Očekivanje da će SAD i Iran u petak i fizički potpisati sporazum o otvaranju Ormuskog moreuza i početku pregovora da u roku od 60 dana postignu konačni mirovni sporazum, ne samo da je oborio svjetske cijene nafte, već je geostratezima dao nadu da će svet ipak izbjeći najveću ikad naftnu krizu koja bi, prema pojedinim procenama, dovela do raspada globalnog ekonomskog sistema. Štaviše, sve više informacija ukazuje na to da je Memorandum o razumijevanju između Vašingtona i Teherana zapravo plod koordinisane diplomatske akcije svojevrsnog trijumvirata svetskih sila – SAD, Kine i Rusije.
Iako još nije u potpunosti izvjesno da li će ovaj najnoviji dogovor o prekidu vatre zaista biti dugoročnije realizovan, čini se da je optimizam energetskog sektora nikad veći budući da su tankeri za prevoz nafte i tečni prirodni gas (LNG) počeli da se preusmjeravaju ka Bliskom istoku samo nekoliko sati nakon što su SAD i Iran postigli privremeni dogovor o mirovnom sporazumu.
Tankeri hitaju ka Ormuzu
Dostupnost praznih tankera koji mogu brzo da uđu u Persijski zaliv radi preuzimanja novog tereta biće ključna za obnavljanje protoka nafte, LNG-a, kerozina i sirovina za vještačka đubriva ka globalnim kupcima, što će imati presudan uticaj na to da li će svijet u julu i avgustu dramatično osetiti manjak energenata u svojim skladištima, budući da je Ormuski moreuz kojim prolazi petina svetskih potreba za naftom i LNG-om, suštinski bio u potpunosti zatvoren od kraja februara kada je počelo ovogodišnje američko-izraelsko bombardovanje Irana.
Bloomberg
Dva tankera za naftu, koja su se kretala ka jugu Afrike sa namerom da obiđu Rt dobre nade i dođu do naftom bogatog Gabona na istoku Afrike, naglo su se okrenula u Indijskom okeanu ove nedjelje preusmjerivši svoje odredište ka Bliskom istoku, gdje brojni brodovlasnici trče da premeste brodove pre mogućeg ponovnog otvaranja Ormuskog moreuza. Istovremeno, četiri prazna broda za tečni prirodni gas (LNG) u vlasništvu Katara počela su da se kreću ka Bliskom istoku, dok je Katar saopštio da može vrlo brzo ponovo da pokrene proizvodnju LNG-a u Ras Laffanu i da u roku od mjesec dana postigne punu proizvodnju.
Broj praznih supertankera koji čekaju u Omanskom zalivu, odmah izvan Ormuskog moreuza, porastao je na oko 60 ove nedjelje, kažu brodski brokeri, u odnosu na oko tridesetak početkom ovog mjeseca. Prema podacima kompanije Kpler, uključujući i manje brodove koji takođe mogu da prevoze rafinisane proizvode, broj tankera u tom području je oko 150. Većina brodova je grupisana kod Dubaija, gdje vlasnici brodova mogu da plovila opskrbe zalihama i obezbjede osiguranje pre nego što krenu na strateški važan tesnac između Irana i Omana.
I dok mnogi brodovlasnici sa apetitom žele da prihvate početni rizik prolaska kroz moreuz jer će prvi na tržištu ubrati više profita zbog premije na rizik i velike potražnje, geopolitički analitičari upozoravaju da je svijet i dalje na ivici, ne samo zbog energetske krize, već daleko najveće i dosad neviđena globalne sistemske krize povezane sa fizičkom nestašicom u naftnom i gasnom sektoru, koja ima višestruke kaskadne efekte u svim sektorima i oblastima, rezultirajući ekonomski pad, siromaštvo i politička previranja.
Bloomberg
Nedavno je na to upozorio i indijski premijer Narendra Modi, istakavši da ovo za svet postaje "decenija krize".
"Ako se stvari ne promjene, dobici iz poslednjih nekoliko decenija biće izbrisani i masovno siromaštvo bi se moglo vratiti", upozorio je Modi na energetsku krizu.
Zajednički interesi Vašingtona i Pekinga
Prema ocjeni geostratega, posljedice zatvorenog Ormuskog moreuza proteklih stotinjak dana osjetiće se čak i ako ovaj strateški važan koridor bude odmah otvoren. To što se na berzama ne vidi tako dramatična nervoza zbog odsustva sa tržišta petine svjetskih potreba za naftom i LNG-om, prema ocjeni stručnjaka za geostrategiju, posljedica je očiglednog dogovora Vašingtona i Pekinga da nisu spremni za veliku buru u svjetskoj ekonomiji.
S jedne strane, Kina i SAD su daleko od očiju javnosti posredno udružili diplomatske snage da dođe do otvaranja Ormuskog moreuza, dok su s druge strane, istovremeno iskoristili sopstvene strateške rezerve nafte da spriječe da cijeli svijet već sada osjeća razmjere naftnog šoka.
Ne samo što su Amerikanci dramatično povećali proizvodnju i izvoz nafte, koji ne nedeljno skočio na rekordnih 5,35 miliona barela, već su samo u posljednjih osam nedjelja iz američkih strateških rezervi na tržište plasirali 60 miliona barela nafte. To je premašilo američku intervenciju sopstvenim rezervama nafte tokom Zalivskog rata, rat u Libiji 2011. godine, pa čak i nakon početka ruske sveobuhvatne invazije na Ukrajinu 2022. godine.
Bloomberg
To da SAD više nego ikad ranije koriste jedan od svojih ključnih strateških bafera kako bi spriječile da energetski šok preraste u širi makroekonomski šok, prema ocjeni ekonomiste Christophea Barrauda, predstavlja znak makroekonomske krhkosti, jer SAD mogu da rasterete tržište danas, ali troše dio svoju bezbjednosnu rezervu za sutra.
"Šta se dešava kada se ovaj ventil za pritisak zatvori dok tenzije oko ponude (nafte) nisu u potpunosti rješene", pita se Barraud i ističe da SAD ne mogu vječno da popunjavaju prazninu od izgubljenih barela iz Ormuza. "Ovo nije stvarno i trajno povećanje ponude, već stvarno smanjenje zaliha. Ovdje SAD ne rješavaju osnovni problem, već koriste strateški bafer da kupe vrijeme i ublaže šok".
Iako podaci o tome koliko je Kina povukla nafte iz svojih ogromnih strateških rezervi nisu javni, očigledno je da je zvanični Peking, poput Vašingtona, učinio sve da doprinese ublažavanju globalnog naftnog šoka i to tako što je dramatično smanjio svoju potražnju za naftom i samim tim i globalnu potražnju.
Doduše, analitičarima nije baš jasno da li je Kina jednostavno napunila najveće svjetske rezerve nafte pa može drastično da smanji uvoz ili je možda tržište suštinski potcenilo elastičnost kineske potražnje za naftom, to jest sposobnost Pekinga da reorganizuje, zamjenu ili optimizuje načina korišćenja nafte uz očuvanje dotadašnjeg ekonomskog učinka. U zemlji gdje državno rukovodstvo nameće kvote, industrijske ciljeve i usmjerava industrijsko ponašanje, ovakvo dramatično prilagođavanje je moguće, a ako se to zaista dogodilo, prema ocjeni komentatorke britanskog dnevnog lista The Telegraph Izabelle Kaminske, to otvara mogućnost koju "mnogi naftni bikovi možda još nisu razmatrali".
"Šta ako Kina više ne mora da uvozi sirovu naftu po stopama koje su karakterisale prethodnu deceniju? Ako je tako, implikacije bi bile duboke", navodi Kaminska i dodaje da je godinama spremnost Kine da troši sve veće količine nafte pomagala proizvođačima da održavaju cijene. "Čitave ekonomije proizvođača počele su da zavise od pretpostavke da će kineska potražnja nastaviti da raste unedogled".
Bloomberg
Ukoliko je sposobnost Kine da svoju proizvodnu mašineriju dijelom uspješno preusmjeri sa naftnog napajanja na napajanje strujom iz njenih ogromnih kapaciteta obnovljivih izvora, to bi moglo bi da znači da, kako ocjenjuje Kaminska, iranska kriza može nenamerno da djeluje kao "dimna zavesa za mnogo veće prilagođavanje u globalnoj ekonomiji nego što se očekuje".
"Ono prilagođavanje od kojeg su SAD, sa stopom rentabilnosti od oko 50-60 dolara po barelu, uvijek bile spremne da profitiraju", smatra ova analitičarka i dodaje da bi to onda značilo da će najvažniji bareli na tržištu nafte biti ne oni koji nedostaju zbog rata u Iranu, već oni koje Kina više ne mora da kupuje.
Dogovor globalnog trijumvirata
Ipak, geopolitički analitičari zasad odsustvo velikog naftnog šoka i sklopljeni američko-iranski memorandum vide prije svega kao posljedicu direktnog i indirektnog diplomatskog dogovora lidera svojevrsnog globalnog trijumvirata moći – Donalda Trumpa, Xi Jinpinga i Vladimira Putina – u okviru Drugog hladnog rata između SAD i dvojca Kina-Rusija.
A za tu ocjenu ima nekoliko javnih nagovještaja. Jedan je u objavi zamjenika iranskog ministra spoljnih poslova da je memorandum o razumjevanju razmatran i u okviru "razmene mišljenja" sa ruskim i kineskim ambasadorima u Teheranu.
"Strateško partnerstvo između Irana, Kine i Rusije, kao i koordinacija i interakcije između tri zemlje, nastaviće se punom snagom", objavio je zamjenik ministra spoljnih poslova Irana Kazem Gharibabadi o sastanku prošle subote, inače jednom u nizu sastanaka između tri zemlje od početka sukoba u februaru.
Bloomberg
I portparol iranskog ministarstva spoljnih poslova Esmail Bagaei je krajem maja rekao da je Kina igrala "veoma konstruktivnu ulogu u svim procesima vezanim za iranske nuklearne pregovore", kao i da je to učinila i Rusija u Savjetu bezbednosti UN.
Kinesko angažovanje u diplomatskom rješavanju rata u Iranu bilo je očigledno, ne samo na pojedinačnim samitima Xija sa Trumpom i Putinom, već i u tome što su u Peking dolazili iranski ministar spoljnih poslova Abass Aragchi, kao i Shehbaz Sharif, premijer Pakistana koji je igrao ključnu ulogu u pregovorima između SAD i Irana.
Početkom ove nedjelje se i sam Trump zahvalio liderima Xiju i Putinu kao jednim od lidera koji su mu pomogli da postigne početni sporazum o prekidu vatre sa Iranom, ili su bar pomogli u postavljanju uslova tako što nisu slali tankere za naftu i gas ili druge komercijalne brodove kroz Ormuski moreuz kako bi ugrozili američku pomorsku blokadu usmjerenu na pritisak na Iran.
"Bio je pravi džentlmen", rekao je Trump o Xiju u razgovoru za The New York Times u nedjelju dok je proslavljao svoj 80. rođendan na travnjaku Bijele kuće. "Nije poslao tanker, zajedno sa 20 razarača sa svake strane, da pokuša da razbije blokadu".
Bijela kuća nije odgovorila na zahtijev za komentar u ponedjeljak o tome šta je Trump mislio kada je rekao da su Xi i Putin pomogli Amerikancima i Irancima da postignu početni sporazum. Kineska ambasada u Vašingtonu je pak saopštila je Xi izdao deklaraciju sa četiri principa za mir na Bliskom istoku i da Kina "neumorno radi na okončanju borbi i na miru".
Kako ocjenjuje vanredni profesor kineske politike i međunarodnih odnosa na Univerzitetu Zapadne Australije Chen Jie, Kina je igrala ključnu ulogu u sklapanju sporazuma jer i dalje u velikoj mjeri zavisi od zaliha nafte i gasa, koje prolaze kroz Persijski zaliv i Ormuski moreuz.
"Za vladu koja je već zabrinuta zbog ekonomskog usporavanja, Kina želi da se ovaj rat završi što je prije moguće", rekao je Chen za australijski TV kanal ABC, dodajući da je Peking postao diplomatski most između arapskih država, koje su tradicionalni saveznici SAD, i Irana, te da je Kina "jedina velika sila koja održava normalne, čak i prijateljske odnose sa svim stranama svakog sukoba". "Trend je jasan. Od svih igrača u ovom sukobu, Kina je jedina koja se pojavila sa većim uticajem, značajno poboljšanim imidžom i sve glasnijim glasom na svjetskoj sceni".
Bloomberg
Dok Chen očekuje i da će buduće sporazume između Vašingtona i Teherana oblikovati Peking, austrijsko-bugarska ekspertkinja za geostrategiju Velina Čakarova ističe da pasivni posmatraći nisu ni Kina, ali ni Rusija.
"One su aktivno oblikovale pregovarački stav Irana i materijalno podržavale Iran tokom cijelog tekućeg rata", rekla je Čakarova za ABC i istakla da izjava zamenika iranskog šefa diplomatije šalje nekoliko poruka. "Ona Vašingtonu govori da Memorandum o razumjevanju ne uništava iransku bezbjednosnu arhitekturu. Tvrdolinijašima u Teheranu govori da prihvatanje sporazuma nije kapitulacija jer osovina ostaje netaknuta. A široj međunarodnoj zajednici govori da se svijet ne vraća američko-centričnom poretku samo zato što je objavljeno primirje".
Ona ukazuje na to da je Rusija bila zainteresovana da "pokaže da američki vojni pritisak ne može dovesti do promjene režima, što ishod Memoranduma o razumjevanju potvrđuje", dok je Kini bio potreban kraj rata kako bi osigurala stabilan i kontinuirani pristup iranskoj sirovoj nafti.
"I Moskva i Peking su stoga imali svaki podsticaj da kažu Teheranu: prihvati okvir, sačuvaj dobitke i iskoristi 60-dnevni pregovarački prozor da zaštitiš svoje osnovne interese u vezi sa nuklearnim obogaćivanjem i ublažavanjem sankcija", rekla je ona i dodala da i kasniji pregovori o nuklearnom programu neće biti isključivo između Vašingtona i Teherana. "Moskva i Peking će nastaviti da koordinišu sa Iranom uslove bilo koje arhitekture nuklearne verifikacije i pokazali su na sastancima u Pekingu i Moskvi od početka 2025. da imaju i pravo i kapacitet da to učine".
.webp){kind=icon}
