stvoriti kopneni koridor koji bi omogućio brži protok robe, putnika i energije te smanjio ovisnost o pomorskim rutama poput Hormuškog moreuza, Crvenog mora i Sueskog kanala.
Turska želi ojačati političku i ekonomsku poziciju
Tokom posjete Rijadu 9. juna turski ministar prometa i infrastrukture Abdulkadir Uraloğlu i saudijski ministar prometa i logističkih usluga Saleh bin Nasser Al-Jasser razgovarali su o projektu željezničkog povezivanja dviju zemalja preko Sirije i Jordana. Potpisivanje memoranduma o saradnji u području željeznica i logistike označilo je političku podršku ideji obnove historijske Hidžaske željeznice i stvaranja novog kopnenog koridora koji bi povezivao Anatoliju, Levant i Arapski poluotok.
Prema planovima, obnovljena ruta trebala bi povezati Istanbul, Adanu, Alep, Damask, Aman, Medinu, Meku i Džedu, stvarajući prometnu os sjever–jug koja bi ponudila alternativu tradicionalnim pomorskim pravcima kroz Hormuški moreuz, Bab el-Mandeb i Sueski kanal. Dugoročno se razmatra i mogućnost širenja mreže prema Omanu, čime bi nastao kopneni pravac između Evrope i Omanskog zaljeva.
Džamija Anbarija i bivša željeznička stanica Hidžaske željeznice u Medini, Saudijska Arabija/Depositphotos
U izjavi za Anadolu Agency, Uraloglu je rekao da zemlja ima za cilj oživjeti historijsku liniju, kako za turizam, tako i za moderni tranzit. Objasnio je da početna faza uključuje povezivanje Turske s Alepom, korištenjem postojeće mreže Alep-Damask-Jordan, uz nastavak pregovora sa saudijskim vlastima. Konačni cilj ostaje produženje linije do Omana kako bi stigla do okeana, stvarajući stratešku alternativu Hormuškom moreuzu, dodao je.
Što se tiče projekta razvojne ceste dugog 1.200 kilometara, koji se proteže od iračkog Barskog zaljeva do turske granice, Uraloglu je potvrdio da je faza projektiranja završena. Ovaj masivni koridor, koji uključuje autoceste, željeznice, energetske i komunikacijske linije, bit će realiziran međunarodnim finansiranjem u partnerstvu s Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Katarom, Irakom i Turskom. Uraloglu je napomenuo da projekt čeka mirnije regionalno okruženje prije nego što se nastavi gradnja.
Vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić za Bloomberg Adriju kaže da obnova Hidžaske željeznice za Tursku predstavlja strateški iskorak prema arapskom svijetu i zaljevskim zemljama.
"Svakako je to više od običnog infrastrukturnog projekta jer se može promatrati kao dio šire strategije jačanja njenog političkog, ekonomskog i prometnog uticaja na Bliskom istoku. Tu željeznicu koristili bi i vjernici, pa bi Turska i u tom pogledu postala početna tačka kretanja na hadž, a moguće i za druge hodočasnike, ovisno o daljnjem povezivanju", ističe Avdagić.
Dodaje da svaka zemlja koja ima povoljan geografski položaj nastoji stvoriti ulogu tranzitnog čvorišta, a posebno kada se nalazi na sjecištu Evrope, Bliskog istoka, Kavkaza i Srednje Azije. Pritom prometni koridori imaju jednaku stratešku važnost kao i energetska infrastruktura, jer razvoj jedne vrste povezanosti često prati i razvoj druge.
"Obnovljena i moderna željeznička veza povećala bi trgovinsku razmjenu između Turske i spojnih arapskih zemalja, olakšala transport robe prema državama Perzijskog zaljeva te dodatno povezala turske luke s tržištima Bliskog istoka", kaže Avdagić.
Projekt, prema njegovim riječima, ima i snažnu historijsku i simboličku dimenziju jer je Hidžaska željeznica bila jedan od najvažnijih infrastrukturnih projekata Osmanskog Carstva, te "tako obnova odgovara nastojanjima Ankare da kroz povijesno naslijeđe jača svoju meku moć i uticaj nad povijesnim područjima Osmanlija koja se vežu uz Tursku kao zemlju svojevrsnu nasljednicu".
"Dodao bih kako Turska ne nastoji obnoviti osmanski politički prostor kako se nerijetko želi tumačiti, jer takvo nešto nije vidljivo ni u povojima, nego kroz infrastrukturne projekte i saradnju učvrstiti svoju poziciju kao pouzdanog partnera te se dugoročno pozicionirati kao ključna poveznica između Evrope, Bliskog istoka i šire", pojašnjava Avdagić.
Restaurirani voz Hidžaske željeznice, koji je izgradilo Osmansko Carstvo/Depositphotos
U kontekstu sukoba i geopolitičkih promjena na Bliskom istoku, Avdagić navodi da Turska nastoji iskoristiti infrastrukturne projekte kako bi privukla nove investicije, ojačala svoju ulogu regionalnog logističkog centra i povećala geopolitički uticaj, "a ističem kako se nastoji pokazati kao ključni faktor stabilnosti i veze sa Zapadom".
Dodaje da bi Turska ovim projektom dodatno učvrstila svoju poziciju kao nezaobilazne tranzitne države između Evrope i Bliskog istoka.
"Ipak, uspjeh ovisi prije svega o preduvjetu stabilnosti regije, ali i kako je najavljeno, međunarodnom finansiranju. Ako se ti preduvjeti ispune, obnova Hidžaske željeznice mogla bi dugoročno uticati na promjenu dijela trgovačkih tokova u regiji, smanjiti ovisnost o problematičnim pomorskim putevima te dodatno povećati stratešku važnost Turske u regionalnim i euroazijskim prometnim koridorima. No, istovremeno će i druge države regije održavati postojeće i graditi nove vlastite prometne i energetske veze", naglašava Avdagić.
Analitičari Arab Gulf States Institutea (AGSI) upozoravaju da je ideja obnove Hidžaske željeznice dio šire promjene u razmišljanju država regije. Godinama su trgovinski tokovi Bliskog istoka gotovo potpuno ovisili o nekoliko ključnih pomorskih prolaza. Međutim, ratne napetosti s Iranom, višemjesečna blokada ili ograničenja prometa kroz Hormuški moreuz, kao i sigurnosni problemi u Crvenom moru, pokazali su koliko su ti pravci ranjivi. Ipak, AGSI naglašava da nije sasvim jasno koliko bi nova željeznica zaista mogla rasteretiti pomorske pravce, posebno kada je riječ o energetskom prometu. Nafta i dalje ostaje dominantno vezana uz pomorski transport, ali željeznica bi mogla imati važnu ulogu za druge vrste robe – od industrijskih proizvoda do prehrambenih i potrošačkih dobara.
Stara stanica u Saudijskoj Arabiji/Depositphotos
Analitičari AGSI-ja ističu da bi oživljavanje željeznice Hidžaz moglo poslužiti za jačanje turske moći, a istovremeno dodatno ugraditi Tursku u ekonomsku geografiju arapske regije, stvarajući strukturnu ulogu Turske kao tranzitnog središta za trgovinu, logistiku i digitalnu infrastrukturu - posebno zato što projekt uključuje i optičke mreže.
"To naglašava infrastrukturni uticaj Turske, jer rastuće oslanjanje regionalnih država na sisteme koji prolaze kroz Tursku ili su standardizirani s Turskom stalno jača poziciju Ankare kao centralnog partnera u dugoročnom ekonomskom planiranju i regionalnoj povezanosti", navode analitičari AGSI-ja.
Oživljena Hidžaska željeznica mogla bi prevoziti kontejnere s robom široke potrošnje, poljoprivredne proizvode, građevinski materijal poput čelika i cementa, industrijsku opremu, ali i robu koja zahtijeva kontroliranu temperaturu, poput prehrambenih proizvoda i farmaceutskih artikala.
Rijad posljednjih godina ulaže ogromna sredstva u diverzifikaciju ekonomije kroz program Saudi Vision 2030, kojim želi smanjiti ovisnost o nafti i razviti logistiku, turizam i industriju. Povezivanje sa Sredozemljem i Evropom donijelo bi Saudijskoj Arabiji novu kopnenu trgovinsku opciju. Umjesto da roba ide isključivo morskim putem, dio tereta mogao bi putovati željeznicom prema sjeveru, piše Reuters.
Projekt ima i vjersku komponentu. Obnovljena željeznica mogla bi olakšati kretanje miliona hodočasnika koji godišnje dolaze u Meku i Medinu.
Nova ruta koja zaobilazi Izrael?
Najviše političke pažnje izazvala je činjenica da predložena ruta ne uključuje Izrael. Dio analitičara smatra da projekt predstavlja konkurenciju američkom projektu India-Middle East-Europe Economic Corridor, koji predviđa povezivanje Indije, Zaljeva i Evrope preko Izraela.
Prema analizi američkog Foundation for Defense of Democracies, Ankara kroz obnovu Hidžaske željeznice pokušava ojačati vlastitu ulogu regionalnog prometnog centra i smanjiti važnost izraelske pozicije u budućim trgovinskim mrežama.
Iako projekt ima veliki značaj, stručnjaci upozoravaju da njegova realizacija neće biti jednostavna. Gradnja novih pruga, obnova postojeće infrastrukture i usklađivanje različitih željezničkih sistema zahtijevat će godine rada i velika ulaganja.
Parna lokomotiva i vagoni na stanici Hidžaske željeznice u blizini Wadi Ruma, Jordan/Depositphotos
Najveći izazov projekta bit će Sirija. Željeznička ruta mora prolaziti kroz zemlju koja je godinama bila pogođena ratom i čija infrastruktura zahtijeva obnovu. Turska je najavila spremnost pomoći obnovi željezničke veze prema Alepu i Damasku, ali uspjeh projekta ovisit će o političkoj stabilnosti, sigurnosti i finansiranju. Poseban problem predstavlja dionica između Sirije i Jordana, gdje još nedostaju određeni dijelovi infrastrukture.
Od osmanskog projekta do moderne geopolitičke šahovske ploče
Izvorna Hidžaska željeznica bila je jedan od najvećih infrastrukturnih projekata Osmanskog Carstva. Gradnja je počela 1900. godine za vrijeme sultana Abdulhamida II., a do 1908. godine pruga je povezivala Damask s Medinom. Projekt je trebao olakšati putovanje hodočasnika prema svetim mjestima u Meki i Medini, ali je istovremeno imao i snažnu stratešku dimenziju – jačanje osmanske kontrole nad arapskim provincijama.
Ratovi, raspad Osmanskog Carstva i kasniji regionalni sukobi doveli su do uništenja velikog dijela pruge. Posebno su je pogodili događaji tokom Prvog svjetskog rata, a kasnije i Arapsko-izraelski rat 1967. godine. Pokušaji obnove postoje već godinama, ali ih je zaustavio niz političkih kriza, uključujući građanski rat u Siriji nakon 2011. godine.
Današnji projekt zato nije samo pokušaj obnove stare pruge, nego stvaranje potpuno novog prometnog pravca koji bi odgovarao interesima država uključenih u projekt.
.webp){kind=icon}
